Корисник:Д Орловић/Искрцавање код Анција
Из пројекта Википедија
U namjeri da zaobiđu njemačku Gustavovu liniju, u siječnju 1944. godine savezničke divizije su se iskrcale u južnoj Italiji kod mjesta Anzia i Nettuno. Nijemci su bili zatečeni početkom akcije te je iskrcavanje izvedeno uspješno. No, unatoč uspjehu invazije, operacija će se pretvoriti u taktičku katastrofu. Zapovjednik američkog 6. korpusa general Lucas oklijevao je s prodorom u unutrašnjost punih deset dana, fokusirajući se na utvrđivanje mostobrana. Tako nije iskorištena početna inicijativa a Nijemcima je ostavljeno vrijeme za dovlačenje pojačanja i za protunapad .
U zimu 1943. godine Nijemci se povlače na crtu obrane Apeninskog poluotoka poznatu kao Gustavova linija, na kojoj Saveznici ostaju prikovani nekoliko mjeseci. Gustavovu liniju brani petnaest njemačkih divizija u dobro utvrđenim fortifikacijama i ingeniozne uporabe konfiguracije terena. U namjeri da se izvuče iz pat pozicije, savezničko zapovjedništvo na čelu s američkim generalom Eisenhowerom i britanskim Alexanderom donosi odluku o amfibijskom iskrcavanju sjevernije iza Gustavove linije, kod gradića Anzio i Nettuno na obali. Iskrcavanje će biti izvedeno istodobno sa savezničkom ofenzivom na Gustavovoj liniji. Saveznički planeri su zamislili da nakon iskrcavanja i uspostave mostobrana kod Anzia dođe do savezničkog prodora kvalitetnim cestovnim komunikacijama prema planinama Alban, tridesetak kilometara u unutrašnjosti, što je posljednja točka na kojoj bi Nijemci mogli braniti Rim. Zapovjednik njemačkih snaga u Italiji feldmaršal Kesselring će time biti satjeran uza zid te će imati samo dvije mogućnosti; da bi zatvorio rupu na boku mora odvući snage s Gustavove linije i tako je uvelike oslabiti te time riskirati saveznički proboj; ili se, pak, suočiti s još gorom varijantom po Wehrmacht savezničkim zauzimanjem Rima koje bi gotovo u cijelosti odsjeklo njemačke postrojbe na Gustavovoj liniji.
Operacija pod nazivom "Shingle" ("Šljunak") počinje 22. siječnja 1944. godine. Savezničke postrojbe se iskrcavaju na talijanskoj obali kod turističkih mjesta Anzio i Nettuno, tek šezdesetak kilometara južnije od Rima. Nijemci su u potpunosti zatečeni invazijom koja je prošla iznimno uspješno, s vrlo malim njemačkim otporom, te su Saveznici imali tek trinaest poginulih vojnika. Invazija kod Anzija je bila jedno od najpotpunijih taktičkih iznenađenja tijekom II. svj. rata, no daljnji tijek borbi neće donijeti inicijativu Saveznicima. Akcija se odvijala apsolutno u skladu s planom te su Saveznici već do podneva istoga dana postigli sve zacrtane ciljeve. Do kraja prvog dana na obali kod Anzia je iskrcano 37 tisuća savezničkih vojnika i impozantnih tri tisuće vozila, dok su savezničke prethodnice napredovale oko pet kilometara u unutrašnjost Italije. Podršku iskrcavanju pružila je i moćna saveznička eskadra koju je činilo pet krstarica, 24 razarača te nekoliko stotina transportnih i pomoćnih brodova, no savezničko brodovlje je početkom veljače bilo prisiljeno isploviti iz luke da bi sudjelovalo u pripremama za operaciju "Overlord".
Unatoč iznimno uspješno obavljenom iskrcavanju i izostanku ozbiljnijeg njemačkog otpora, zapovjednik savezničkih snaga kod Anzia - čiju glavninu čini američki 6. korpus - general Lucas je procijenio da još uvijek ne raspolaže s dovoljno snaga za dublji prodor u unutrašnjost. Stoga je odlučio investirati daljnjih deset dana na učvršćivanje mostobrana na obali umjesto energičnog prodora. Savezničke snage bile su višestruko manje od njemačkih, osobito uzevši u obzir širinu zadaće stavljene pred njih koja je uključivala i zauzimanje gorja Alban. No, Lucasovo oklijevanje će u potpunosti iskoristiti sposobni feldmaršal Kesselring koji će odmah nakon što je saznao za početak savezničke akcije rasporediti u područje Anzia postrojbe iz pričuve, uključujući i diviziju "Hermann Goring", a zatim je dovukao nove postrojbe s područja Jugoslavije, Francuske i Njemačke, čime je uspješno zatvorio rupu u zaleđu Gustavove linije. Stabilizacija na Gustavovoj liniji omogućila je njemačkom zapovjedništvu da vrati i 14. armiju te da tako stvori preduvjete za njemački protunapad. Time je Kesselring još jednom demonstrirao svoju sposobnost da se izvuče iz bezizlazne situacije do koje ga je dovela traljavost njemačke obavještajne službe koja je potpuno previdjela iskrcavanje kod Anzia. Istodobno Luftwaffe i njemačko topništvo napadaju savezničke postrojbe u Anziu, koje se umjesto u inicijativi polako počinju nalaziti u podređenom položaju.
Sredinom veljače počinje njemački protunapad koji u kombinaciji s lošim vremenom u iduća dva tjedna zamalo baca Saveznike natrag u more. Tek krajem mjeseca uspijevaju stabilizirati crtu obrane i učvrstiti se na obali. U iduća četiri mjeseca Saveznici ostaju prikovani uz mostobran kod Anzia, gdje trpe gubitke od njemačke topničke vatre s obližnjih brda. Unatoč nezahvalnom položaju i neiskorištenoj mogućnosti da talijansko bojište bude stavljeno ad acta prije proljeća 1944. godine, mostobran kod Anzia je ostao nož u njemačkom desnom boku te je vezao na sebe velike njemačke snage, omogućivši tako posredno slabljenje Gustavove linije, pa čak i drugih fronti, što zagovornici poduzimanja akcije kod Anzia često ističu. Na posljetku, nakon što su poljski i francuski korpus zauzeli strateški važan samostan u Monte Cassinu i otvorili time koridor za proboj Gustavove linije, 25. svibnja savezničke su snage slomile njemački obruč oko Anzia i okončale četveromjesečnu agoniju savezničkih vojnika na mostobranu kod Anzia. Ukupno je tijekom četiri mjeseca borbi kod Anzia iz stroja izbačeno oko 25 tisuća savezničkih vojnika. Od toga je velik dio bolovao od psihičkih trauma jer su to uglavnom bili neiskusni novaci, uzrokovanih stalnim njemačkim topničkim napadima. Anzio je ostao mjesto najvećeg savezničkog groblja u Italiji. Za neuspjeh operacije iskrcavanja kod Anzia optužen je general Lucas, koji je na Churchillovu sugestiju još tijekom trajanja borbi smijenjen a na njegovo mjesto dolazi general Trusscot. Operaciju kod Anzija je najbolje opisao Winston Churchill već prvih dana nakon iskrcavanja kada je izjavio da su: "Saveznici željeli na obalu zavitlati divlju mačku, a dobili su nasukanog kita".
