Novi zavjet
Izvor: Wikipedija
| Novi zavjet |
|---|
| Evanđelja |
Poslanice apostola Pavla
|
Katoličke poslanice
|
| Portal: Kršćanstvo |
| uredi |
Novi zavjet - je dio Biblije kojim se uz Stari zavjet služe kršćani.
Sadržaj |
[uredi] Povijest i sastav
Novi zavjet nastao je zapisivanjem usmenih predaja učenika Isusa Krista i onih koji su od njih primili navještaj evanđelja. Najstariji su spisi Novog zavjeta Pavlove poslanice. Već između zime 50. godine i ljeta 52. godine on u Korintu piše poslanice Solunjanima.
Moguće je da je već oko 50. postojalo i aramejsko Matejevo evanđelje, no o njemu nemamo čvrstih dokaza. Isto tako, poznato je da su već u kršćanskim zajednicama kolali različiti spisi, poput zbirke Isusovih izreka, ili prvih izvještaja o njegovoj muci i smrti. Od takvih su izvještaja nastajala evanđelja, tako što su evanđelisti prikupljali tradicije koje su do njih stigle i svojim redakcijskim zahvatom stvarali evanđelje. Kršćani vjeruju da je taj tekst nastao i pod osobitim djelovanjem Duha Svetoga, pa se za sve novozavjetne knjige kaže da su »nadahnute.«
Najstarije od četiri evanđelja je ono Markovo, koje je nastalo prije 70. godine, budući da se nigdje ne daje naslutiti da bi piscu evanđelja bilo poznato razorenje jeruzalemskog hrama, što se dogodilo upravo te godine. Nakon njega nastalo je Matejevo evanđelje, a vjerojatno ubrzo potom i Lukino. Posljednje je nastalo Ivanovo evanđelje, vjerojatno potkraj 1. st., ali u njemu su prisutne neke stare tradicije, koje se čine čak starijima od ostala tri evanđelja.
Osim evanđelja, tu su i Djela apostolska koja govore o životu prve Crkve, a napisao ih je isti autor koji je napisao i Lukino evanđelje, te su izvorno ove dvije knjige predstavljale dva dijela jednog te istog djela.
Među poslanicama koje se tradicionalno nazivaju Pavlovim, biblijska znanost razlikuje one autentične i one neautentične, to jest one kojima je autor Pavao, te one kojima je autor neki drugi kršćanski pisac. I jedne i druge smatraju se u kršćanstvu nadahnutima. Uz njih, tu su i poslanice drugih autora, tzv. Pastoralne poslanice, koje se također pozivaju na Pavla kao autora, no nastale kasnije, te Katoličke ili opće poslanice koje se tako nazivaju jer su naslovljene na širu kršćansku zajednicu, a ne na samo jednu mjesnu Crkvu.
Konačno, Novi zajvet završava knjigom Otkrivenja, za čijeg se autora tradicionalno držalo da je to Ivan Evanđelist, no već neki stari crkveni pisci razlikuju Ivana Evanđelista od Ivana Starješine koji je pisao Otkrivenje.
Novi zavjet obuhvaća 27 knjiga. Dijelimo ih na Evanđelja, Djela apostolska, Poslanice i Otkrivenje.
[uredi] Knjige Novoga zavjeta
[uredi] Evanđelja
- 1. Evanđelje po Mateju [1]
- 2. Evanđelje po Marku [2]
- 3. Evanđelje po Luki [3]
- 4. Evanđelje po Ivanu [4]
[uredi] Djela apostolska
[uredi] Poslanice apostola Pavla
- 6. Poslanica Rimljanima [6]
- 7. Prva poslanica Korinćanima [7]
- 8. Druga poslanica Korinćanima [8]
- 9. Poslanica Galaćanima [9]
- 10. Poslanica Efežanima [10]
- 11. Poslanica Kološanima [11]
- 12. Poslanica Filipljanima [12]
- 13. Prva poslanica Solunjanima [13]
- 14. Druga poslanica Solunjanima [14]
- 15. Prva poslanica Timoteju [15]
- 16. Druga poslanica Timoteju [16]
- 17. Poslanica Titu [17]
- 18. Poslanica Filemonu [18]
- 19. Poslanica Hebrejima [19] (nepoznati autor)
[uredi] Katoličke poslanice
- 20. Jakovljeva poslanica
- 21. Prva Petrova poslanica
- 22. Druga Petrova poslanica
- 23. Prva Ivanova poslanica
- 24. Druga Ivanova poslanica
- 25. Treća Ivanova poslanica
- 26. Judina poslanica
[uredi] Otkrivenje
- 27. Otkrivenje
