Pavo Jusuf Urban-Ibruljević
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pavo Jusuf Urban-Ibruljević bošnjački političar i humanista, rođen je 5. jula 1911. godine u Sarajevu. Njegov otac Čedomir Urban, također rođeni Sarajlija, bio je oficir austrougarske vojske i to u sklopu bosanskohercegovačke pješadijske regimente br.1, što će znatno obilježiti njegov cjelokupni život.
Djetinstvo je proveo u Beogradu, Holandiji i Austriji, gdje je završio studij historije. Još u školskim danima, osjećao je posebnu povezanost sa Bošnjacima i idejom bošnjaštva. Maturski rad Pave Urbana, koji je do danas sačuvan, nosio je naziv "Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom".
Po završetku Drugog svjetskog rata, Bošnjaci su emigrirali u mnogobrojne zemlje, ali Pavo Urban, koji je tada već imao ženu i jednog sina, ostaje u Austriji, gdje vrši dužnost potpredsjednika "Trgovinske komore Austrije", ali i predsjednika "Austrijsko-jugoslovenskog društva". U međuvremenu se Urban posvetio privrednoj djelatnosti, te je osnovao firmu "Melbrosin International", koja se bavi produkcijom i izvozom ljekovitih preparata na bazi propolisa i ovom djelatnošću je postigao međunarodni uspjeh.
Kada je 60-ih godina prvi put prisustvovao održavanju spomen-proslave u čast palim borcima bosanskohercegovačke pješadijske regimente br. 2 u bici na Mt. Meletti iz 1916. godine, shvatio je da je taj događaj od izuzetnog značaja za održavanje bosanskohercegovačke vojne tradicije. Održavanje ove proslave je počelo već 1917. godine, godinu dana nakon osvajanja brda Monte Meletta, za koje su najzaslužniji Bošnjaci pješadijske regimente br.2, i održava se sve do danas. Prekid je doživjela samo u toku nacističkog režima.
To je ujedno bio i razlog za osnivanje "Austrijskog društva za bosanskohercegovačke odnose" u Gracu, koje svake godine u saradnji sa Saveznom vojskom Republike Austrije organizuje ovu spomen-proslavu. U sklopu ovog društva djeluje i "Klub bosanskohercegovačkih studenata u Gracu" koji broji nekoliko stotina članova, a veliki broj tih članova su i stipendisti samog Društva.
Kao dugogodišnji predsjednik ovog društva, uspio je uspostaviti značajne odnose sa vodećim ličnostima ovdašnje, te internacionalne političke i kulturne scene. Cijelog života radi na uspostavljanju prijateljskih odnosa između Austrije i BiH, te održavanju bošnjačke tradicije, a prepoznatljiv je po crvenom fesu bez kojeg nikada ne ide iz kuće. Nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Pavu Urbana je tadašnji predsjednik Alija Izetbegović imenovao za specijalnog ambasadora Bosne i Hercegovine u Austriji, što mu je omogućilo da na međunarodnom nivou zastupa interese svog naroda.
Mjesec dana uoči velikosrpske agresije je u Sarajevo uputio 6000 tona donirane pšenice, a tokom rata je bio svojevrstan epicentar pomoći Bosni i Hercegovini, o čemu nerado govori i ničim sebe ne izdvaja.
Nakon rata je Prvom korpusu Armije RBiH poklonio sačuvane paradne uniforme svoga oca, koji je bio oficir austrougarske vojske u sklopu bosanskohercegovačke pješadijske regimente br.1. Zahvaljujući njegovom višestrukom doprinosu i pomoći Armiji Bosne i Hercegovine, proglašen je i za počasnog vojnika Prvog korpusa ABiH. Fasciniran ulogom Bošnjaka u Austro-Ugarskoj inicirao je štampanje i prevođenje knjiga "Bošnjaci dolaze" (Schachinger), i "Sa Bošnjacima u Svjetskom ratu" (Pero Blašković), koje su simbol očuvanja vojne bh. tradicije tog doba od zaborava. Između ostalog je finansijski omogućio Vijeću Kongresa bošnjačkih intelektualaca štampanje knjižice "Bošnjaci" na njemačkom jeziku, istaknutog bosanskohercegovačkog historičara dr. Mustafe Imamovića. Povodom Dana Armije FBiH je 2001. godine organizovao posjetu austrijskog vojnog orkestra Sarajevu i obezbijedio transport velike količine odjeće, hrane i školskog pribora za Osnovnu školu "Mirsad Prnjavorac" u Vogošći.
Nosilac je mnogobrojnih priznanja i ordena, od kojih su najistaknutiji: Povelja zahvalnosti koju mu je dodijelio tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, Povelja zahvalnosti koju mu je dodijelio tadašnji armijski komandant Rasim Delić. Nosilac je i najvišeg ordena austrijske pokrajine Štajerske, kao i austrijskog Crnog krsta, a svakako najviše odlikovanje jeste Veliki zlatni orden časti Republike Austrije. O njegovom doprinosu svom rodnom gradu govori i činjenica da je još za njegova života jedna ulica u općini Stari Grad dobila ime po Pavi Jusufu Urbanu-Ibruljeviću.
Svoju 92. godinu života provodi u svojoj kući u Sarajevu, pri čemu se danas bavi isključivo humanitarnim aktivnostima.
[uredi] Zašto prezime Ibruljević?
U okviru svog zalaganju za održavanje bh. vojne tradicije, Pavo J. Urban je oduvijek sa ponosom isticao hrabrost bh. regimenti u sastavu austrougarske vojske tokom Prvog svjetskog rata. Kako su ove regimente spadale u najodlikovanije regimente k.& k. armije, Urban je angažovao jednog austrijskog autora, da napiše knigu o ovim jedinicama te o učešću Bošnjaka u Svjetskom ratu. Nakon određenog vremena predviđenog za prikupljanje potrebnog materijala, ispostavilo se da je pronađena dokumentacija isuviše oskudna te da se na njoj ne može temeljiti jedan historijski spis. Međutim, daljim istraživanjem je autor otkrio sljedeće: najviši čin, koji su bosanskohercegovački oficiri u austrougarskoj armiji mogli dobiti je bio čin potpukovnika, što se temeljilo na kratkotrajnom služenju u vojsci Monarhije. Jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih oficira bio je pripadnik bh. pješadijske regimente br. 1, potpukovnik Mulo Ibruljević. Pavo Urban je potom otkrio da je potpukovnik Ibruljević bio vjenčani kum na vjenčanju njegovih roditelja. Nakon bezuspješnog traženja Mulinih potomaka, Urban je odlučio službeno preuzeti prezime Ibruljević, kako bi spriječio njegovo nestajanje.
