User:Andelka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Prezime Arambašić imenica je arapsko - turskog podrijetla nastala od imenice harambaša što znači hajdučki poglavica, odmetnički vođa. Podrijetlo obitelji Arambašić je iz mjesta Poljica kod Vrgorca u južnoj Dalmaciji. Obitelj se godinama nastanjivala po cijleom svijetu a jedan ogranak loze nastanio se između 1780 do 1820. godine u Plehan i tamo je pustio duboko korijene. " Zanimljiv je opis tih novih stanovnika plehanskog kraja, što ga je ostavio 1842. godine publicist i putopisac fra Ivan Franjo Jukić : Ostavivši Tešanj, pregazismo Usoru rijeku i prešavši Krnjin, spustismo se do podne u ravnine i doline fočanske. Ovdje spazih Hrvaćane, ljude po imenu i razgovoru od Šokaca različite. Zapitam kiridžiju: Kakvi su to Hrvačani? Bježi ne pitaj!,veli on, to su ljudi izvraćeni, koji se ne boje ni Turčina ni fratra, pod puškom po vasdan radi, a rijedko će je i po noći iza pasa izvaditi! Prije 15 godina malo se koja kuća šokaca ovdje nalazila, pak evo se gori doseli Hrvaćanin, to sve ispod ljubuške i vrgoračke krajine. A to sam i sam iz njihovog odijela i govora poznao: jest, bio, vidio, narasto..." Posjetom mjestu od kojeg potječe moja loza Arambašića iz Zelenika, koji su doselili oko 1820. iz Poljica, saznala sam od gospodina Mirka Arambašića, rođ. 1926., priču o devet braće Arambašića, koja se u njegovoj obitelji prenosila usmenom predajom s koljena na koljeno. " Postojalo je devet braće Arambašića koji su davnih godina posjedovali zemlju u Kozicama, susjednom selu do Poljica. Kako je onda bio običaj održavanja sajmova, braća su redovno svake nedjelje posjećivala sajmove i vezivali uvijek konje na istom mjestu pod jednim stablom za koje se znalo da tamo "Arambašići vežu konje". Ljubomorni seljani za vrijeme održavanja jednog sajam nagovorili su neke trgovce iz susjednog sela da se smjeste baš ispod toga stabla i da tamo prodaju svoje ćupove. Međutim kada su došla braća u bijesu su natjerala konje na te ćupove i sve uništila. Nakon toga braća su morala na sud i po odluci tadašnjeg poglavarstva kao nakandu štete za uništene ćupove dati svoje konje. Međutim braća nisu htijela dati konje već su dali zemlju koju su posjedovali u zamjenu za štetu učinjenu trgovcima ćupovima...nastavak slijedi...
