Biljke mesožderke

Izvor: Wikipedija

Biljke mesožderke ili karnivorne biljke ( Carnivorous plants) su biljke opremljene organima za hvatanje i probavu malenih životinja, mesožderne biljke; ukoliko je ulov kukac, što je najčešće, nazivaju se i insektivorne biljke, tj. kukcožderke. Ove biljke ne mogu proizvesti tvari neophodne za život procesom fotosinteze. Kako uobičajeno rastu na područjima posebno siromašnima nitratima, taj problem rješavaju iskorištavajući nitrate iz životinjskih bjelančevina. U tu svrhu uslijedila je modifikacija listova kojima na aktivan ili pasivan način love svoj plijen. Neke od ovih biljaka žive kao epifite – rastu i žive na drugim biljkama ili životinjama ali ne kao paraziti već sami proizvode svoju hranu, te su primorane nedostatak minerala i dušika nadoknaditi hvatanjem i rastvaranjem insekta i drugih sitnih životinja, koje koriste kao izvor tvari i energije. Da bi pojedine biljne vrste bile svrstane u skupinu karnivornih biljaka moraju zadovoljiti slijedeće kriterije:

• 1. Moraju biti sposobne privući plijen (npr. mirisom, bojom, nektarom)
• 2. Moraju razviti posebne prilagodbe za hvatanje životinja ( npr. zamka u obliku vrča s glatkim i skliskim stjenkama, zamka u obliku školjke koja se može zatvoriti, zamka u obliku ljepljive trake)
• 3. Moraju posjedovati posebne prilagodbe kako bi razgradili uhvaćene životinje (npr. probavne enzime, simbiotske gljive, bakterije)

Ono po čemu su jedinstvene su njihovi mehanizmi koji im omogućuju da privuku insekta, uhvate ga, ubiju, razlože i apsorbiraju kao proteinsku hranu. Atraktivna boja cvijeta privuče insekta koji se nađe uhvaćen u klopci. Njihova životna staništa su tresetišta, močvare i karbonatne stijene. Obilne kiše i malo hranjivih sastojaka su razlog zašto su ove biljke adaptirane na ishranu insektima. Proteini dobiveni ovim putem osiguravaju životni ciklus mesožderki. Najčešća su dva tipa klopka:

1. Aktivna klopka, koja se pomjera da bi uhvatila plijen , one su kudikamo zanimljivije; naime njihovi listovi su tako preobraženi da aktivnim pokretanjem uhvate i onesposobe plijen koji zatim razgrade uz pomoć probavnih sokova.
2. Pasivna klopka se ne pomjera već mami insekta u biljku gdje zatim biva uhvaćen, obično imaju dio lista preobražen u strukturu nalik na vrč ili lijevak u kojem se nalaze probavni sokovi. Životinja jednostavno upadne u takvu strukturu, utopi se i biva probavljena.

Biljke mesožderke imaju životni ciklus kao i ostale biljke cvjetnice. Mogu se razmnožavati seksualnim ili aseksualnim(bespolnim) putem. Neke vrste se razmnožavaju vegetativnim putem - formirajući pupoljke koji rastu i postaju identični roditelju Osnovni procesi životnog ciklusa su:

• 1) Klijanje sjemena
• 2) Sazrijevanje biljke, najčešće tijekom jedne godine, ali za neke je to višegodišnji proces
• 3) Cvjetanje biljke
• 4) Oprašivanje biljke vrše najčešće insekti, rjeđe vjetar. Nastaje sjeme, pada na zemlju i proces se ponavlja.

Karnivorne biljke su vrlo specijalizirane i nemaju puno predstavnika u biljnom svijetu. Svega nekoliko porodica ima karnivorne predstavnike, a to su od poznatijih porodice Sarraceniaceae, Nepenthaceae, Droseraceae i Lentibulariaceae. U flori Hrvatske možemo naći 8 karnivornih biljaka svrstanih u četiri roda:

1. Rod: Aldrovanda L. - vodene stupice, Aldrovanda vesiculosa L. - mjehurasta vodena stupica (vodena biljka živi u močvarama)
2. Rod Drosera L. - rosike (na tresetištima), Drosera anglica Huds, Drosera intermedia Hayne, Drosera rotundifolia L.
3. Rod Pinguicula L. - tustice (močvarna mjesta i tresetišta) ,Pinguicula vulgaris L. - tustica kukcolovka)
4. Rod Utricularia L. - mješinke (vodene biljke stajaćih voda) ,Utricularia minor L. , Utricularia vulgaris L. ,Utricularia neglecta L.

[uredi] Venerina muholovka

Venerina muholovka ( lat. Dionaea muscipula, eng. Venus flytrap) je najpoznatija biljka mesožderka na svijetu. Otkrivena je na prijelazu 18./19. st. u Sjevernoj i Južnoj Karolini, u SAD-u. Biljka ima rozetu prizemnih listova koji izrastaju iz kratkog podanka (rizome) koji nije razgranat. Plojka lista neobičnom granom je prilagođena hvatanju kukca. Plojka je sastavljena od dvije polovice (zaklopca) koje na rubovima nose čvrste čekinje(zupce), koje su povezane glavnim rebrom i mogu se brzo zaklopiti i tako uloviti kukca koji se kreće po unutarnjoj strani klopke. Listovi venerine muholovke narastu od 6-15 cm. Cvjetovi su bijeli, ima ih 3-10 na jednoj cvjetnoj stapci koja je visoka 15-45 cm. Biljke cvatu tek kad navrše 6-7 godina života. Zimi su listovi, pa tako i cijela biljka, mali ili listova uopće nema i biljka prezimi mirujući, a na proljeće iz podanka ponovo rastu novi listovi. Biljka privlači kukce slatkim sokom (nektarom) koji se izlučuje na rubovima klopke i crvenkastom bojom lista-klopke. Kad kukac sleti na klopku, ona se neće odmah zatvoriti. Potrebno je da kukac hodajući dodirne i time podraži dvije od tri osjetne dlačice, koje se nalaze u sredini svakog zaklopca, blizu glavnog rebra. Tek tada se klopka brzo zatvori i ulovi kukca. Ako kukac uspije pobjeći, klopka će se otvoriti polagano, nakon otprilike dva sata. Ako je kukac ulovljen, biljka će iz posebnih žlijezda izlučivati posebne enzime koji razgrađuju bjelančevine uhvaćene životinje. Proces probavljanja traje od 4 do 10 dana. Jedan listić odnosno klopka dok ne uvene može probaviti 3 do 4 insekta. Posebna skupina žlijezda upija tako probavljene tvari koje biljka koristi kao dodatnu hranu, osobito kao važan izvor dušika i fosfora. Važno je znati da biljka ne ovisi o ovakvoj prehrani, ona je autotrofna zelena biljka, kao i druge obične biljke, ima klorofil i asimilira. Može živjeti mjesecima i bez dodatne hrane životinjskog podrijetla. Nakon probave klopka se otvori, neprobavljene ostatke kukca ispere kiša ili otpuše vjetar i klopka je ponovo spremna na lov. Svaki list može nekoliko puta probaviti ulovljenu životinju i nakon toga se osuši. Iz podanka stalno rastu novi listovi. S druge strane npr. Drossera sp.pl. posjeduje modificirano lišće s mnoštvom dlačica koje luče ljepljivu tekućinu što privlači kukce, a ujedno ih i pasivno zarobljava. Postoje i druge vrste tih biljaka koje su razvile oblik ljevkastih stabljika u kojima se luči tekućina bogatu probavnim sokovima. Kad jednom kukci u njih upadnu, zarobljeni su i bivaju polako probavljeni.

[uredi] Kućni uzgoj

Venerina muholovka najbolje raste u hladnom stakleniku, pod staklenim zvonom ili na prozoru, ljeti joj odgovara temperatura 23-30 Celzijevih stupnjeva, a zimi 2-12 Celzijevih stupnjeva. Biljci je obvezno potrebno barem 5 mjeseci hladnog zimskog vremena da bi preživjela. U koliko nema hladnog perioda biljka će uvenuti i to je gotovo uvijek razlog zbog kojeg venerine muholovke venu. Biljku preko zime trebate staviti na hladno mjesto gdje nije potrebno puno svijetla i mora se paziti da temperatura ne padne ispod 2 Celzijeva stupnja. Budući da kao i sve karnivorne biljke, i venerina muholovka treba puno vlage u tlu i zraku, biljku treba obvezno držati u velikom podlošku u kojem uvijek mora biti 0,5 cm vode. Umjesto u loncu biljku možemo uzgajati u većoj staklenoj posudi ili terariju. U tom slučaju na dno treba staviti sloj silicijskog pijeska (6 cm) i na to sloj mješavine treseta u koji se biljka posadi. Biljku ne smijemo saditi u običnu zemlju za cvijeće. Za polijevanje se mora upotrebljavati ili čista kišnica (makar u današnje vrijeme zbog zagađenog zraka kišnica nije preporučljiva) ili destilirana voda. Nikada ne smijemo upotrebljavati običnu vodu iz slavine jer ona sadrži vapnenac koji će neutralizirati kiselost treseta. Venerina muholovka može rasti samo u kiselom tlu bez minerala, pa će vrlo brzo uginuti ako je polijevamo običnom vodom. Biljka se isključivo zaljeva u posudicu ispod tegle koja uvijek mora imati barem 0.5 cm vode. Ako je biljka u terariju, onda treba paziti da sloj pijeska na dnu bude uvijek u vodi, tako da treset bude u dodiru s vodom i uvijek vlažan. Ljeti je naročito važno više puta dnevno poprskati biljke ručnom prskalicom.

Karnivorne biljke ne smijemo prehranjivati umjetnim gnojivom zato što u njihovom prirodnom staništu nema minerala i ukoliko to napravite biljka će uvenuti. Ukoliko Venerina muholovka živi izvan kuće nema potrebe za hvatanje kukaca umjesto biljke. Ali ako je u zatvorenom prostoru potrebno joj je hvatati kukce te stavljati u klopku kako bi si biljka osigurala dovoljno minerala za preživljavanje. Treba ju hraniti otprilike jedanput mjesečno. Kukac ne smije biti preveliki je će inače klopka pocrniti i uvenuti. Najbolji kukci su muhe, komarci, moljci te kukci slične veličine. Venerinu muholovku nikako nemojte hraniti svinjetinom, teletinom, ribom ili sličnim prehrambenim proizvodima. Klopka u svom životnom periodu može probaviti oko 3-4 kukaca te nakon toga uvene.

Kada biljci izraste cvjetna stabljika potrebno ju je odrezati ukoliko želite da biljka ne uvene. Ako želite sjemenje morate računati na to da postoji velika mogućnost da biljka uvene, te ako ne uvene svakako će zakržljati. Ako se odlučite na cvijet venerine muholovke morat će te ih umjetno oprašivati kistom ako želite dobiti sjemenje.

Razmnožava se sa sjemenom i reznicama lista. Sjeme venerine muholovke dobro niće samo ako je svježe. Lončić napunimo čistim tresetom i dobro namočimo kišnicom. Lončpć stavimo u podložak s kišnicom i na površinu treseta rasporedimo sjemenke i blago ih prstom utapkamo u treset. Sjemenke se ne smiju utisnuti dublje od 2-3 mm. Lončić treba držati na temperaturi od 15-18 Celzijevih stupnjeva i više puta dnevno prskati ručnom prskalicom (ne polijevati kanticom jer će jaki mlaz vode isprati sitne sjemenke s površine treseta, pa sjeme neće nicati). Obično treba 4-12 tjedana da sjeme nikne. Kad biljčice malo ojačaju, treba ih presaditi pojedinačno u male lončiće. Sijati je najbolje u travnju. Ako imate lijepo razvijenu biljku, možete je razmnožavati vegetativno reznicama lista u rano ljeto. Biljku izvadite iz supstrata i odaberite 2-3 mlada, ali dobro razvijena lista. Odrežite ih oštrim nožem zajedno s malim komadićem podanka iz kojeg listovi rastu. Reznice stavite u čisti treset, a dobro je da gornji sloj bude živa mahovina. Treset nemojte suviše stisnuti, a list stavite u njega tako da samo klopka viri iznad mahovine. Lončić treba staviti u podložak s vodom na toplo mjesto (21-27 Celzijevih stupnjeva) i redovito prskati. Reznice dobiju korijene nakon 10 tjedana. Ne smiju biti nikada suhe, ali ni previše natopljene vodom jer će istrunuti.