Enver Krupić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Enver Krupić je rođen 1911. godine. Slikarski je studij završio u Beogradu 1937. godine, a 1938. godine je primljen na parišku Akademiju likovnih umjetnosti u atelje profesora Sabatea. Imao je više samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a izložba u Milanu 1968. godine donijela mu je značajno priznanje time što je ušao u veliku svjetsku Enciklopediju modernog slikarstva. Umro 1992. godine u Bihaću.
Zaljubljen u rijeku Unu u kojoj sreće obilje motiva, umjetnik za sve vrijeme od oko 1972. godine do danas, a to doba možemo nazvati i novim proljećem njegova života i stvaralaštva, gotovo svakodnevno slika ovu rijeku, njene vode, tokove, obale i okolni joj pejzaž, atmosferu i vegetaciju. Tako je Una novom snagom i u neobičnom intenzitetu podstakla emocije slikara, rasplamsala ih do strasti i euforije, oslobodila romantičnu imaginaciju.
Rezultat tog raspoloženja su pejzaži ("Una kod Stegarica", "Kanjon Une", "Una kod Krupe","Una kod Bihaća", "Slapovi sa Une") a u kojima je Krupić svoj poetski izraz razvio do najveće punoće i umjetničke zrelosti. Veći broj pejzaža "Dvoslap", "Troslap" , "Štrbački buk", "Una kod Ripča" , "Una kod Sunca" , "Martin - Brod" ...) čini, bez sumnje, i najljepše poglavlje i kvalitetnu jezgru Krupićeva životnog opusa.
Oni su ponikli iz čiste i iskrene životne radosti, optimizma i najneposrednijeg kolorističkog nadahnuća slikara i predstavljaju najsintetičniji izraz umjetnikovih osjećanja. Rađeni su bez napora, lirski toplo, smireno i relativno brzo, u stilu koji karakteriše puna stvaralačka sloboda i u kojemu je ovaj umjetnik stvorio ličan, zreo, bogat i na svoj način klasičan slikarski izraz. Odista su to divne pjesme prirodi, slike sa kojima je tražen njen duh, ali i forme i žive.
