Insajderi
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Insajderi su posebna vrsta grupa za pritisak (ili interesnih grupa). Naime, to su grupe koje imaju dnevne kontakte sa zastupnicima u parlamentu ili čak članovima vlade. Praktično, njima je dozvoljeno da budu u parlamentu. Oni tako mogu, npr. tokom odmora u zasjedanju parlamenta, da na 'hodnicima' razgovaraju sa zastupnicima, da ih 'nagovaraju' odnosno bolje rečeno da lobiraju. To oni mogu raditi i na druge načine ( zvati zastupnike telefonom, e-mailom, faxom...). To im daje veliku prednost u odnosu na autsajdere (autsajderi) i oni imaju puno veće šanse da dobiju ono što traže (izmjenu zakona, ili usvajanje zakona itd.).
Ne može bilo koja grupa biti insajder. Da bi neka grupa bila insajder ona mora biti: bitna, slagati se sa vladom, ne činiti nešto što vlada ne odobrava.
1. Kao prvo moramo razumjeti da su današnje vlade veoma pragmatične u svojim odlukama. To znači npr. da im ekologija nije važna. Međutim, da se danas dogodi cunami i pogodi SAD ili Veliku Britaniju, vlade tih država bi po svojoj pragmatičnoj prirodi ekološke grupe odmah stavile u parlamet jer bi ih sada globalno zagrijavanje zanimalo. Po ovome vidimo da protektivne grupe imaju puno veće šanse da postanu insajderi nego promotivne grupe. Za vladu je sigurno bitno da doktori ili profesori ne štrajkuju (naravno imamo primjera gdje i protektivne grupe nisu važne- Udruga igrača Binga u Velikoj Britaniji)
2. To znači ne zalagati se za stvari za koje se vlada ne zalaže. To automatski isključuje NDG (nuclear disarmament group- udruga za nuklearno razoružavanje) iz britanskog parlamenta. Britanska vlada ne želi da uništi svoje nuklearne bombe (koje se nalaze na podmornicama sjeverno od Škotske obale).
3. Ako grupa čini nešto što vlada ne odobrava sigurno neće postati insajder. Tako ALF (Animal Liberation Front- Front za oslobođenje životinja), ekstremna grupa koja djeluje u Velikoj Britaniji neće sigurno postati insajder dok ne prestane bacati bombe na laboratorije gdje se koriste životinje za istraživanja, ili dok ne prestane bacati katran na krznene bunde dama.
Nekada insajderi imaju 'ne zdrav' (ne demokratski) uticaj na parlamentarni život neke države. Najbolji primjer za to je kada je Ernie Eccleston, vlasnik Formule 1, dao 1 milion funti vladajućoj laburističkoj stranci u V.B. Nedugo nakon toga parlament (sa laburističkom večinom) je donio zakon iz kojega izuzima Formulu 1 iz Zakona o zabrani reklamiranja pušenja u sportovima. Ovo je izazvalo veliku buru u medijima, nakon čega je Toni Bler vratio jedan milion funti Ecclestonu, ali je Formula 1 još uvijek izuzeta iz zakona.
