Adelbert von Chamisso
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Adelbert von Chamisso | |
|---|---|
 |
|
| rođen: | 30. januar, 1781. Chateau de Boncourt, Francuska |
| preminuo: | 21. august, 1838. Berlin, Njemačka |
Adalbert von Chamisso (Chateau de Boncourt, 30. januar 1781 - Berlin, 21. august 1838), njemački književnik i naučnik
Sin je francuskoga vojnika koji je zbog revolucije emigrirao u Berlin. Bio ja najprije paž kraljice Luise, zatim vojnik, ali napušta vojsku te se posvećuje izučavanju njemačkoga jezika i književnosti. Pristupa krugu njemačkih romantičara (Nordsternbund). Studirao je medicinu i botaniku, obilazio svijet kao istraživač na ruskom brodu Rjurik te postao kustos botaničkog vrta u Berlinu. Vrlo rano se posve saživio sa svijetom i stilom njemačke romantike.
U njegovu književnom razvoju očiti su utjecaji Schillera, Novalisa, Goethea i Tiecka. Usprkos izrazitoj osjećajnosti i snažnom daru uživljavanja, nije se uspio razviti u samosvjesnog pjesnika ljubavne lirike i balade. Za razliku od poezije opterećene sentimentalizmom i egotikom, njegov prozni rad djelotvoran je u izrazu. Najvažnija je pripovijetka o Peteru Schlemihlu koji je izgubio svoju sjenu, gdje je u simboličnom obliku opisao sudbinu čovjeka između dvije domovine. Samo ime junaka (Schmeichel) označava na hebrejskom jeziku čovjeka loše sreće. Poznati su i njegovi putopisi, znanstveni radovi s područja botanike te prijevodi (Beranger).
[uredi] Djela
- „Neobična pripovijetka Petera Schmechela“
- „Napomene i pogledi s otkrivačkog putovanja“
