Papirus
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Papirus je materijal za pisanje, prenoÅ¡enje poruka i pohranjivanje znanja sliÄan danaÅ¡njem papiru. PronaÅ¡li su ga Egipćani negdje oko 2000 godina prije nove ere. IzraÄ‘ivao se od samonikle moÄvarne biljke iz doline Nila - trske latinskog naziva ciperus papyrus.
[uredi] Biljka
Papirus je moÄvarna biljka sliÄna trski koja pripada porodici oÅ¡trika. Papirus naraste do 3 metra visine, stabljika mu je mekana i zna biti debela kao ljudska ruka. Na vrhu stabljike nalaze se grane koje liÄe na raÅ¡Äupanu i neurednu kosu. Listovi papirusa su mali a biljka je snažnog korijena. Na vrhovima dugih uspravnih izbojaka razvijaju se listovi, koji liÄe na vlati trave i na kojima se razvijaju maleni, neugledni cvjetići.
[uredi] Izrada papirusa
Rimski historiÄar Plinije MlaÄ‘i ostavio je zapis o tome kako se proizvodi papirus. Proces izrade papyrusa bio je relativno jednostavan. Stabljike, otprilike debljine ruke, sjeÄene su na dužinu od 15 do 40 cm, a zatim se s njih gulilo tvrdo liko. Vlaknasta srÄika biljke rezana je na trake Å¡irine 2 do 3 cm. Ovako izrezane trake slagale su se u dva sloja na tvrdu podlogu (kamena ploÄa), i to tako da se djelimicno preklope. Sloj na sloj bio je slagan pod pravim uglom. Oba sloja su se zatim presovala a sok i skrob koji se cijedio iz srÄike medusobno je slijepljivao slojeve. Ovako dobijeni list suÅ¡io se na suncu a zatim peglao Å¡koljkama, kamenjem ili kostima, te premazivao cedrovim uljem. ViÅ¡e tako izraÄ‘enih listova sastavljalo se u dugu traku i namotavalo oko Å¡tapa u svitke. Dobiveni svici služili su za pisanje kalamusom, a ispisivalo se samo jednostrano.
[uredi] Upotreba
Papirus je neko vrijeme bio jedan od egipatskih glavnih izvoznih proizvoda. U nekim su vremenskim razdobljima, na primjer, svi diplomatski dokumenti ispisivani su na papirusu sve dok ga nije istisnuo pergament. Svaki komad papirusa obilježavan je posebnim peÄatom kako bi se time potvrdila njegova vrijednost.
Papirus je koriÅ¡ten u Egiptu približno od 2000 godine prije nove ere. U GrÄku je prenesen u 7. vijeku prije nove ere, a otuda u Rim i ostale dijelove Evrope, gdje se kao materijal za pisanje koristio sve do 10. vijeka.