Realizam (likovna umjetnost)
Izvor: Wikipedija
Polovinom 19.st. pod utjecajem građanskih revolucija javlja se realizam. Glavni predstavnik tog pravca je Gustave Courbet koji slika preko 6 metara dugo platno koje se zove Atelje pod naslovom "Stvarna alegorija u kojoj je sažeto sedam godina mog umjetničkog života".
Na lijevoj strani kompozicije su njegovi prijatelji sa sela, lovci, a na desnoj Parižani među kojima je i Baudelaire, dok je u sredini prikaz samog slikara okruženog djetetom koje predstavlja nevinost i ženskim aktom koji predstavlja golu istinu.
Napredak znanosti, industrije i tehnike omogućio je izradu prvih fotografija koje kao pomoćno sredstvo koriste umjetnici realizma.
Najosebujniji umjetnik francuskog realizma kojeg Balzac uspoređuje s Michelangelom je Daumier. Njegova slika Vagon trećeg razreda prikaz je radnika i seljaka koji su naslikani naturalistički u smeđim tonovima i potpuno pasivni okruženi sumornom atmosferom.
Tematika siromašnog sela javlja se i na slikama Milleta koji likove prikazuje kao zatvorene volumene u kontrastu prema pojednostavljenoj pozadini. Lika na slici Sijač, izveden kao čvrsta forma u prvom planu, zauzima gotovo cijeli format slike i naglom kretnjom postiže dinamičnost.
Osim Courbeta još je jedan slikar šokirao javnost 1863. godine. To je bio Edouard Manet sa svojom slikom Doručak na travi. Bazirana je na Raffaelovoj slici Parisov sud i izazvala je sablazan zbog smještaja gole žene uz dva odjevena muškarca suvremenog izgleda i negiranja dubine slike disproporcionalnošću lika u pozadini u odnosu na prednji plan. Njegovo slikarstvo tretmanom svjetla i boje predstavlja preteču impresionizma kojem u kasnim radovima i sam pripada.
