Ćamil Sijarić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ćamil Sijarić je rođen 13. septembra 1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je, radi političke aktivnosti, istjeran. Školovanje nastavlja u Vranju i na tamošnjoj gimnaziji maturira 1936. godine od kada studira pravo u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme 2. svjetskog rata službuje u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran je 1945. godine, potom je novinar lista "Glas" i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. U Sarajevo prelazi 1947. godine, radi u redakciji lista "Pregled", potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji "Zadrugara". U literalnu sekciju Radio Sarajeva prelazi 1951. godine i tu ostaje sve odlaska u mirovinu 1983. godine.
Umro je 6. decembra 1989. godine.
[uredi] Djela
- "Ram bulja", 1953. pripovjetke,
- "Naša snaha i momci", pripovjetke,
- "Bihorci", roman,
- "Kuću kućom čine lastavice", 1962, pripovjetke,
- "Sablja", 1969. pripovjetke,
- "Putnici na putu", 1969. pripovjetke,
- "Kad djevojka spava", 1972. pripovjetke,
- "Francuski pamuk", 1980.,
- "Priče kod vode", 1982.,
- "Rimski prsten", 1985.,
- "Miris lišća orahova", 1991.,
- "Konak", roman,
- "Mojkovačka bitka", roman,
- "Carska vojska", roman,
- "Zelen prsten na vodi", pripovjetke,
- "Zapis o gradovima"…
