Claudio Monteverdi
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Claudio Monteverdi je rođen 15. maja 1567. u Cremoni, umro: 29. novembra 1643. u Veneciji
Glasoviti kompozitor Claudio Monteverdi, čija slava sve više raste u naše vrijeme, bio je posljednji veliki talijanski polifoničar i madrigalist i prvi važan autor vokalnih kompozicija i opernih djela. Claudio Monteverdi rođen je 15. maja 1567. u liječničkoj obitelji u Cremoni. S petnaest godina Claudio objavljuje svoju prvu zbirku moteta, koji su, kao i madrigali i canzonette iz tog razdoblja, napisani u strogom polifonom stilu. S dvadeset i tri godine postao je violinist vojvode od Mantove te ga prati na njegovim brojnim putovanjima i upoznaje suvremene struje u evropskoj glazbi. Godine 1600., prigodom vjenčanja Marije De Medici i Henrika IV., u Firenci je prisustvovao na premijeri Euridice, opere Jacopa Perija, nove glazbene vrste koja je nastala na firentinskom dvoru. Na poticaj vojvode, Monteverdi 1607. sklada operu Priča o Orfeju u kojoj recitative i pjevače prati najveći raspoloživi orkestar. Orfej će postati prva opera standardnog opernog repertoara.
Uskoro piše nove opere Arianna, Ples nezahvalnica i Andromeda s kojima postiže golem uspjeh širom Italije. Istodobno objavljuje i petu knjigu madrigala u kojima je vidljiva sve veća harmonijska odvažnost, korištenje disonanci i solo-dionica. Poslije smrti vojvode Vincenza I., Monteverdi prihvaća mjesto ravnatelja i dirigenta crkve Svetog Marka u Veneciji. Tu stvara velik broj sakralnih kompozicija - misa, moteta, te se zaređuje. Otvorenje venecijskog Teatra San Cassiana, prvog stalnog opernog kazališta u svijetu 1637., daje nov poticaj velikom kompozitoru. Iako je već u osmom desetljeću života, Monteverdi komponira, po ocjeni suvremenika - pet opernih remek - djela, od kojih su dva - Odisejev povratak i Krunidba Popeje - sačuvana u cijelosti te se i danas izvode.
Claudio Monteverdi umro je 29. novembra 1643. u Veneciji. Potkraj života napisao je još niz ratničkih i ljubavnih moteta u kojima, vjerojatno prvi u povijesti, upotrebljava tremolo i pizzicato u gudačkim instrumentima. Općenito, gudaći instrumenti u Monteverdijevim djelima postaju temeljem orkestra koji sve više nalikuje današnjem klasičnom simfonijskom ili opernom orkestru.
