Katul
Izvor: Wikipedija
Gaj Valerije Katul (Oko 87. p.n.e. - 54. p.n.e.), rimski liričar
Katul je, uz Horacija, najveći rimski liričar, te najistaknutiji, i nama daleko najpoznatiji predstavnik prve rimske liričarake škole - neoterika, koji su prenijeli helenistički pristup poeziji u Rim i tako stvorili temelje nove latinske poetike. Uz nesumnjivu vlastitu vrijednost, Katul je značajan i kao spona između strarogrčkog i europskog pjesništva.
Gaj Valerije Katul rođen je u Veroni, u bogatoj patricijskoj obitelji. Slijedeći normalan obrazovni put mladića svojeg položaja, s 18 godina stigao je u Rim, gdje se u to doba u dramatičniom ritmu smjenjuju dogadaji od povijesne važnosti. Naime, to je Rim Gaja Marija i Sule, Cicerona i Katiline, Pompeja i Cezara, Rim u kojem se kroz krvave građanske borbe priprema propast republike i rađanje carstva. No Katula politika sasvim očito nije zanimala, i on se s jedne strane predao prilično intenzivnom književnom radu, a s druge - vjerojatno još intenzivnije - svim užicima koje mu je velegrad mogao pružiti. Svoju strastvenu ljubav prema jednoj udanoj, ali fatalnoj ženi koja je, zacijelo starija od njega, imala uz njega i mnoge druge ljubavnike - on ju je u čast Sapfe, pjesnikinje s Lezba, nazvao Lezbijom, a pravo joj je ime vjerojatno bilo Klodija - pretvorio je u poetsku legendu, zabilježivši u svojim pjesmama mnoge potankosti svoje intimne drame: nakon brojnih privremenih rastanaka moralo je na kraju doći i do definitivnog raskida. lako je Katul bio relativno bogat, ipak je rasipnički život ugrozio njegove novčane prilike, pa je pjesnik otišao u pratnji nekog propretora u Bitiniju, no ni tamo nije našao bogatstvo; bio je to, čini se, jedini njegov boravak izvan Italije, Nakon povratka s tog putovanja Katul više nije dugo živio: umro je oko 54. g. pr. n. e., dakle valjda u trideset trećoj godini života, za rimske pojmove još u mladićkoj dobi. Premda se Katul svakako kretao u krugovima rimskih intelektualaca i političara, njegov je život ostavio traga samo u poeziji, i upravo iz njegovih pjesama možemo rekonstruirati većinu podataka za njegov životopis.
Sve su Katulove pjesme skupljene već u antici u jednu knjigu koja obuhvaća otprilike 2400 stihova. Antički su priređivači njegovih 116 pjesama rasporedili prema njihovoj formi: na početku je 60 pjesama u različitim metrima preuzetim iz grčke lirike, zatim slijedi 8 većih pjesama, od kojih je jedna mali ep (o svadbi Peleja i Tetide), a dvije epitalamiji, prve latinske literarne svadbene pjesme, i na kraju je 48 epigrama u elegijskom distihu. Gotovo sve forme kojima se služio, Katul je prvi primijenio u rimskoj poeziji, no većina ih je preuzeta od Grka. Dok su neke pjesme izravni prijevodi grčkog originala (Sapfe, Kalimaha), Katulovi se sadržaji kreću od najiskrenijih ljubavnih stihova rimskog pjesništva do duhovitih i ponekad vulgarnih napada na literarne protivnike i rivale u ljubavi ili do genre-sličilca i mitoloških prikaza u duhu helenističke poezije.
Utjecaji njegova pjesništva, slabiji od utjecaja Horacija ili Vergilija, mogu se očitovati već u renesansnoj dubrovačkoj lirici. Neke su Katulove pjesme prepjevali u nas Dinko Ranjina, Ignjat Đordić i Ivan Gundulić, od starijih, a u novije doba Nikola Šop i Nikola Milićević; kompletan se njegov opus u prijevodu (Dubravko Škiljan) i origlnalu nalazi u knjizi: Katul, Pjesme/Carmi na (Zagreb, 1979).
