Slaven Bilić

Izvor: Wikipedija

Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
Bronca	Francuska 1998.

**Slaven Bilić**
Osobne informacije

Puno ime	{{{puno ime}}}
Datum rođenja	11. rujna 1968
Mjesto rođenja	Split, Hrvatska
Datum smrti
Mjesto smrti	,
Visina	188 cm
Nadimak	Nane
Informacije o klubu
Trenutni klub	{{{trenutni klub}}}
Broj u klubu	{{{broj u klubu}}}
Pozicija	Napadač
Juniorski klubovi

Profesionalni klubovi*
Godina	Klub	Nastupi (golova)
1992.-1993. 1993.-1996. 1996.-1997. 1997.-2000. 2000.-2001.	Hajduk Split Karlsruher SC West Ham Everton FC Hajduk Split
Reprezentacija
1992.-1999.	Hrvatska	44 (3)
Trenirani klubovi
	Hajduk Split
Napomene
Napomena	{{{napomena}}}
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.

Slaven Bilić ( Split, 11. rujna 1968. ), bivši hrvatski nogometaš, danas izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije

[uredi] Školovanje

Gotovo svi Hajdukovi juniori išli su u Ekonomsku školu, pa je htio i Bilić. Htio je izučiti za skladištara ili nešto slično. Sa što manje muke završiti bilo što, a onda izabrati fakultet, čemu se usprotivila njegova majka. U Splitu nije bilo klasične gimnazije, pa je upisao informiranje, novinarstvo i dokumentaristiku (INDOK). Sva četiri razreda završio je s pet, pa je bio oslobođen mature. Najviše je volio matematiku i povijest. Kad je birao koji će fakultet upisati, već je znao da će biti nogometaš. Po završenoj srednjoj školi, upisao se na Pravni fakultet Splitu.

[uredi] Rana karijera

Pola je godine igrao u Primorcu iz Stobreča, pa pola godine u Šibeniku, pa još godinu dana u Šibeniku, koji se borio za prvo mjesto u drugoj ligi. Bilić je, kao centarhalf, dao sedam golova i igrao je za reprezentaciju druge lige. Prema propisima, igrač je mogao biti dvojno registriran. Sezonu bi igrao u klubu kojem je posuđen, a za matični je klub smio odigrati pet utakmica. Petar Nadoveza zvao ga je na tri utakmice: u Skopje, Niš i Mostar. Na sve tri proglašen je igračem utakmice, a zabio je i dva gola.

Zvali su ga Dinamo, Crvena Zvezda i Partizan. Tako se s posudbe nije vratio na mala vrata, nego kao pojačanje, u prvih 11. JNA je uspio odgoditi zbog studija, a ni Hrvatska vojska nije mu uputila poziv.

Dvije je godine Bilić bio Hajdukov standardni prvotimac. Mladi - Bilić, Bokšić, Vučević, Jeličić, Jarni... - mogli su ipak koristiti tek drugu svlačionicu. U prvoj su bili Pudar, Pralija, Tošić, Setinov, Tipurić, Karačić, Gračan, Barnjak i dr. U prvu su išli samo na sastanak prije utakmice. Druga mu se toliko svidjela da je u njoj ostao i kad je stekao uvjete za prelazak u prvu statusnu grupu.

[uredi] Karijera

U splitskom Hajduku igrao je od 9. godine. Nakon 6 sezona otišao je u njemačku Bundesligu za 750.000 funti. Igrao je u Karlsruheru gdje nakon nekoliko mjeseci igranja postaje prvi kapetan - stranac u povijesti Bundeslige. S ovim je klubom stigao do polufinala Kupa UEFE. Igrajući u SC Karlsruheru bio je proglašen najboljim stoperom njemačke lige te si omogućio bogati transfer u Englesku, točnije, u West Ham United. Bio je to dotad najskuplji transfer u povijesti tog engleskog kluba (1,85 milijuna funta).

U srpnju 1999. odlazi iz Evertona. Budući da ga niti jedan engleski klub nije htio, nije nigdje ni nastavio karijeru, sve dok se nije s klubom dogovorio oko isplate dugovanja budući da je imao još 28 mjeseci ugovora. Isplaćeno mu je ravno milijun funti, a nakon 48 sati potpisao je ugovor s matičnim klubom iz Splita. Nakon dolaska u Split, Bilić, kao kapetan momčadi, vodi Hajduk do osvajanja Kupa Hrvatske (2000.), nakon petogodišnjeg razdoblja bez trofeja u Splitu. Tamo je i završio svoju igračku karijeru.

[uredi] Reprezentacija

Vrlo dobre igre u klubu omogučile su mu da s reprezentacijom putuje na EURO 96. u Englesku. Nakon zapaženih igara na prvenstvu, u ožujku 1997. otišao je za 4,5 milijuna funta u Everton FC ne bi li spasio klub od ispadanja u 2. ligu.

Nastupio je također i na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj gdje je Hrvatska osvojila 3. mjesto. Dobro je zapamćen po tome što je u polufinalu prvenstva, na utakmici sa domaćinima teatralno pao na pod nakon što ga je Laurent Blanc jedva dodirnuo. Francuz je nakon toga dobio izravni crveni karton i nije mogao nastupiti u finalu. Nakon te se utakmice opravdavao da se nije bacio bez razloga. Kasnije, protiv Nizozemske u utakmici za 3. mjesto, francuska publika zviždala je na svaki njegov dodir s loptom.

Po završetku prvenstva zadobio je težu ozljedu bedra koja ga je udaljila s terena dobar dio premierligaške sezone. Kad se vratio na teren igrao je dobro, ali su mu problem činili učestali kartoni i suspenzije.

[uredi] Trenerska karijera

Prvi trenerski izazov bila mu je klupa Hajduka, ali bez većih uspjeha (Hajduk osvaja drugo mjesto u prvenstvu na kraju sezone). Nakon toga postaje izbornik hrvatske U-21 reprezentaciju s kojom se nije uspio plasirati na Europsko prvenstvo nakon što ga je shrvala bolest te je morao na operaciju (discus - hernia).

25. srpnja 2006. izabran je za izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije. Kao izbornik debitirao je u Livornu protiv rezervi svjetskih prvaka Italije, te pobijedio 2:0.

Kad je postao izbornik, iz reprezentacije su ispali Joey Didulica, Stjepan Tomas, Ivan Bošnjak, Ivan Leko i Mario Tokić, dok su novi reprezentativci postali Vedran Ćorluka, Eduardo da Silva, te Dario Knežević. U kockasti su se dres vratili Goran Sablić i Milan Rapaić.

Dana 3. rujna 2006. tijekom priprema za kvalifikacijsku utakmicu za EP 2008. protiv Rusije, Bilić je suspendirao Boška Balabana, Darija Srnu i Ivicu Olića zbog nedopuštenog noćnog provoda u narodnjačkom baru (samo 3 dana prije utakmice).

Kao izbornik ostvario je i najveću pobjedu reprezentacije u službenim utakmicama, dobivši Andoru u Maksimiru sa 7:0. Četiri dana nakon toga s 2:0 je u Maksimiru pobijedio i Englesku što je bila prva, povijesna pobjeda Hrvatske protiv Engleske. 15. studenog 2006. nastavio je niz pobjeda na klupi reprezentacije, savladavši Izrael s 4:3, što je ujedno bila i posljednja utakmica reprezentacije u 2006. godini. Golove za Hrvatsku dali su Eduardo da Silva (hat trick) te Darijo Srna iz penala.

[uredi] Zanimljivosti

U Splitu ima svoj rock-band Rawbau.
Posjeduje diplomu iz prava, te odlično govori 4 jezika.
Kao izbornik poznat je po zanimljivim izjavama, te je tako proslavljenog nizozemskog trenera Guusa Hiddinka usporedio s glumicom Angelinom Jolie, u engleskom listu The Sun osvanula njegova izjava da engleska reprezentacija uvijek igra usran nogomet, a igru hrvatske reprezentacije u prvom poluvremenu utakmice sa Makedonijom usporedio je sa kobasicom.

Sastav Hrvatske - kvalifikacije za EURO 2008