Vjetrenica
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vjetrenica je pećina i zaštićeni spomenik prirode, te iznimno turističko odredište u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Smještena je 300 m istočno od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, u općini Ravno, te 12 km udaljena od mjesta Slano, odnosno 80 km od grada Mostara. Ukupna dužina otkrivenih kanala doseže brojku od oko 6.230 metara. Speleološke posebnosti ove jedinstvene pećine svjetskog glasa su izvanredna, magična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet sa brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima, a ne treba zaboraviti ni pojavu snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, čestu pojavu magle u dijelovima Absolonova kanala, kao i davna urušavanja stropova divovskih razmjera. Vjetrenica je time apsolutni svjetski fenomen u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja ovog kraja Bosne i Hercegovine. Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine.
Sadržaj |
[uredi] Zoološke karakteristike
Vjetrenicu karakterizira iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno više od stotinu različit životinjskih vrsta, od čega je 87 troglobionata, što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti, a 35 njih je prvi put pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu. Ne treba zanemariti ni veliki broj uskih endema, tzv. stenoendema.
Unutrašnja temperatura: zraka - 11,4 0C , vode - 11,30C
[uredi] Historija istraživanja
Prvo navođenje Vjetrenice kao zanimljivog pećinskog fenomena zabilježeno je kod Plinija Starijeg u njegovom djelu "Historia naturalis”, 77. godina naše ere. Najveća otkrića vršio je češki speleolog Karel Absolon u vremenu od 1912. do 1914. godine, dok ju je prvi naučno opisao beogradski istraživač Mihajlo Radovanović 1929. godine. Kasnija istraživanja urađena su u sklopu zajedničkog projekta uređenja pećine Vjetrenice, kojeg su izveli speleološko društvo "Bosansko-hercegovački krš” i najveći bosanski privredni gigant "Energoinvest” iz Sarajeva u vremenu od 1958. do 1961. godine. Novu topografsku kartu područja izradio je SO "Velebit" iz Zagreba 2002. godine.
[uredi] Paleontološka otkrića
U Vjetrenici je do sada pronađen čitav niz zanimljivih paleontoloških nalaza, među kojima se izdvajaju cjelovit kostur leoparda, pronađen 1968. godine (nalaz South West Caving Cluba), te više djelomičnih nalaza ostataka životinja. Najcjelovitiji paleontološki opis pećine do sada je uradio Mirko Malez, 1969. godine.
[uredi] Vjetrenica danas
Pećina je elektrificirana u dužini od 1050 metara, staza uređena do 1800 metara, a otvorena je za turističke posjete od 1964. godine. U posljednjem je ratu oprema posve devastirana, no uz brojne napore Speleološke udruge i njezinog predsjednika Ive Lučića Vjetrenica je osposobljena za posjete turista iz cijele zemlje i svijeta. Posjete Vjetrenici su moguće svakog dana, uz prethodnu najavu posjete na telefon: +387 63 362 606.
Istraživanja i zaštita bogatog pećinskog svijeta Vjeternice odvijaju se već četvrtu godinu (2002. - 2006.), i to kroz istraživačke kampove, ugradnju opreme za posmatranje i izradu projekata osvjetljenja, sanacije i restauracije Vjetrenice, a napravljena je i turistička rasvjeta pećine. Izrađena je i web stranica koja je u samo devet mjeseci 2005. imala 850.000 posjeta, a pokrenuti su i kulturni susreti u Vjetrenici. Štampana je i prigodna poštanska marka, te u domaćoj produkciji urađena dva dokumentarna filma s četiri epizode.
Da se stvari pokreću u pozitivnom smjeru, govori činjenica da je državna Komisija za saradnju s UNESCO-om ponovo podržala kandidaturu Vjetrenice i pozvalo Vijeće ministara BiH da financijski podrži kandidaturu Vjetrenice kao prirodnog dobra na UNESCO-ov popis prirodnih spomenika kulture koje pripadaju cijelom svijetu i koje vrijedi zaštititi. Komisija je projektu Vjetrenice dala i prioritet u programu participacije koju sufinancira UNESCO za 2006./2007. godinu.
Ono što žurno treba učiniti jest riješiti status Vjetrenice, svestranom pomoći obnoviti ratne ruševine u Zavali, te prilaznu infrastrukturu, ukloniti ili onemogućiti prijetnje zagađenju Vjetrenice, i formirati tijelo koje bi se brinulo o Vjetrenici.
[uredi] Literatura
Popularno-naučna onografija "Vjetrenica – pogled u dušu zemlje", autora teksta i fotografije novinara Ive Lučića i univerzitetskog profesora Borisa Sketa. Autorica zapaženih fotografija je Ana Opalić i drugi. Monografija opisuje dinarski krš u čije središte stavlja jedan od najzanimljivijih krških fenomena, pećinu Vjetrenicu, koja zajedno sa svojim okruženjem predstavlja najbogatije svjetsko stanište podzemnom endemičnom faunom. Ona opisuje sve životinjske taksone (više i niže) Vjetrenice, donosi historiju istraživanja pećine, originalne i prijevode tekstova o Vjetrenici od Plinija Starijeg do Karela Absolona (77.-1912.), te biografije 39 istraživača i rječnik krških izraza.
U monografiji se prepliću podaci, znanja i metode opisa koji izvorno pripadaju speleologiji, biologiji, geologiji, historiji umjetnosti, mitologiji itd. Ovo je prvi put da su na jednom mjestu objavljene gotovo sve dostupne informacije o ovoj pećini, prikupljene s raznih univerziteta, iz biblioteka i privatnih zbirki dinarskih i niza evropskih zemalja. Starijim podacima pridodani su rezultati novih istraživanja koja su iznimno važna za historiju Vjetrenice.
Monografija je namijenjena svima: širokoj publici koja o kršu i Vjetrenici ima oskudno znanje, učiteljima, đacima i studentima koji žele ispraviti nespretnosti obrazovnih programa te stručnjacima koji su zbog uske specijalizacije zametnuli cjelovitu sliku našeg krša.
