Indoevropski jezici
From Wikipedia
██ Indoevropski većinski jezik
██ Indoevropski manjinski jezik sa službenim statusom
Indoevropska jezična porodica je prema broju govornika najveća svjetska jezična porodica kojoj pripada većina jezika Europe i južne i zapadne Azije. Ima oko 450 jezika i dijalekata kojima govori oko 3 milijarde ljudi. Jezici s više od 100 milijuna govornika su (abecednim redom): bengalski, engleski, francuski, hindi, njemački, perzijski, portugalski, ruski i španjolski.
[uredi - уреди] Porijeklo
Svi indoevropski jezici potječu od praindoeuropskog (PIE) kojim se prema najšire prihvaćenoj kurganskoj hipotezi govorilo oko 4500. pr. Kr. u stepama između Crnog mora i Volge, odakle se proširio na zapad u Europu i na jug u područja današnjeg Irana i Indijskog potkontinenta.
[uredi - уреди] Grane
Indoeuropsku jezičnu skupinu možemo podijeliti na 2 temeljne grane:
- Centum-jezici u koje spadaju:
- Germanski jezici
- Romanski jezici
- Ilirski jezici
- Grčki kao zasebna grana
- Keltska grana
- Satem-jezici u koje spadaju:
-
- Baltičko-slavenska grana
- Armenski jezik
- Indo-iranska grana
- Anatolijsko-hetitske grane
- Toharske grane
[uredi - уреди] Geografsko područje
Govore se na širokom pojasu od evropskog zapada do ruba Indije i do kineskog Turkmenistana u srcu Azije. Nakon velikih zemljopisnih otkrića dospjeli su i na područje Sjeverne i Južne Amerike, Australije i Novog Zelanda. Različite skupine jezika nastale su raseljavanjem pojedinih plemena Indoeuropljana u različitim smjerovima. Usprkos tome, sličnosti između svih indoeuropskih jezika i danas su jako velike i iznenađujuće.
