Šemsudin Sarajlić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Književno djelo Šemsudina Sarajlića skoro je nepoznato našoj čitalačkoj publici i kulturnoj javnosti uslijed toga što je ovaj pisac ostao izvan školskih programa i izvan zanimanja književne nauke. Nakon 1944. nije objavljeno niti jedno njegovo djelo, mada je pisao sve do smrti 1960. Sarajlić je, kao i dobar dio bošnjačkih pisaca u razdoblju između dva svjetska rata, optuživan za književnu djelatnost u vrijeme NDH, kao i za prohrvatsku orjentaciju općenito, pa je to mogao biti razlog za njegovo uklanjanje s književnih obzorija. S druge strane njegovo je književno djelo izraz tradicionalne bošnjačke sredine, bilo je prožeto snažnom islamskom duhovnošću, zatim Sarajlićeva poetika bila je za književno kritičke autoritete anahrona i suprodstavljena književnosti modernističkih strujanja na južnoslavenskom prostoru. Osim toga Sarajlić i njegova književna generacija stvarali su u onim književnim obrascima koji su još uvijek nosili osobine tradivcionalne poetike, a koji više nisu pripadali oficijelnim evropskim tokovima stilskih i književnih formacija.

Pokušat ću ovaj rad uraditi profesionalno i objektivno , nepristrasno , onako kako dolikouje obradi , književnog djela političkog angažmana i života i jednog bosanskog ili.... književnog autora. Prilikom čitanja ovog rada , ili isčitavanja knjiga pomenutog autora , shvatiti će se da je to bio čovjek vise zaokupljen životom , ali i čovjek koji je također u svom vremenu pokušao da promoviše odredžene revolucionarne ideje koje su podržavali ili ne oni s kojima se družio , radio i stvarao . Ali kao što inaće biva , uvijek je vrijeme ono koje pokaže i dokaže kvalitete. Vrijeme je bilo ono koje je pokazalo ali nažalost posthumno kako to obićno biva na ovim prostorima istinski kvalitet , i istinski život Šemsudina ef. Sarajlića. Da bi se uopšte govorilo o nekome nije potrebno samo pročitati sve knjige koje je dotični autor napisao , potrebno je ući u srž , onoga što je napisao i kao što sam davno negdje pročitao

«Mnoge knjige smo imali priliku pročitati ali nikada i pročitati one koji su ih pisali" Saradnja sa časopisima i listovima Književnu kao i spisalteljsku karijeru Sarajlić zapoćinje u Bošnjaku to je bio list koji je okupljao one bošnjačke književnike koji se nisu opredjelili niti na jednu stranu i to je bio dio bošnjaka koji su se suprotstavljali tadašnjim nastojanjima da se nacionaliziraju muslimani Bosne u srpsku ili hrvatsku etničku komponentu. Prvi broj Bošnjaka lista za politiku , pouku i zabavu izlazio je od 1891 do 1910 Tome u prilog ide da je to bio časopis koji je pisan na Bosanskom jeziku i latinicom i ćirilicom. Sama koncepcija lista bila je zasnovana na zavičajno-etičkim i nacionalno-političkim nastojanjima Bošnjaka, koji su osjećajući posebnost svoje vjersko-civilizacijske duhovnosti , shvatili da je njihov put i njihoa sudbina Bosna. Nacionalno Bosanstvo i Bosanski jezik nisu bili zabranjivani ostalim Bosancima , katolicima i pravoslavnim , ali su bili prtiv nacinaliziranja Bošnjaka, s pozicije srpske i hrvatske nacionalne misli. Politički pristup koji potiče Sarajlića određen je krupnim vjerskim i kulturnim promjenama i pokretima u bošnjačkom narodu , na poćetku 20 vijeka koji je nezadovoljan svojom pozicijom unutar austrougarske carevine , donio dva politička pokreta . Prvi je u istoriji poznat kao borba Bošnjaka za vjersku i vakufsko – mearifsku autonomiju i započinje 1899 . Ovaj Bošnjački pokret za autonomiju predvođen je mostarskim muftijom Džabićem , rezultati su vidljivi u osnivanju muslimanske političke organizacije koja će nastavlja borbu , i rezultira "sankcionisanjem štatuta za autonomnu upravu istorijskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini 15 aprila 1909"

Na drugoj strani i naspurot pokreta za autonomiju pojavila se jedna heterogena grupa intelektualaca i književnika koji su, zbog činovnićkog odnosa i zavisnosti prema vlasti , ostali politički pasivni , a pokrenuli su jedan kulturni pokret koji će imati krupne političke i kulturne uticaje na budućnost bošnjaka. Rezultat takve njihove aktivnosti pojavio se u bošnjačkom časopisu bez nacionalnih predznaka i povezivanja prema srpskim ili hrvatskom nacionalnom biću. Zatim tu je prisutno i društvo Gajret , koje će u bošnjačkom narodu pokrenuti zanimanje ka knjizi i nauci i uopšte prema školovanju djece. Posebno je bitno istaći da je naglašavana slavenska etička pripadnost nasuprot turskoj asimilaciji . "Po toj koncepciji , u narodu je neophodno razbuduiti i učvrstiti svijest o njegovome slavenskom porijeklu i potrebi zbližavanja Zapadu, ali uz očuvanje islamske kulture , koja je bila i ostala jednom od bitnih komponenti bošnjačkog narodnog bića . Prema tome , bosansko tlo, slavensko porijeklo i jezik, te Islam predstavljaju tri bitna elementa bošnjačkog nacionalnog omeđivanja" . Ovako piše Mustafa Imamović i nastvlja " tu je rođena ideja o posredničkoj ulozi Bošnjaka između zapadne i istočne kulture koje će nosioci bošnjačkog preporoda detaljno držati i praktično ostvarivati kroz časopis Behar" "Iako su se u nacionalnom pogledu osnivači Behra osjećali Hrvatima ( Edhem Mulabdić , Safvet-beg Bašagić, Osman Nuri Hadžić) kao i njegov izdavač (Ademaga Mešić) i njegovi urednici i saradnici gdje spada i Šemsudin Sarajlić, njihova se nacionalna deklarisanost na stranicama Behara nije gotovo ni osjećala.Zauzimajući ovakav stav ljudi oko Behara svakako su vodili računa o raspoloženju širokih muslimanskih slojeva, Koji su u ono doba odbijali nacionalno opredjeljenje u srpskom , odnosno hrvatskom smislu" "Sa rijetkim izuzetcima , ovi "napredni Muslimani" su pristalice konzerviranja postojećih socialno-ekonomskih odonosa.Njihov poziv na prosvjetu i prihvatanje zapadne kulture nisu upućeni širokim slojevima bošnjačkog naroda nego njegovom, posjedničkom staležu ,begovatu i bogatijim građanima" Možda bi bilo interesantno da istaknem da je Šemsudin Sarajlić tada već pripadnik mlađe generacije preporodnih pisaca , u jednom svom rukopisu , gdje se pobunio protiv lošeg odnosa prema širokim narodnim slojevima , i ukazao na činjenicu da nikada nećemo imati "pravu narodnu inteligenciju" Shvatljiva je kritika tadašnjih maldih političkih i spisateljskih kadrova a među njima i Sarajlićevog jer tada mnoge nisu interesovali široki narodni slojevi. Mora se istaći i da su književnici u jednom presudnom istorijskom momentu napravili vidljivi preokret , dok je narod koji je tradicionalno stajao uz tradiciju i ulemu takvo što odbacivao. Svoj politički angažman ovi kako ih Mustafa Imamović naziva "napredni Muslimani" će ostvariti osnivanjem Muslimanske napredne stranke koja će svojim prosvjetiteljskim programom , i naglašavanjem kako je spas bošnjačkog naroda u prosvjeti , u očuvanju vjere, imetka i drštvenog položaja. Zbog svoje pro-hrvatske orjentacije stranka če doživjeti svoj krah ali će preći u Muslimansku samostalnu stranku. Zbog političkih ideja Šemsudina Sarajlića dolazilo je ćak i do nesuglasica u Beharu, časopisu u kojem je sarađivao , također je želio da promjeni uređivaćku politiku lista koja nije odgovarala njegovim starijim članovima . Tako npr Alija Nametak piše :

"Međutim neki nisu bili zadovoljni načinom uređivanja Behara, takav je bio rahmetli Šemsudin efendija Sarajlić. On je bio mlad i za ono vrijeme ponešto revolucionaran, i nije se mogao pomiriti sa ustaljenom formom Behara i često neaktuelnom problematikom koju je Edhem efendija uvrštavao. Sarajlić mu je htio dati umjetničku sadržinu"

Zbog takvih ideja mnogi su ga odbacivali , pa tako i Nametak koji piše :

"Eto zbog ovoga nisam nikad volio rahmetli Šemsudina, koji je inače bio dobar čovjek, pravo "stambolsko trebije" prefin za našu dosta grubu sredinu i moj seljački temperament"

Sarajlić u Beharu naročito obrađuje temu o sudbinama bošnjačkih iseljenika u Tursku i njihovom lutanju.

Doboko i tragično doživljen prelom i prelaz civilizacija, odlazak orjentalno-islamske i dolazak zapadno-kršćanske upravne vlasti, kao i prodor novih oblika života u političkom smislu, ostavlja neizbrisive polsjedice u biču Bošnjaka , kolektivnom pamačenju tog naroda , koji je uzrokovan odlaskom dramatičnog napuštanja rodne grude i iseljavanja u Tursku. Sarajlić će u tim istorijskim i važnim i prelomnim godinama za bošnjački narod odigrati ulogu pisca i borca protiv starog , tada već potrošenog načina života. Sarajlić je također sarađivao i u Gajretu koji je napustio zbog neobjašnjenih razloga , ali se nagađa da je osnovni razlog bila upotreba ćirilice u ovom listu , te pro-srpska nacionalna orjentacija urednika Osmana Đikića . To je bilo vijeme kada su se listovi sukobili zbog prosrpske ili prohrvatske orjentacije , tada je Behar bio gotovo hrvatski list dok se Gajret istiće kao pro – srpski list. Također mora se izdvojiti i Sarajličeva saradnja u Biseru kao čisto islamski usmjerenom listu , te njegov kontakt s vjerom i islamskim vrijednostma. Kao tada već pro-hrvatski orjentisan pisac Sarajlić je nakon raspada Bisera , prešao u novi list koji je bio protuteža pro-srpski orjentisanom Gajretu . U ovom listu pretežno je objavljivao svoje putopise. Ovaj časopis se prikazuje kao poratni bošnjački časopis čiji je urednik i pokretać bio A. Hifzi Bjelavac , saradnici ovog časopisa su bili Bašagić, Mulabdić i Bjelavac. Politička orjenatacija ovog časopisa može se ocjeniti kao projugoslovenska a bilo je i tekstova u kojima se Sarajlić pojavljuje i kao nasilac ideje nacionalnog jugoslovenstva kod Bošnjaka. Saradnja u časopisima pokazuje tragičnost nacionalnog i političkog lutanja naših pisaca u prvih trideset godina dvadesetog vijeka. Sarajlić poćinje od Bošnjaka sa nacionalnom bošnjačkom idejom , preko prohrvatski orjentisanog Behara , dok je Gajret bio potpuno pro-srpski orjentisan.. Biser dolazi kao pomirenje ove dvije struje dok se u Novom Beharu vraća islamu a i jugoslovenskoj nacionalnoj ideji.

Društveno politički angažman

Šemsudin Sarajlić je pokušao a u tome velikim djelom i uspjevao da svoje poglede o angažovanju pisaca i intelektualaca u političkom životu predstavi u svom književnom stvaranju. Šemsudin Sarajlić je podržavao političko organizovanje Bošnjaka u novoformiranoj jugoslovenskoj državi, radi stvaranja nacionalnih legitimnih interesa, odlučio je da se i politički aktivira. Sarajlić je tako na sastanku bošnjačkih delegata , što je imalo tada formu skupštine , 16 februara 1919 kada je osnovana jugoslovenska muslimanska organizacija JMO izabran u Centralni odbor JMO. U najviše rukovodno tjelo , najveće bošnjačke političke stranke , pored Sarajlića, kao književnika izabran je i Hifzi Bjelavac , također književnik. Jugoslovenska muslimanska organizacija predstavljala je i tumačila političke, kulturne i socijalne interese Bošnjaka u okviru nove jugoslovenske države Kraljevine SHS. Na izborima 29 novembra 1920 kada je JMO dobila dvadest i četiri mandata Sarajlić je izabran, kao poslanik JMO u Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS. Atif Purivatra ga spominje kao diskutanta na skupštini sporazuma s vladom Nikole Pašića , o nacrtu ustava , pored više poslanika JMO, a čija suština pokazuje jadno stanje našeg naroda u toj državnoj tvorevini.

"Oni su dokazivali da Muslimanima nisu obezbjeđena najosnovnija građanska prava , pa ni pravo na život.Svi su isticali da vladin Nacrt ustava ne zadovoljava Muslimane,ali da će glasati za Ustav čineći svjesno veliku žrtvu samo da bi država dobila osnovni zakon i da bi dokazali svoja patriotska osjećanja"

Zbog ostavki bošnjačkih ministara,koji su kao razlog naveli nezadovoljstvo zbog lošeg rješavanja agrarnog pitanja, nastala je kriza vlade , ali i podjela unutar poslaničkog kluba poslanika JMO, na pitanju dalje saradnje sa vladom. Uz grupu koja je bezrezervno podržavala saradnju sa vladinom koalicijom, a koju su sačinjavali Maglajlić, Karamehmedović i Krukt stao je i Šemsudin Sarajlić. Imponira veliki broj intelektulaca i književnika u centralnom vođstvu JMO, među kojima se spominju Edhem Mulabdić, Mehmed Spaho, Velija Sadović, Hamzalija Ajanović, Šefkija Behmen i konačno Šemsudin Sarajlić koji su intelektualnim i književnim autoritetom okupljali veliki broj Bošnjaka u ovu stranku. Jugoslovenska muslimanska organizacija politički je djelovala samo na područiju Bosne i Hercegovine, ali je ona u svom programu i imenu imala zadatak da okuplja sve muslimane na području novoformirane jugoslovenske države. Ovo je, buduči da se odnosilo na muslimane, davalo mogućnost Turcima u Makedoniji i Albancima na Kosovu da se priključe ovoj stranci. U sporadičnim i nedovoljno organizovanim kontaktima sa ovim narodima bilo je pokušaja povezivanja i razumjevanja za progone i stradanje muslimana iz južnih pokrajina. Tom političkom radu suprotstavljale su se političke srpske lože, pa je u svojim romanima Sarajlić pokušavao da opiše nastojanje da se politički aktivira i animira dio muslimanskog naroda u južnim pokrajinama. Pisanje članaka sa ekonomskom problematikom vezano je također za Sarajlićevu političku aktivnost u JMO.

"U ovoj za JMO kao političku partiju , sporednoj djelatnosti kao što je formiranje muslimanskih društava , bile su planirane i neke akcije za ekonomsko unapređenje bosanskohercegovačkih muslimana. Jedna od tih planiranih akcija je trebalo da bude i anketa o ekonomskoj organizaciji muslimana u Bosni i Hercegovini. U tu svrhu je objavljeno više članaka Šemsudina Sarajlića, Člana centralnog odbora JMO u Pravdi tokom 1921 godine koji su kasnije preštampani i objavljeni kao brošure"

Politička aktivnost Šemsudina Sarajlića pokazuje kontinuitet i dosljednost njegovog životnog gesla o angažiranom intelektualcu, te iskazuje jedan dio njegovog intelektualnog profila, koji je rezultirao sa nekoliko brošura i članaka o ekonomskim problemima i načinu njihovog prevazilaženja. Jedna od tih brošura štampana je u Sarajevu pod naslovom Naša ekonomska organizacija 1921 a nešto kasnije objavljena je i njegova ekonomska studija Sa dva broda 1920 i konačno Nova Turska 1926 itd. U vremenu intenzivnog političkog angažamana Sarajlić je rijetko i simbolično sarađivao sa književnim časopisima. To je bilo vrijeme političkog jugoslovenstva i idejnog panislamizma ovog pisca. Prema političkom ubjeđenju, Sarajlić je bio prosvjećeni europski demokrata , koji je vidio ekonomski i društveni napredak iskljućivo u nauci i školi. Fini, uglađeni gospodin odgojem i visokim obrazovanjem , pisao je o osnovnim postulatima i prvim koracima naše politike , u Biseru (1912 / 1913) "Prva podloga našeg političkog rada treba da počiva na jedinstvu i slogi sviju muslimana Bosne i Hercegovine. To bi bila jedina garancija za nas da nebudemo ni od koga izrabljivani. U svrhu obrane cjelokupnih interesa naše domovine potrebno je da stojimo u sporazumu sa našim sugrađanima drugih konfesija. Prava samostalnost i politička sloboda moguća je na osnovu jednakosti, a ova opet na temelju demokratizma" Sve tekovine europske demokratije počev od jednakosti, slobode i demokratizma, bratstvo , postaju lozinkom Sarajlićeva političkog djelovanja i osnovnim načelom političke integracije Bošnjaka u novim uslovima i novom državnom ustroju. Pokazujući jasnu svijest o našoj poziciji i vrlo teškom okruženju , on govori kako :

" u politici nikada nećemo tjerati politiku sile, jer nas je zato premalo , a naša politika treba da bude poput židovske politike u kršćanskoj Europi, tj treba da bude izdržljiva , žilava i elastična"

A onda u svom prepoznatljivom stilu nastavlja

"Mi moramo u politici biti elastični i gipki, ali uza sve to treba da ostanemo karakterni , svoji i sebi vjerni. Naša politka mora biti tako rafinirana , da uzmogne biti praktična, ali mora biti tako postojana, da bude moralna"

Radikalno kritikujući dosadašnju "čaršijsku i lićnu politiku" ,

Sarajlić će u ovome članku dati i upute za praktičnu primjenu teorijskih načela ove političke filozofije.

" S toga treba prije svega , da složno i zdušno svi za našim kulturnim napretkom, i da u tu svrhu – sad za sad – utrošimo sve naše raspoložive sile, da upotrjebimo sve sredstva i načine da se kultiviramo , uz to naš vjerski moral i narodnu karakteristiku sačuvamo"

Ovim promišljanjem Sarajlić pokazuje , prije svega , jednu duboku intelektualnu svijest o stanju obrazovanja i kulture , te pozivajući na europsku izobrazbu i upozoravajući na čuvanje vjerske i narodne pripadnosti, postavlja temelje modernoj nacionalnoj misli među Bošnjacima. Misija njegovog političkog nastojanja je, prije svega prosvjetiteljska , i on će duboko uvjeren u ispravnost puta nauke i obrazovanja, cijeli svoj život i cjelokupno književno djelo podrediti prosvjetiteljstvu. Duboko svjestan ekonomskog, političkog, kulturnog zastajanja naroda i zbog toga opasnosti za njegov opstanak, on će se angažirati svojim djelom na ekonomskom , političkom i kulturnom uzdizanju naroda , bez ostataka i bez rezerve. Ocjenjujući Sarajlićevu zbirku pripovjedaka Iz bosanske romantike 1931 Sait Orahovac će, koristeći se tom prilikom, progovoriti o pionirskom radu Šemsudina Sarajlića na afirmaciji interesa "jugoslovenskih muslimana".

"Dakle , takvih ljudi je bilo u našoj sredini , ima i biće takvih, koji su nesebično radili , rade i radiće, ali jedan , čija se figura jasno izdvaja sa svojom skromnošću, bez sumnje je g. Šemsudin Sarajlić, poznati javni radnik, koji je djelovanje započelo prije rata, kada se u pukom jeku počela razvijati muslimanska prosvjeta. Ako i jedan književnik i javni radnik živi među nama , a da za svoj rad ne traži reklame , niti bilo kakve nagrade , već mudro i dostojanstveno djeluje na kulturno polju , na opčem dobru i općem napretku svoje sredine , ne varam se ako kažem da se takav ipak ne bi mogao usporediti sa g . Sarajlićem , čije simpatično držanje može da posluži kao uzor svim onim intelektualcima i javnim radnicima , koji su svojim radom stekli dobar glas, ili žele da dođu do njega"