Balkan

Izvor: Wikipedija

Balkan je povijesna i zemljopisna regija jugoistočne Europe te poluotok Jugoistočne Europe. Njegova poluotočnost je neodređena. Balkanski poluotok se nalazi između Jadranskog i Crnog mora, a jedna od granica je prostor južno od linije Bugarski zaljev - ušće Drima. Iako se danas pojam "Balkan" kao jedna od zemljopisnih regija Europe polako napušta (regija je Jugoistočna Europa), i dalje ga neku autori uzimaju kao regiju te postoji više definicija za ograničavanje (vidi poglavlje Definicije i granice), ali obično se smatra da Balkan sadrži barem dijelove Grčke, Albanije, Bugarske, Turske i nekih država bivše Jugoslavije, s ukupnom površinom od 550,000 km² i 53 milijuna stanovnika.

Regija je dobila ime po planini Balkan (Bugari je zovu Stara Planina), koja ide kroz središnju Bugarsku i prelazi u istočnu Srbiju, dok samo ime "Balkan" dolazi od turske riječi za planinu. Nekad se ta planina zvala Haemus Mons, što vjerojatno dolazi od tračke riječi Saimon, koja znači "lanac".

Sadržaj 1 Definicije i granice 2 Priroda i resursi 3 Prošlost i sadašnjost 4 Stanovništvo

[uredi] Definicije i granice

Zemljopisna definicija Balkana zasniva se na planinskim lancima, u koje spadaju Dinaridi, planina Balkan, Rodopi, Šar planina i Pindus. Njome su isključeni cijela Slovenija i Rumunjska, sjeverni i južni dijelovi Hrvatske, Srbije i Crne Gore, krajnji sjever Bugarske i južna Grčka.

čitava kopnena masa ponekad se naziva Balkanski poluotok, jer je na jugu, jugozapadu i jugoistoku okružuje Jadransko, Jonsko, Egejsko, Mramorno i Crno more. Iako nije riječ o pravom poluotoku, to se ime često koristi za širu regiju.

Sjeverna granica Balkana je upitna. često se Dunavska i Panonska ravnica ne smatra dijelom Balkana. Dapače, mnogi smatraju da sve što je sjeverno od Save i Dunava - sjeveroistočna Slovenija, sjeverna Hrvatska (središnja Hrvatska i Slavonija), sjeverna Srbija (Vojvodina) i veći dio Rumunjske - nije dio Balkana. Drugi opet kažu da i ta područja zajedno s jugom Rumunjske (bez Transilvanije) spadaju u Balkan.

Zapravo, Balkan nije toliko cjelina zbog planinskih lanaca koliko zbog zajedničke i često nasilne povijesti. Tu povijest prvenstveno obilježavaju stoljeća potčinjenosti ili borbe s Otomanskim Carstvom, kao i međusobni sukobi u 20. stoljeću.

Pojam Balkan obojen je negativnim značenjima: nasilje, vjerska i etnička nesnošljivost, sveopća nazadnost i podjeljenost. U engleskom jeziku riječ balkanisation (balkanizacija) označava neizlječivu rascjepkanost i netrpeljivost između frakcija unutar neke skupine. Zato se ta riječ na rubnim područjima izbjegava i ponekad smatra pogrdnom. U Hrvatskoj (i šire) koristi se i pojam balkanska krčma, koji se proslavio zbog Krležine rečenice: "Kad se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, onda sijevaju noževi."

Postoji i neutralniji izraz za Balkan, a to je Jugoistočna Europa. To nije geografski pojam jer ne obuhvaća Rumunjsku i Ukrajinu. Taj se izraz koristi sve više, npr. inicijativa Europske Unije iz 1999. godine zove se Pakt o stabilnosti za Jugoistočnu Europu, a on-line novine Balkan Times preimenovale su se 2003. godine u Southeast European Times.

Zemlje koje se neslužbeno spominju kao dio Balkana:

• Albanija
• Hrvatska
• Bosna i Hercegovina
• Bugarska
• Grčka
• Makedonija
• Srbija (uključujući Kosovo)
• Crna Gora
• Turska, ali samo njezin dio na europskom kontinentu.

Ponekad se u okviru Balkana spominju i Rumunjska i Slovenija.

Mnoge regije u državama navedenim kao dio Balkana znatno se razlikuju od ostatka regije, pa zato rubne države ne vole da ih zovu balkanskim zemljama. To prvenstveno vrijedi za Rumunjsku, Hrvatsku i Sloveniju, ali i za Grčku.

Druge zemlje koje ne spadaju u Balkan ali su blizu i/ili su igrale važnu ulogu u geopolitici, kulturi i povijesti Balkana:

• Cipar
• Mađarska (vidi Austro-Ugarska)
• Austrija (vidi Austro-Ugarska)
• Italija (vidi Dalmacija, Zadar, Rijeka)
• Rusija (vidi Povijest Srbije)

[uredi] Priroda i resursi

Većinu regije pokrivaju planinski lanci. Glavni su lanci Dinaridi u Hrvatskoj i Bosni, koji se nastavljaju na masiv Šar-Pindus u Albaniji, Makedoniji i Grčkoj. Bugarska ima planinu Balkan i Rodope na granici s Grčkom. Najviši vrh je Musala u Bugarskoj (2925 m).

Klima je na obali mediteranska, dok je u unutrašnjosti umjereno kontinentalna. Sjever poluotoka i planine imaju sniježne i mrazne zime, te vruća i suha ljeta. Na jugu su zime blaže.

Na jugu i na obali raste crnogorica. U unutrašnjosti su tipične srednjoeuropske šume (hrast i bukva, u planinama bor i jela). Visinska granica šume je 1800-2000 m.

Tlo je općenito loše, osim u ravnicama, gdje su prirodna trava, plodna zemlja i topla ljeta pogodni za oranice. U velikom dijelu regije zemljoradnja loše stoji zbog planina, vrućih ljeta i loše zemlje, što pogoduje samo nekim poljoprivrednim kulturama (na primjer, maslinama i vinovoj lozi).

Energetski izvori su rijetki. Ima ugljena, pogotovo u Bugarskoj, Srbiji i Bosni. Raširenija su ležišta lignita. Nafta je rijetka, iako postoje mala ležišta u Srbiji, Albaniji i Hrvatskoj. Nema ni mnogo zemnog plina. Postoje brojne hidrocentrale.

Me?u sirovinama je najviše metalne rude. željezo je rijetko, ali neke zemlje imaju znatne količine bakra, cinka, kositra, kroma, mangana, magnezita i boksita. Neki se metali izvoze.

[uredi] Prošlost i sadašnjost

Balkan je izravan put kopneni put između Zapadne Europe i jugozapadne Azije (Mala Azija i Bliski Istok). Zato oduvijek ima vrlo veliku stratešku važnost.

Nekad je veći dio Balkana bio politički ujedinjen pod Bizantom i zatim Otomanskim Carstvom, a središte oba carstva je ležalo u Anatoliji (koja danas spada u azijski dio Turske).

Iako je pod Bizantom spadao u najnaprednije dijelove Europe, zadnjih 550 godina Balkan je bio najmanje razvijen dio kontinenta, jer se europska politika i trgovina okrenula Atlantskom oceanu, a Otomansko Carstvo je bilo relativno izolirano od glavnih ekonomskih tokova.

Balkanske su zemlje počele stjecati neovisnost u 19. stoljeću, pa je Balkanski savez 1912-13. u Balkanskim ratovima odbacio Tursku do njezinih današnjih granica.

Prvi svjetski rat je izbio 1914. zbog atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu. Nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez i komunizam jako su utjecali na Balkan.

Tijekom hladnog rata, većina zemalja Balkana bila je pod komunistima. Ipak, Jugoslavija (1948.) i Albanija (1961.) raskinuli su sa Sovjetskim Savezom. Jugoslavija se više približila Zapadu i osnovala pokret nesvrstanih. Albanija se isprva okrenula Kini, a kasnije se posve izolirala. Jedine nekomunističke zemlje su bile Grčka i Turska, koje su tada (kao i danas) bile članice saveza NATO.

Regija je početkom 1990-ih godina bila teško pogođena ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, zbog čega je NATO intervenirao u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Makedoniji. Danas (2005.) su sve balkanske zemlje u dobrim odnosima s EU i SAD. Pitanje Kosova i Albanaca općenito je još dijelom otvoreno.

članstvo u Europskoj Uniji
Grčka je članica Europske Unije još od 1981. godine, a Slovenija, Mađarska i Cipar su to postali 2004. godine. Bugarska i Rumunjska su ušle 2007. godine. Hrvatska je stekla status kandidata u lipnju 2004. godine. Makedonija je potpisala preliminarne sporazume s Europskom komisijom, ali nije na popisu službenih kandidata i ne zna se kad će biti primljena. Turska se prijavila za članstvo još 1963., ali ni danas (2005.) nije članica, iako su sklopljeni određeni carinski sporazumi. I ostale zemlje su izrazile želju da uđu u EU, ali još se ne zna kad će doći u obzir.

[uredi] Stanovništvo

Glavni narodi regije:

• Grci (10.8 milijuna)
• Turci (9.2 milijuna u europskom dijelu Turske)
• Srbi (8.5 milijuna)
• Bugari (7 milijuna)
• Albanci (6 milijuna, od čega oko 3.3 milijuna u Albaniji)
• Bošnjaci (2.4 milijuna)
• Makedonci (1.9 milijuna).
• (Hrvati (4.5 milijuna))
• (Rumunji (22 milijuna))
• (Slovenci (1.9 milijuna))

Glavne religije su kršćanstvo (pravoslavlje i katoličanstvo) i islam.

Pravoslavlje prevladava u ovim državama:

• Bugarska
• Grčka
• Rumunjska
• Srbija

Katoličanstvo prevladava u ovim državama:

• Hrvatska
• Slovenija

Islam prevladava u ovim državama:

• Albanija
• Kosovo
• Turska

Države s izraženom mješavinom vjera:

• Bosna i Hercegovina: islam, pravoslavlje, katoličanstvo
• Cipar (otok): pravoslavlje i islam. Grci su uglavnom pravoslavci (70-72% otoka), Turci su uglavnom muslimani (28-30% otoka).
• Makedonija: Makedonci su uglavnom pravoslavci, Albanci su uglavnom muslimani.

Kosovo, regija koja je službeno dio Srbije, ima većinsko albansko stanovništvo, koje je uglavnom muslimansko. I Makedonija ima velik broj Albanaca. Sjeverna Grčka i jugozapadna Bugarska imaju makedonsku manjinu. Tračka (pokrajina u istočnoj Grčkoj) ima muslimansku manjinu. Grčka ima albansku manjinu, koja se uglavnom sastoji od Albanaca koji su se doselili u 1990-ima, i pravoslavnu skupinu zvanu Arvaniti, koja se naselila u Grčkoj tijekom srednjeg vijeka. Južna Albanija ima grčku pravoslavnu manjinu u pokrajini Sjeverni Epir.

Mnoge balkanske zemlje imaju velik broj ateista zbog pola stoljeća komunizma.