Корисник:Д Орловић/Операција Марс

Из пројекта Википедија

Operacija Mars je kodni naziv za sovjetsku ofenzivu na području izbočine kod grada Rževa, kojom se tijekom studenog i prosinca 1942. godine pokušala staviti u okruženje njemačka 9. armija. Operacija Mars izvedena je koordinirano s Operacijom Uran - okruženjem njemačke 6. armije kod Staljingrada. No, za razliku od uspjeha u Staljingradu, sovjetska ofenziva kod Rževa pretvorila se u potpunu katastrofu

Ova malo poznata sovjetska ofenziva jedna je od najvećih bitaka II. svjetskog rata. Operacijom Mars zapovijedao je proslavljeni sovjetski maršal Žukov, kojem je to najteži debakl u vojničkoj karijeri. Crvena armija je u Operaciji Mars imala više od stotinu tisuća poginulih vojnika te 1800 uništenih tenkova. Neuspjeh ofenzive kod Rževa u prosincu 1942. godine je u poslijeratnoj sovjetskoj historiografiji marginaliziran, a pozornost usmjerena na trijumf kod Staljingrada

Crvena armija je u studenom 1942. godine na jugu Sovjetskog Saveza, kod grada Staljingrada, počela ofenzivu kojom je opkoljena njemačka 6. armija u gradu. No, mnogo manje je poznata istodobno poduzeta sovjetska ofenziva kod grada Rževa na središnjem dijelu fronte, sjeveroistočno od Moskve, kojom je sovjetska vojska namjeravala okružiti njemačku 9. armiju te dovesti u tešku poziciju njemačku skupinu armija Centar. Ofenziva je nosila kodni naziv Operacija Mars te je za daljnji tijek rata imala istu važnost kao i sovjetska kliješta kod Staljingrada.

Nakon godinu i pol defenzive Crvena armija je tim dvjema ofenzivama trebala odsjeći i uništiti dvije snažne njemačke armije te tako ostvariti inicijativu na bojištu i preokrenuti tijek rata. Najvažniji sovjetski zapovjednik II. svjetskog rata, Georgij Žukov vjerovao je da je za ostvarenje strateške inicijative presudan uspjeh Operacije Mars, odnosno slamanje njemačke skupine armija Centar na središnjem dijelu fronte u izbočini kod Rževa. Iza Operacije Mars trebala je slijediti ofenziva pod nazivom Jupiter, u sklopu koje su trebale biti uništene njemačke snage na području Smolenska. Na jugu je okruženje njemačke 6. armije u Staljingradu, izvedeno pod kodnim nazivom Operacija Uran, trebala nastaviti Operacija Saturn usmjerena na uništavanje njemačkih snaga kod Rostova. Staljin je odobrio Žukovljev prijedlog te imenovao Žukova za zapovjednika ofenzive kod Rževa dok je okruženje kod Staljingrada izravno vodio general Vasilevsky.

Njemačka izbočina kod grada Rževa bila je logičan izbor za sovjetski napad. Područje je bilo površine 150 puta 150 kilometara, udaljeno tek nekoliko stotina kilometara od Moskve, a branila ga je njemačka 9. armija kojom je zapovijedao sposobni general Walter Model. Izbočina je bila dobro utvrđena a na desnom krilu prirodnu su zapreku činile rijeke Volga i Vazusa. Za Operaciju Mars Žukov je skupio oko milijun i devet stotina tisuća vojnika iz sastava Kalinjingradske i Zapadne fronte te moskovskog sustava obrane s ukupno više od tri tisuće tenkova i tisuću zrakoplova. Usporedbe radi za ofenzivu na području Staljingrada osigurano je oko milijun vojnika te znatno manje tenkova i zrakoplova. Sovjetska ofenziva kod Staljingrada počinje 19. studenog, nekoliko dana prije početka Operacije Mars kako bi se odvratila njemačka pozornost od središnjeg dijela bojišta te prisilili Nijemci da odvoje dio snaga skupine armija Centar i pošalju ih na jug. Izbočina kod Rževa Operacija Mars počinje 25. studenog 1942. godine istodobno napadom na sve tri strane njemačke izbočine. Teške borbe su vođene na svim dijelovima fronte te u predgrađima gradova Ržev i Bely. No, sovjetski napredak u dubinu njemačkih linija bio je zanemariv, s izuzetkom uspješnog prelaska zaleđene rijeke Vazuse, na južnom dijelu bojišta. Nakon neuspješnih sovjetskih pokušaja proboja linije fronte tijekom prva tri dana ofenzive postalo je jasno da ofenziva neće uspjeti, no unatoč tome Žukov inzistira na nastavku masovnih napada na njemačke položaje. Produljenje ofenzive rezultiralo je golemim žrtvama među Crvenom armijom a ilustrativna su i izvješća njemačkih zapovjednika s bojišta koja govore o poljima prekrivenim tijelima sovjetskih vojnika.

Početkom prosinca Nijemci uspješno slamaju očajnički sovjetski pokušaj proširenja mostobrana na rijeci Vazusi. Sredinom istog mjeseca, kod grada Bely, Nijemci čak uspijevaju preći u protunapad, nanoseći teške gubitke sovjetskoj 41. armiji. Na posljetku nakon tri tjedna borbi Operacija Mars pretvorila se u potpuni debakl što je postalo jasno i Moskvi. Unatoč Žukovljevu traženju da se borbe nastave, Staljin i sovjetski glavni stožer zapovijedaju prebacivanje pričuvnih snaga s rževskog bojišta na jug kao pojačanje snagama Vasilevskog kod Staljingrada gdje su se događaji za Sovjete pozitivno razvijali. Zaustavljanje Operacije Mars je i za Wehrmacht bilo iznimno skupo. Nekoliko tjedana kasnije general Model je, svjestan činjenice da njemačke snage ne mogu izdržati još jednu takvu sovjetsku ofenzivu, zatražio i dobio dopuštenje od njemačkog vrhovnog zapovijedništva za povlačenje s izbočine kod Rževa. U sovjetskoj historiografiji bitka se nije dogodila Crna statistika koja je pratila većinu sovjetskih ofenziva došla je do izražaja u Operaciji Mars; poginulo je više od stotinu tisuća sovjetskih vojnika, a ranjeno oko 235 tisuća, izgubljeno je oko 1800 tenkova. Neke sovjetske divizije koje su sudjelovale u operaciji imale su zapanjujuće gubitke od gotovo šezdeset posto vojnika izbačenih iz stroja. Razlozi neuspjehu Operacije Mars leže u činjenici da je njemačka 9. armija bila znatno bolje pripremljena i kvalitetnije vođena od 6. armije u Staljingradu. Naime, 9. armija bila je dobro ukopana i utvrđena, bokove su joj čuvale njemačke postrojbe dok je general Model raspolagao dobro pokretljivim snagama u pričuvi kojim se spretno koristio, prebacujući ih na odsjeke bojišta gdje je to bilo najpotrebnije. Teški zimski uvjeti i slaba vidljivost umanjili su učinak sovjetske topničke pripreme dok su teško prohodne močvare i šumski teren onemogućavale kretanje tenkova i početni proboj pješaštva. Sovjetski neuspjeh posljedica je loše koordinacije pješaštva i topništva, nedovoljne zračne potpore kao i nesposobnosti sovjetskih zapovjednika srednjeg ranga da do kraja iskoriste pogodnu situaciju.

Unatoč propasti Operacije Mars, Žukovljeva vojnička reputacija i dalje je uglavnom ostala netaknuta. U svojim memoarima, objavljenim nakon rata, Žukov je malo spominjao tu operaciju, nazvavši je tek akcijom za odvraćanje njemačke pozornosti od borbi kod Staljingrada.

Za razliku od Operacije Mars, Operacija Uran, odnosno sovjetska ofenziva kod Staljingrada predstavljala je potpuni uspjeh, unatoč činjenici da su za tu ofenzivu bile osigurane manje snage i da je imala sekundarno značenje u usporedbi s prvom. Uspjeh kod Staljingrada je istodobno poslužio Moskvi za odvraćanje pozornosti s katastrofe kod Rževa. Debakl Operacije Mars je kao i većina sovjetskih poraza u II. svjetskom ratu u sovjetskoj historiografiji, bio zanemarivan i tek su nakon raspada Sovjetskog Saveza dokumenti o tom sovjetskom promašaju postali dostupni javnosti.