Bitka kod Salamine
From Wikipedia
Bitka kod Salamine | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Grčko-persijski ratovi | |||||||||||||
{{{slika}}} Kretanja oko Eubeje i Salamine |
|||||||||||||
|
|||||||||||||
Sukobljene strane | |||||||||||||
grčki polisi | Persija | ||||||||||||
Zapovednici | |||||||||||||
Euribijad iz Sparte Temistokle iz Atine Adejmant iz Korinta Aristid iz Atine |
Kserks I Arijamen † Artemizija |
||||||||||||
Jačina | |||||||||||||
371 brod | 600 brodova | ||||||||||||
Gubici | |||||||||||||
40 brodova | 200 brodova | ||||||||||||
{{{podaci}}} |
Bitka kod Salamine, verovatno 28.9. 480. pne. bila je pomorska bitka između udružene flote grčkih polisa i persijske flote. Bitka se vodila blizu Atine u malom prolazu između ostrva Salamine i Pireja. Persijanci su imali mnogo više brodova. Međutim ponovo dolazi do izražaja pokretljivost grčkih brodova, pa Grci pobeđuju daleko veću Persijsku flotu. Ta bitka je označila prekretnicu Grčko-Persijskog rata, jer posle nje Persijski car Kserks I povlači većinu armije u Persiju.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Pozadina
Posle Termopilske bitke 11. avgusta 480. pne. Atinjani beže na Salaminu, dok Persijanci zauzimaju i pale Atinu. Posle neodlučene bitke kod Artemizija grčka flota dolazi do Salamisa. Spartanci žele da se vrate na Peloponez i da zatvore zidom Korintski prolaz, da bi sprečili kopneni prodor Persijanaca do Peloponeza. Korintski prolaz u dužini od 6 km deli poluostrvo Peloponez od ostatka Grčke. Atinski komadant Temistokle ih je uspeo uveriti da zid ništa neće značiti, ako mornarica može prevoziti i snabdevati persijsku armiju.
Inače rasprava Temistokla i Spartanaca ticala se proricanja iz delfskog proročišta koje je kao i inače neodređeno proreklo da će Salamina "doneti smrt ženinim sinovima" i da će Grci biti spašeni drvenim zidom. Temistoklo je interpretirao drveni zid kao flotu brodova i tvrdio je da će to doneti Persijancima smrt. Inače neki Atinjani su to predviđanje uzeli doslovce, pa su se zabarikadirali drvenim zidom na ulazu u Akropolj. Persijanci su olako razbili taj drveni zid, njih pobili, a Akropolj zapalili.
[uredi - уреди] Pripreme
Grci su imali 371 brod. Nominalni komadant je bio Spartanac Euribijad, a stvarni je bio Temistokle. Spartanci su imali malo brodova, ali oni su sebe smatrali prirodnim vođama bilo koje zajedničke grčke vojske i uvek su zahtevali da njihov general ima komandu. Od 371 broda, 180 je bilo iz Atine, 40 iz Korinta, 30 iz Egine, po 20 iz Halkide i Megare, 16 iz Sparte itd.
Mnogo veća persijska flota imala je 600 brodova. U početku invazije persijska flota je imala 1200 brodova, ali mnogi brodovi su izgubljeni u Egejskom moru i Artemiziju. Persijanci su odlučili da unište grčku flotu kraj Salamine, pa se car Kserks I pripremio da gleda sa obale taj prizor.
Euribijad i Spartanci su nastavili svađu sa Temistokleom o nužnosti bitke kod Salamine. Oni su želeli da se bore bliže Korintu, da bi u slučaju poraza mogli da se povuku na glavno kopno ili da se potpuno povuku i čekaju da ih Persijanci napadnu kopneno. Temistoklo je tvrdio Euribijadu da nikakvi zidovi neće pomoći ako Persijska flota opstane. Bojeći se da će biti nadglasan od Spartanaca, Temistokle se odlučuje na trik. Šalje uhodu persijskom caru Kserksu, da bi Kserks I poverovao da se Grci nisu složili oko mesta bitke i da će se povlačiti preko noći. Kserks I blokira zapadni prolaz, tako da brodovi ne mogu pobeći. Time su Spartanci ometeni da promene Temistoklov plan. Tokom noći persijski brodovi su pretraživali zaliv ne bi li sprečili grčko povlačenje, do koga nije ni došlo.
[uredi - уреди] Bitka
Sledeće jutro (verovatno 28.9.) , Persijanci su bili preumorni tražeći grčke brodove celu noć, jer očekivali su da ovi beže zapadno. Zatim su krenuli u tesnac da svejedno napadnu grčke brodove. Korintski brodovi se povlače i time uvlače persijske brodove još dublje u tesnac. Dugo se nijedan grčki brod nije usudio da napadne, a onda je jedan ojačanim kljunom udario u vodeći persijski brod.
Kao i u Artemiziju, mnogo veća persijska flota nije mogla manevrisati u uskom tesnacu, a atinski brodovi su razbijali kljunovima perzijske brodove. Persijanci su pokušavali da okrenu brodove, ali jaki vetar ih je sprečavao. Oni koji se nisu mogli okrenuti, ostajali su blokirani ostalim persijskim brodovima i zaglavljivali su prolaz. Grčki i Persijski brodovi su razbijali jedni druge i čak se mestomično pretvaralo sve u kopnenu bitku. Strele i koplja su letili sa broda na brod. Glavni persijski admiral Arijamen je svojim brodom udario u Temistokleov brod, ali u bici prsa u prsa jedan Grk ubija Arijamena.
U uski zaliv moglo je ući samo 100 persijskih brodova. Grci bi ih uništili i onda je mogao ući novi talas brodova koji bi bio uništen. Najmanje 200 persijskih brodova je potopljeno. Atinski komadant Aristid preotima ostrvce Psitaleju od Persijanaca. Tu su pobijeni svi Persijski besmrtnici, koji su se tu zatekli. Prema Herodotu, Persijanci su imali jako velike gubitke jer za razliku od Grka mnogi nisu znali da plivaju. A i oni Persijanci koji su doplivali do obale pobijeni su. Kserks je uništavanje svoje flote gledao sa obale sa zlatnog trona.
[uredi - уреди] Posledice
Pobeda Grka označava prekretnicu Grčko-Persijskog rata, jer posle nje Persijski car Kserks I povlači većinu armije u Persiju, bojeći se da će Grci uništiti brodove, koji su služili kao mostovi preko Helesponta (Dardanela). Kserks I se vratio u Persiju, ostavivši u Grčkoj okupacione trupe pod komandom Mardonija. Mardonije je ponovo okupirao Atinu, a savez grčkih polisa ratuje protiv njega u bitkama na Plateji i Mikalama 479. pne.
Eshil, koji je i sam učestvovao u ratovima, napisao je o ratu komad "Persijanci". Bitka kod Salamine označava spas za Grčku od persijske opasnosti. Ali ta bitka ima i širi značaj, pobedu evropske sile nad azijskom i pojavu Zapadne civilizacije kao glavne sile sveta.
[uredi - уреди] Moguća zamena
Pored ove postoje još dve bitke kod Salamine, pa se dešava česta greška.
- Bitka kod Salamine na Kipru 450. pne. izmeću Delskog saveza i Persije
- Bitka kod Salamine na Kipru 306. pne. između Demetrija Poliorketa i Ptolemeja