Animizam

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Animizam je jedno od prvih vjerovanja rašireno među plemenskim narodima. Smatra se primitivnim jer nema obreda, svetih knjiga, spisa, ni osnivača. Animisti vjeruju u duhove, tj. da sve što postoji ima dušu (npr. drvo,stol...).

Animizam ne priznaje razdvajanje duše i tijela, duha i tvari. Zbog toga njegova osnova je vjerovanje da ljudske duše postoje u životinjama, biljkama i ostalim materijalnim objektima, i do nekog stepena utiču na samo postojanje istih. Također pretpostavljaju da sjedinjenje duha i tvari utiče na svakodnevni život[1].

Na samom začetku animizma vjerovalo se da su duše jako slične ljudima a tek kasnije, razvitkom ne-animističkih religija, duše su izgubile svje materijalne karakteristike i postale spirtualne. Britanski antropolog Sir Edward Burnett Tylor u djelu Primitivne kulture (1871) tvrdi da je ovaj vid religije prvi oblik religije na svijetu[2]. Taylor je u ovoj knjizi prvi upotrijebio riječ animizam za "vjerovanje u duhove" (tj. mistične, nadprirodne, ne-empirijske ili izmišljene pojmove)

[uredi] Animizam u filozofiji

Pojam animizam se odnosi na različite filozofske sisteme. Koristi se za opisivanje Aristotelovog stava prema odnosu duše i tijela. Osim toga, Leibnizovo djelo Monadology se također smatra animističkim. Pojam se najčešće veže za vitalizam, stav povezan sa Georg Ernest Stahlom i F. Bouillier, koji smatraju da je život, ili život i mišljenje, osnovni princip razvoja čovjeka i društva, i da u osnovi svega nisu samo mehanički procesi nego i sila koja utiče na pravac ali ne i na veličinu energije. Jedan potpuno drugačiji sistem ideja također nazvan animizam, kojeg su zastupali Platon, Šeling i ostali, je vjerovanje u dušu svijeta.

[uredi] Animizam u današnjem svijetu

Danas se značajan broj Animista može naći u zemljama poput Zambije, Bangladeša, Indije, Indonezije, Japana, Perua, Filipina, Kanade, Rusije Švedske, Tajlanda, SAD.

Moderni Neopagani ponekad sami sebe nazivaju animistima želeći tako istaknuti da poštuju raznolikost živih bića i duhova s kojima ljudi dijele svijet i svemir. Mnogi od njih vjeruju da priroda i mjesta imaju svoj duh koji ponekad može biti veoma snažan. Pored toga, neki Wiccanci upotrjebljavaju pojam animista da označe da se Majka Božica i Svemogući Bog zapravo sastoje od svega što postoji. Međutim ovaj vid Panteizma se razlikuje od animizma jer poštuje ljude i objekte samo zato što u sebi nose božansko. Animisti poštuju bića zbog samih sebe - zbog toga što su ljudi ili što imaju dušu.

Nedovršeni članak Animizam koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.