Morlaci

Izvor: Wikipedija

Sadržaj

1 Ime
2 Povijest
3 Jezik
4 Običaji
5 Citati
6 Literatura
7 Vanjske poveznice

[uredi] Ime

Morlaci (na Grčkom: Μαυροβλάχοι, Mavrovlachi ili Mauro-Vlachs, što znači "Crni Vlasi"; iz Latinskih dokumenata: Nigri Latini) gdje se pojam Vlasi odnosi na posebnu nomadsku etničku skupinu.

[uredi] Povijest

Morlaci

Podaci iz sredine 11. stoljeća govore da su Morlaci živjeli u planinskim područjima, zapadne Bosne (Stara Vlaška), istočne Hercegovine, sjeverne Dalmacije (Morlakija) i Like te su kasnije igrali ulogu čuvara granice (Vojne krajine), između Habsburške monarhije (Hrvatska) i Osmanskog Carstva (Bosna i Hercegovina).

U 15. stoljeću, dio Morlaka, koji se danas zovu Istrorumunji (Ćiribirci), se doselio u Istru, u podnožje planine Učke danas uglavnom u područjima oko Čepićkog polja, u selima Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Letaj i drugima. Danas su im mnoga sela napuštena i znatan ih je dio kroatiziran. Po popisu stanovništva iz 1991. godine u Hrvatskoj, u Istri se 22 ljudi izjasnilo kao pripadnik etničke grupe Morlaci, a 810 kao Rumunji. Govore vlastitim jezikom koji je mješavina rumunjskog, hrvatskog i talijanskog. Točan broj govornika ovog jezika nije poznat, u UNESCO-voj Crvenoj knjizi (‘Red Book of Endangered Languages') spominje se broj od između 500 do 1,000 osoba. Druga grupa se doselila na otok Krk sredinom 15. stoljeća i naselila sela Dubašnica i Poljica, gdje su do 19. stoljeća govorili jednom vrstom Romanskog dijalekta, koji je s vremenom poprimio većinu Slavenskih riječi.

Osim u Istri, termin Morlak se odnosi i na grupu ljudi u Dalmatinskoj Zagori i Lici. S obzirom da su Romanski Morlaci asimilirani od strane Slavena i bez sačuvanih autentičnih narodnih običaja (koji neosporno izdvajaju izvornu Morlačku etničku skupinu od slavenizirane ili samih Slavena) ime Morlak se danas koristi prije kao opis socijalne skupine ljudi nastanjene u Dalmatinskom zaleđu, gdje također žive i narodi sa Slavenskim etničkim porijeklom.

U Osmanskom Carstvu se naziv upotrebljavao u podrugljivom smislu za sve kršćane, posebno one pravoslavne vjere.

[uredi] Jezik

[uredi] Običaji

[uredi] Citati

„Danas shvaćanje naziva Morlak, odnosno Vlah, gotovo i ne postoji, ali je ono bilo živo još na početku ovog (XX-oga) stoljeća, kada su dalmatinski primorci i otočani nazivali tim imenom sve Dalmatinske zagorce od reda, tj. svo ono stanovništvo koje je nastavalo krajeve koji su bili s onu stranu gorja koje obrubljuje primorje. »Vlah« (talijanski »Morlacco«) bio je za dalmatinskog primorca i otočanina svaki zagorac, pa nazivao on sebe Hrvatom ili Srbinom, bio on katoličke ili pravoslavne vjere.. Vlah je bio geografski, a ne nacionalni pojam, otprilike onako kao danas Slavonac, Ličanin, Bosanac, Hercegovac i si. Ali dok danas postoji i Slavonija kao naziv za izvjestan kraj Hrvatske i Lika isto tako, ili Bosna za točno označen dio našega teritorija, nikada nije postojala na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka ni Vlaška ni Morlakija, kao naziv za točno ograničen kraj, mada se često i jedan i drugi naziv upotrebljavao za pojam nekog širokog, ali ne i točno ograđenog prostora u dalmatinsko-ličko-hercegovačkom kraju.

Morlaci (Vlasi) gledani s mletačke strane : Zbornik za narodni život i običaje - Knjiga 45 / Grga Novak / 1971“

({{{2}}})

„Nema sumnje da je u ovo vrijeme za pisare u bosanskoj i srpskoj dvorskoj kancelariji »Vlah« bio isto što i »Latin«. Sačuvao nam se i latinski prijevod prve isprave, i to iz XIII vijeka, i u prijevodu se na mjestu »Vlah« kaže »Raguseus«.Prvi se put spominje ime »Morlak« (Morlachi) 1352 godine, 24. lipnja, u pogodbi po kojoj zadarsko vijeće prodaje sol Veneciji, gdje Zadar zadržava dio soli koju Morlaci i drugi izvoze, kopnenim putem.

Listine o odnošajih Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, JAZU, Zagreb, III, 1872, 237.“

({{{2}}})