Lične zamjenice

From Wikipedia

Lične zamjenice označavaju osobe, ali i lica, stoga je pravilniji, u jezičnoj praksi ustaljen, naziv lične zamjenice, a ne osobne zamjenice.

Naziv osobne zamjenice dolazi od jezikoslovne slovničke kategorije osoba koja izražava ulogu osoba zahvaćenih rečenicom na način da određuju odnose li se pojedini rečenični dijelovi na govornika (prva osoba), sugovornika (druga osoba) ili na osobu o kojoj se govori, a nije ni govornik ni sugovornik (treća osoba).

Kategoriju osobe imaju lične i posvojne zamjenice te glagoli, dok se ona više ne luči u pokaznim zamjenicama. Kategorija osobe može se javiti u jednini i množini.

[uredi - уреди] Lica (osobe)

Jednina:

1. osoba: ja
2. osoba: ti
3. osoba:
- on - za muški rod
- ona - za ženski rod
- ono - za srednji rod

Množina:

1. osoba: mi
2. osoba: vi
3. osoba:
- oni - za muški rod
- one - za ženski rod
- ona - za srednji rod

[uredi - уреди] Sklonidba ličnih zamjenica

**Jednina**
N	jâ	tî	ôn	òna	òno
G	mene, me	tebe, te	njega, ga	njê, je	njega, ga
D	meni, mi	tebi, ti	njemu, mu	njôj, joj	njemu, mu
A	mene, me	tebe, te	njega, ga	njû, ju, je	njega, ga
V	-	ti	-	-	-
L	meni	tebi	njemu, njem	njôj	njemu, njem
I	mnôm, mnôme	tobom	njîm, njîme	njôm, njôme	njîm, njîme

**Množina**
N	mî	vî	òni	òne	òna
G	nâs, nas	vâs, vas	njîh, ih	njîh, ih	njîh, ih
D	nama, nam	vama, vam	njima, im	njima, im	njima, im
A	nâs, nas	vâs, vas	njîh, ih	njîh, ih	njîh, ih
V	-	vi	-	-	-
L	nama	vama	njima	njima	njima
I	nama	vama	njima	njima	njima

[uredi - уреди] Pravila

Ako govorimo o nenaglašenom obliku, prednost u akuzativu jednine ima oblik je, a ne ju. Oblik ju koristi se da bi se izbjeglo ponavljanje istog sloga, primjerice:

Vidio ju je. (~~Vidio je je.~~)
Koje ju skladbe opuštaju? (~~Koje je skladbe opuštaju?~~)
Gdje ju je stavio? (~~Gdje je je stavio?~~)

Akuzativ jednine lične zamjenice on može glasiti i nj uz prijedloge kroz, nad, pod, pred, uz koji dobivaju navezak a.

kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj

Naglašeni se oblici rabe kad su u opreci jedna prema drugome, radi isticanja ili iza nekih prijedloga:

Okrivit će tebe, a ne mene.
Vjerujem njemu.
Napravio je to bez mene.

Za razliku od nekih drugih jezika (primjerice engleskog), u hrvatskom se jeziku zamjenice ne moraju navoditi uz glagolske oblike, a ako se navode, to je radi isticanja.

bio je vidio, promatrasmo, hodala je, vidjeh, trčiš, pisat će (normalna uporaba)
on je bio vidio, mi promatrasmo, ona je hodala, ja vidjeh, ti trčiš, on/ono će pisati (isticanje)

Lične zamjenice mogu se pisati velikim početnim slovom ako se odnose na Boga: