Pirat
From Wikipedia
- Za ostala značenja v. Pirat (razvrstavanje).
Pirati (engleski Pirates) su pljačkaši koji vrše razbojstva na moru, ponekad i na obali. Piratstvo (engleski Piracy) je nastalo još u antičkim vremenima ali se najviše raširilo tijekom 17. stoljeća. Danas pirati najviše djeluju na Tihom i Indijskom oceanu.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Antički i srednjovjekovni pirati
Antičko doba je obilovalo piratima, grčkim i rimskim. Najviše su djelovali na Sredozemnom moru. Nakon pada Zapadnog Rimskog carstva kao pirati su se najviše isticali Vikinzi, pomorski narod sa sjevera Europe. Vikinzi su svojim brzim brodovima tipa drakar stigli čak do Afrike, Rusije i Amerike.
[uredi - уреди] Piratstvo na Karibima
Nakon Kolumbova otkrića Amerike 1492. najveće pomorske sile toga vremena Španjolska i Portugal krenule su stvarati kolonije u Južnoj i Srednjoj Americi (iliti Zapadnoj Indiji, kako ju je Kolumbo nazvao). Najviše kolonija je osnovala Španjolska dok se Portugal više orjentirao na trgovinu s Indijom i dalekim Istokom. Porobivši srednjoameričke domorodačke narode Inka, Maya i Asteca Španjolci su stekli kontrolu nad brojnim rudnicima plemenitih metala. Zbog velikog rasta španjolskog bogatstva i druge europske države poćinju osnivati kolonije na Karibima radi iskorištavanja prirodnih bogatstava Novog svijeta. Krajem 16. i početkom 17. stoljeća diljem Kariba nastaju kolonije Engleske, Francuske i Nizozemske a krajem 17. stoljeća i Danske. No u usporedbi sa španjolskim kolonijama sve su druge bile malobrojne i slabo razvijene.
Veliko klasično doba piratstva trajalo je od 1560. do 1720. Pirati su najuspješniji bili od 1640. do 1680. Suparništvo među kolonijama i želja za trgovačkom premoći dovodili su do čestih ratova. Dva najpoznatija piratska sjedišta na Karibima su bili otok Tortuga nakon 1640. te grad Port Royal na otoku Jamaica nakon 1655.
[uredi - уреди] Tortuga
Tortuga (španjolski Kornjača) je otok smješten uz sjevernu obalu otoka Hispaniola. 1625. engleski i francuski kolonisti odbjegli iz vjerskim ratovima zahvaćene Europe naselili su se na Tortugi i bavili se poljoprivredom no 1629. Španjolci su napali Tortugu pobivši gotovo sve stanovnike da bi ga zatim odmah napustili. Preživjeli stanovnici željni osvete udružili su se sa bukanirima s Hispaniole i počeli s napadima na španjolske brodove.
Bukaniri (engleski Buccaneers) su bili bivši robijaši, razbojnici, odbjegli robovi i obični ljudi prognani iz Europe koji su se naselili uglavnom na Hispanioli. Živjeli su od lova na divlje životinje čije su meso sušili na vatrama zvanima boucan (odatle dolazi i njihov naziv) koje su prodavali brodovima u prolazu. Neki su uzgajali duhan koji je na tom zemljištu izvrsno uspijevao. Neki su se željni brze i velike zarade otiskivali na more u čamcima i u velikim grupama napadali španjolske brodove s dragocjenim teretima postavši pirati. Francuski bukanir Pierre le Grand (francuski Veliki Pierre) je oko 1650. sa jednim brodićem i 30-ak ljudi zauzeo admiralski brod španjolske flote koji je prevozio zlato. Nakon 1630. većina bukanira prelazi na Tortugu i ona postaje stjecište najgoreg europskog ološa koji se želio brzo obogatiti.
1633. Francuzi su pokušali na Tortugi organizirati trgovinu crnim robljem dovedenim iz Afrike no ona nije zaživjela i 1635. se potpuno ugasila. Iste godine Španjolci su ponovno osvojili Tortugu da bi ju opet napustili jer je otok bio premalen da bi za njih imao stratešku važnost. Engleski i francuski pirati su tada ponovno naselili otok a uskoro su im se pridružili nizozemski. Španjolci su zbog toga 1638. ponovno napali otok ali ovoga puta su bili poraženi. Od 1640. pirati i bukaniri na Tortugi su se međusobno nazivali Bratstvo obale (engleski Brethren of the Coast). 1654. Španjolci su ponovno napali i osvojili Tortugu no pirati i bukaniri su se vratili već slijedeće godine s namjerom da nastave svoje pljačkaške pothvate. 1660. iz Francuske je na Tortugu stigao guverner koji je preuzeo vlast na otoku. 1670. vrijeme bukanira je poćelo prolaziti a Tortuga se pod francuskom vlašću počinje okretati zakonu. Pirati s Tortuge prelaze u službu francuskog kralja i do 1685. vrijeme bukanira je završilo.
[uredi - уреди] Port Royal
Port Royal je bio centar trgovačke aktivnosti na otoku Jamaica sve do potresa 7. lipnja 1692. koji ga je potpuno razrušio i uzrokovao da dvije trećine grada potone u Karipsko more. Preživjeli stanovnici Port Royala su kasnije izgradili grad Kingston. Bio je popularno mjesto za pirate koji su ondje trošili svoja blaga.
Nakon što su Englezi preoteli Španjolcima otok Jamaicu 1655. i osvojili glavni grad Spanish Town nisu imali dovoljno vojnih snaga da se odupru u slučaju španjolskog ili francuskog napada. Zbog toga je 1659. guverner Jamaice pozvao pirate i bukanire da se nasele na otoku i brane ga u slučaju potrebe. Rezultat je bio nastanak grada na južnoj obali Jamaice, Port Royala. Pirati i bukaniri su osnovali Port Royal iz više razloga. Nalazio se u blizini puteva španjolskih trgovačkih brodova pa je bio savršena baza za brze napade. Luka je bila dovoljno velika i prostrana za smještaj velikog broja brodova te njihovo popravljanje i opskrbljivanje. Bio je početna točka za mnoge piratske napade na španjolska naselja. Iz Port Royala, engleski gusar Henry Morgan je napao Panamu, Portobello i Maracaibo. John Davis, Roche Brasiliano, Edward Mansfield i ostali čuveni pirati su se naselili u Port Royalu.
1660. Port Royal je bio poznat kao "Sodoma Novog svijeta" gdje većinu stanovništva ćine pirati, koljači i prostitutke. Zahvaljujući bogatstvu koje su pirati oteli Španjolcima Port Royal je izrastao u jedan od najvećih gradova Novoga svijeta i bio je ekonomski najvažnija engleska kolonija. Svega nekoliko godina nakon nastanka Port Royal je od Spanish Towna preuzeo funkciju glavnog grada Jamaice. Na vrhuncu popularnosti grad je imao po jednu krčmu na svakih deset kuća. Tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja koje je završilo 1692. u Port Royalu je živjelo 6500 ljudi. U gradu su se poćeli naseljavati trgovci, plemići, zanatlije i kovači koji su živjeli u dvije stotine izgrađenih zgrada. 1688. Port Royal je posjetilo 213 brodova a gradsko bogatstvo se povećavalo iz dana u dan.
Nakon što je Henry Morgan postao zamjenik guvernera Jamaice Port Royal se poćeo mijenjati. Pirati više nisu bili potrebni za obranu grada. Trgovina robljem postizala je sve veću važnost. Ugledni građani su izjavili da je dobar glas grada narušen. 1687. Jamaica je donijela anti-piratske zakone. Umjesto da bude sigurno mijesto za pirate Port Royal je postao mjesto njihovih smaknuća. Mnogi pirati su završili na vješalima u Port Royalu.
1692. razarajući potres je pogodio Port Royal. S obzirom da je većim dijelom bio smješten na pješćanom grebenu dvije trećine grada je završilo na dnu mora. U kataklizmi je poginulo oko 2000 ljudi. Nakon potresa Spanish Town je ponovno postao glavni grad Jamaice. Rađeni su pokušaji da se Port Royal obnovi jer je trećina grada još uvijek bila čitava ali 1704. grad je poharao požar. Nekoliko uragana tijekom prve polovice 18. stoljeća dokrajčilo je Port Royal a njegovo mijesto je kasnije zauzeo grad Kingston.
[uredi - уреди] Gusari
Gusari (engleski Privateers) su bili bivši pirati ili civili koji su posjedovali brodove kojima su napadali trgovačke brodove ili kolonije one zemlje koja je trenutno u ratu sa zemljom koja im pruža zaštitu. Za svoje napade su dobivali dozvole u obliku Kraljevskog iliti Gusarskog pisma (engleski Letter of Marque) koja su ima jamčila da u slučaju zarobljavanja neće biti obješeni nego da će se prema njima odnositi kao prema ratnim zarobljenicima koji će biti pušteni uz otkup ili razmjenu. Kraljevskim pismom gusari bi se također obvezali da će dio plijena koji steknu predati kralju i zemlji koja im pruža zaštitu. Najpoznatiji engleski gusari bili su Francis Drake (1540.-1596.) i Henry Morgan (1635.-1688). Francuski gusar Rene Duguay-Trouin (1673.-1736.) je 1711. sa flotom od 17 brodova i posadom od 5700 ljudi zauzeo portugalsku koloniju u Južnoj Americi Rio de Janeiro. Za vrijeme američkog rata za nezavisnost škotski kapetan John Paul Jones je vodio gusarski rat protiv Britanaca. Tijekom francuskih revolucionarnih ratova francuski gusari su zarobili ili uništili 5500 britanskih trgovačkih brodova dok su britanski gusari zarobili ili uništili 1000 francuskih trgovačkih brodova. Francuski pomorac Jean Lafitte je 1812. u Meksičkom zaljevu uz znanje vlasti SAD-a i s dozvolom Kolumbije napadao engleske i španjolske brodove. Tijekom američkog građanskog rata vlasti južnjačke Konfederacije su civilnim brodovima izdavali dozvole za napade na brodove sjevernjačke Unije.
[uredi - уреди] Piratstvo u 18. stoljeću
Iako su europske države krajem 17. stoljeća uspostavile veću kontrolu nad Karipskim morem pirati su i dalje djelovali. Upravo tada pirati na svjetskim morima poćinju koristiti kao svoj simbol crnu zastavu sa nekakvim zastrašujućim simbolom, ljudskom lubanjom sa prekriženim kostima ili u nekim slučajevima cijelim ljudskim kosturom. Krajem 17. i poćetkom 18. stoljeća većina pirata premješta svoje aktivnosti na Indijski ocean i zapadnu obalu Afrike. Oni pirati koji su ostali na Karibima naselili su se na otoku New Providence na Bahamskom otočju.
[uredi - уреди] New Providence
Jedna od najboljih prirodnih luka na Karibima poćetkom 18. stoljeća postala je utočište pirata i krijumčara. Piratske djelatnosti u New Providenceu su trajale otprilike od 1710. do 1725. Pirati sa New Providencea su svoj plijen sa opljačkanih španjolskh i francuskih brodova prodavali u slabo razvijenim i potrepštinama gladnim engleskim kolonijama na jugoistočnim obalama Sjeverne Amerike. U tome treba tražiti razloge za tako dugačak opstanak jednog od posljednjih piratskih gnijezda na Karibima. Najčuveniji među posljednjim karipskim piratima - Charles Vane, Benjamin Hornigold, Edward Teach Crnobradi, Stede Bonnet, John Rackham, Samuel Bellamy i mnogi drugi su živjeli na New Providenceu. Polovicom dvadesetih godina 18. st. britanske vlasti postavljaju guvernera u gradiću Nassau na New Providenceu. Guverner Woodes Rogers, engleski gusar i bivši pirat objavio je amnestiju za sve pirate koji odustanu od pljačkanja i stave se u službu engleskoga kralja. Većina pirata je tako i učinila dok su oni koji nisu prihvatili amnestiju ili otplovili za Indijski ocean na otok Madagaskar ili uhvaćeni i obješeni.
[uredi - уреди] Piratstvo na Indijskom oceanu
Indijski ocean je također bio privlačan piratima kao veliko i bogato lovište. Oko krajnjeg juga Afrike redovno su plovili brodovi engleske, nizozemske i portugalske Istočnoindijske trgovačke kompanije. Nizozemska Istočnoindijska kompanija osnovana 1602. bila je jedna od prvih europskih trgovačkih udruženja koje se trgovale s Indijom, Kinom i Japanom. Istočnoindijske komapanije, nakon što su postigle monopol u trgovini s Istokom počele su prema Europi upućivati brodove s bogatim tovarima svile, začina, duhana, plemenitih metala i dragulja. Jedan od prvih pirata koji su svoju djelatnost sa Kariba proširili na istok je bio Henry Avery. Najveće piratsko utoćište na Indijskom oceanu bio je otok Madagaskar uz jugoistočnu obalu Afrike.
[uredi - уреди] Madagaskar
Madagaskar su još 1614. kao bazu koristili francuski gusari koji su djelovali na Crvenom moru. Oko 1650. ratne mornarice su napustile otok i on je postao odmorište piratskih posada.
