Derviš-paša Bajezidagić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Derviš-paša Bajezidagić je bio vrstan pjesnik i proučavao je perzijsku i arapsku književnost. Rođen je u Mostaru polovinom 16. stoljeća a poginuo pod Budimom 14. jula 1603. godine. Važan izvor podataka za njegovu biografiju predstavljaju njegove pjesme, kao i vakufnama njegovih zadužbina u Mostaru. Nakon školovanja u rodnom gradu, nastavlja učenje u Istanbulu i tu dospijeva u dvorsku službu, te postaje miljenik i lični savjetnik sultana Murata III. Na dvoru ostaje sve do sultanove smrti, dok je kasnije postao bosanski valija (pominje se u jednom fermanu kao valija 1595.) . U tom svojstvu poslan je na odbranu Budima gdje je na Kovin-adi i poginuo.
Ostavio je iza sebe dva divana - po jedan na turskom i na persijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom "Bulbulistanu", prepjevao je "Mesneviju" Mevlana Dželaludina Rumija u dva toma. Napisao je vrlo uspješnu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posvećen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju, te opremio biblioteku uz džamiju. Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskričava - meditira o životu, sudbini, ljepoti. Derviš-paša spada među najznačajnije pjesnike osmanlijskog vremena u Bosni.
Svoju pjesmu "Gazel o Mostaru" završava: "Šeher Mostar urez je svijeta". Za biblioteku u Mostaru ostavio je niz vrijednih rukopisa. Učenik je Ahmed Sudi-efendije.
