Mekruh
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mekruh, (arapski: مكروه, makrouh, makrūh) je jedan od kvalifikatora po kojima islamsko pravo (fikh) kvalifikuje svaki ljudski postupak. U prijevodu mekruh znači pokuđeno. Mekruh je ono što je zabranjeno, ili bolje reći, ono što nije preporučeno raditi, ali prema islamskom zakonu, počinilac takvog djela neće biti kažnjen prema islamskom sudu.
Ebu-Hanifa, osnivač hanefijskog mezheba dijeli mekruh na: mekruh-i tahrimen i mekruh-i tenzihen.
[uredi] Primjeri mekruha
Najčešći primjeri mekruha su u stvarima koje mogu biti štetne po samog počinioca ili za zajednicu. To je npr. rasipanje vode prilikom uzimanja abdesta, ili gusula, te mokrenje u zmijsku rupu.
[uredi] Također pogledajte
- Haram
- Fikh
[uredi] Reference
- Ali bin Ferid el-Hindi - "Skraćena zbirka fikhskih propisa", str. 13