Edil

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Edil (lat. aedilis, od aedes = "hram") bio je naziv za jednog od magistrata (državnih službenika) u Rimskoj republici. Edili su bili odgovorni za održavanje javnih građevina, za organizaciju državnih svečanosti i za održavanje javnog reda u gradu Rimu. Polovina od ukupnog broja edila birala se iz redova plebejaca, dok se druga polovina birala među patricijima i oni su nazvani kurulnim edilima (aediles curules).

Dužnost edila uglavnom su obavljali mladi ljudi koji su se nalazili na samom početku svoje političke karijere i kojima je to predstavljao prvi korak ka višim državnim položajima u okviru sistema poznatog pod imenom cursus honorum.

Prema rimskoj analističkoj tradiciji, dužnost edila ustanovljena je iste godine kada i položaj narodnih tribuna, dakle 494. godine p.n.e. Edili su se prvobitno birali isključivo među plebejcima i bili su pomoćnici narodnih tribuna, ali su ubrzo stekli i određena politička ovlašćenja, pravo da izriču novčane kazne i upravljaju organizacijom javnih predstava i svečanosti, od kojih su najvažnije bile tzv. "Rimske igre" (ludi Romani). Prema Titu Liviju (VI, 42), nakon usvajanja Licinijevog zakona, trajanje Rimskih igara produženo je za još jedan dan, ali su edili odbili da snose dodatne troškove, pa su se patriciji ponudili da daju novac pod uslovom da se i njima dopusti da budu birani za edile. Plebejci su prihvatili tu ponudu, pa su se otada birala i dvojica kurulnih edila, prvo samo među patricijima, zatim naizmjenično među patricijima i plebejcima, i najzad bez obzira na to kojoj od ove dvije grupe su kandidati pripadali. Kurulni edili su birani na tributskim skupštinama pod predsjedavanjem konzula, imali su pravo da sjede na kurulnom sjedištu i da nose togu sa širokim purpurnim rubom (toga praetexta). Kurulni su edili organizovali javne svečanosti, brinuli o održavanju hramova i nadzirali tržnice u gradu Rimu. Premda su se kurulni edili uvijek smatrali višim magistratima od plebejskih edila, ovlašćenja ove dvije grupe edila postepeno su sasvim izjednačena.

Ciceron (De leg. III, 3, 7) dijeli osnovne dužnosti edila na tri grupe:

• Briga o gradu (curatores urbis): opravka i održavanje hramova, kanalizacionog sistema i akvedukta; čišćenje i popločavanje ulica; regulacija saobraćaja; donošenje propisa o opasnim životinjama i ruševnim zgradama; mjere obezbjeđenja u slučaju požara; nadzor nad javnim kupatilima i gostionicama; sprovođenje zakona koji se odnose na kontrolu raskoši; kažnjavanje kockara i lihvara; staranje o javnom moralu uopšte, uključujući sprječavanje širenja stranih praznovjerica; kažnjavanje onih koji su nezakonito zauzeli dijelove javnog zemljišta (ager publicus) ili držali preveliki broj grla stoke na državnim pašnjacima.

• Briga o snabdijevanju (curatores annonae): nadzor nad kvalitetom uvezene robe i nad tačnošću tegova i mjera; kupovina žita koje se u slučaju hitne potrebe može prodavati plebejcima po jeftinoj cijeni.

• Briga o javnim svečanostima (curatores ludorum): organizovanje javnih igara i nadzor nad njima, kao i nadzor nad svečanostima koje organizuju pojedinci (npr. na sahranama), i to na vlastiti trošak edila. Politički ambiciozni pojedinci često su trošili ogromne svote novca na javne igre kako bi stekli popularnost u narodu i tako sebi obezbjedili glasove birača za kasniji izbor na višu državnu funkciju.

Julije Cezar je 44. godine p.n.e. dodao još dva patricijska edila, nazvana cereales, čije je posebno zaduženje bilo snabdijevanje grada žitom. Pod Augustom položaj edila izgubio je na važnosti jer su njihove dužnosti oko javnih igara prešle na pretore, dok su njihove dužnosti vezane za nadzor nad gradskim poslovima prešle na novopostavljenog "gradskog prefekta" (praefectus urbi). Funkcija edila konačno je ukinuta u 3. vijeku nove ere.