Mahala
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mahale su glavne gradske četvrti bosanskohercegovačkih gradova koje su bile namijenjene isključivo za stanovanje.
Nastaju dolaskom Turaka na prostore Bosne i Hercegovine i formiranjem gradova orijentalnog tipa. Mahale su okruživale čaršiju (zanatsko - trgovačko jezgro grada sa hanovima, hamamima, bezistanima, džamijama i drugim bogomoljama), a imale su u svom jezgru manju džamiju ili mesdžid, uz džamiju mekteb (osnovna škola), pa česmu, groblje, pekare, trgovinu živežnim namirnicama, a sve je to služilo potrebama četrdesetak do pedeset individualnih porodičnih kuća. Jednoj čaršiji u gradu odgovarao je često veliki broj mahala.
U mahalama je bio svojstven kult komšiluka, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost ljudi. Danas se mahalama nazivaju samo neka periferna mjesna područja, a nekada ih je bilo mnogo više. Samo je u Sarajevu bilo oko šezdeset mahala. Neke od poznatijih su: Bistrik, Vratnik, Ali - fakovac, Ćemaluša, Dženetića mahala, Bjelave ravne, Strošić, Hrid, Širokača sokakAbdesthana i dr., imena koja govore o slikovitosti domaćeg jezika i njegovom specifičnom spoju sa turcizmima.
