Korisnik:Click me
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
SREDNJI VIJEK Početkom sedmog stoljeća na prostore današnje Bosne i Hercegovine prodiru Slaveni i Avari. lako su njihova prodiranja pokušavala spriječiti starosjedilačka plemena, slavenizacija je krajeve današnjeg Tuzlansko kantona zahvatila nešto ranije nego ostale bosansko-hercegovačke prostore. Iz ranog srednjevjekovnog , perioda nema mnogo povijesnih izvora. Prvi pomen Tuzle (Salines), kao grada soli, sreće se polovinom desetog stoljeća. Prostor izmedu rijeka Bosne na zapadu, Save na sjeveru i Drine na istoku - Slaveni su nazivali Usora i Soli.To su bile dvije susjedne srednjovjekovne župe. Do početka četrnaestog stoljeća manji dijelovi područja današnjeg Tuzlanskog kantona su ulazili u sastav susjednih srednjovjekovnih država (najčešće Ugarske). Početkom četrnastog stoljeća ovi prostori ulaze u sastav Bosne pod dinastijom Kotromanića, kada je Bosna bila najveća država na Balkanu. U doba Stjepana II Kotromanića u utvrdenom gradu Srebreniku se nalazilo državno središte, u kojem je stolovao bosanski vladar (ban). Osim državne, srednjovjekovna Bosna iskazuje i svoju vjersku osobenost. Ona ima svoju crkvu - Crkvu bosansku, ni zapadnu ni istočnu. Njeni pripadnici, srednjevjekovni Bosanci, sebe nazivaju krstjani, dobri Bošnjoni, ili najćešće - dobri Ijudi. Ime bogumili ili bogomili samo se jedanput susreće u domaćim srednjevjekovnim izvorima. Najjača uporišta dobrih Bošnjana bile su župe u sjeveroistočnoj Bosni. Na ovim prostorima su do danas sačuvani mnogi utvrdeni gradovi iz srednjeg vijeka, a sačuvane su i mnoge nekropole srednjevjekovnih nadgrobnih spomenika - stećaka. Najpoznatiji sačuvani srednjevjekovni utvrdeni gradovi su: Soko kod Gračanice ( 1426.), Srebrenik ( 1333.) i Teočak ( 1345.). Najpoznatije nekropole stećaka su sačuvane na području Kladnja, Banovića, Kalesije, Živinica, Lukavca, Tuzle, Teočaka i Sapne. Mnogi stećci na ovim lokalitetima su obogaćeni zanimljivom i vrijednom ornamentikom i predstavljaju zanimljiv umjetnički izraz svoga vremena. Najčešći motivi na stećcima su: polumjesec, zvijezda, Ijiljan, sunce, križ, štit i mač. Natpisi na pojedinim stećcima su pisani bosančicom. Postojanje franjevaćkih samostana (izgradeni su u periodu od 1378. do 1460. godine) u Gornjoj TuzIi,TuzIi,Teočaku, Koraju i drugim lokalitetima Tuzlanskog kantona svjedoči da su ovdje, pored Crkve bosanske, djelovali i franjevci, koji su na ove prostore pristigli početkom trinaestog stoljeća. SREDNJI VIJEK Početkom sedmog stoljeća na prostore današnje Bosne i Hercegovine prodiru Slaveni i Avari. lako su njihova prodiranja pokušavala spriječiti starosjedilačka plemena, slavenizacija je krajeve današnjeg Tuzlansko kantona zahvatila nešto ranije nego ostale bosansko-hercegovačke prostore. Iz ranog srednjevjekovnog , perioda nema mnogo povijesnih izvora. Prvi pomen Tuzle (Salines), kao grada soli, sreće se polovinom desetog stoljeća. Prostor izmedu rijeka Bosne na zapadu, Save na sjeveru i Drine na istoku - Slaveni su nazivali Usora i Soli.To su bile dvije susjedne srednjovjekovne župe. Do početka četrnaestog stoljeća manji dijelovi područja današnjeg Tuzlanskog kantona su ulazili u sastav susjednih srednjovjekovnih država (najčešće Ugarske). Početkom četrnastog stoljeća ovi prostori ulaze u sastav Bosne pod dinastijom Kotromanića, kada je Bosna bila najveća država na Balkanu. U doba Stjepana II Kotromanića u utvrdenom gradu Srebreniku se nalazilo državno središte, u kojem je stolovao bosanski vladar (ban). Osim državne, srednjovjekovna Bosna iskazuje i svoju vjersku osobenost. Ona ima svoju crkvu - Crkvu bosansku, ni zapadnu ni istočnu. Njeni pripadnici, srednjevjekovni Bosanci, sebe nazivaju krstjani, dobri Bošnjoni, ili najćešće - dobri Ijudi. Ime bogumili ili bogomili samo se jedanput susreće u domaćim srednjevjekovnim izvorima. Najjača uporišta dobrih Bošnjana bile su župe u sjeveroistočnoj Bosni. Na ovim prostorima su do danas sačuvani mnogi utvrdeni gradovi iz srednjeg vijeka, a sačuvane su i mnoge nekropole srednjevjekovnih nadgrobnih spomenika - stećaka. Najpoznatiji sačuvani srednjevjekovni utvrdeni gradovi su: Soko kod Gračanice ( 1426.), Srebrenik ( 1333.) i Teočak ( 1345.). Najpoznatije nekropole stećaka su sačuvane na području Kladnja, Banovića, Kalesije, Živinica, Lukavca, Tuzle, Teočaka i Sapne. Mnogi stećci na ovim lokalitetima su obogaćeni zanimljivom i vrijednom ornamentikom i predstavljaju zanimljiv umjetnički izraz svoga vremena. Najčešći motivi na stećcima su: polumjesec, zvijezda, Ijiljan, sunce, križ, štit i mač. Natpisi na pojedinim stećcima su pisani bosančicom. Postojanje franjevaćkih samostana (izgradeni su u periodu od 1378. do 1460. godine) u Gornjoj TuzIi,TuzIi,Teočaku, Koraju i drugim lokalitetima Tuzlanskog kantona svjedoči da su ovdje, pored Crkve bosanske, djelovali i franjevci, koji su na ove prostore pristigli početkom trinaestog stoljeća. Kontinuitet života na području Tuzlanskog kantona ima svoje tragove i dokaze u rasponu od preko 6500 godina. Na ovom području otkriveni su tratovi predhistorijske naseobine nastale (po procjeni) oko 45000 godine prije nove ere. Na području grada Tuzle pronađeni su tragovi neolitskog sojeničkog naselja kao jednog od najstarijih naselja na širem području Balkana.. Ovdje su imali svoj duži ili kraći boravak: Iliri, Kelti, Tračani, Grci i Rimljani, a u 7. stoljeću ovdje se naseljavaju Slaveni. U srednjem vijeku područje Tuzle egzistira kao upravna jedinica - župa Soli. Prvi pisani trag o gradu Tuzli potiče od 950. godine. Vizantijski istoričar i car Konstantin Parfirogenet spominuje ga u svom djelu (O upravljanju državom) kao Castron to Salenes (Grad Solana). Budući da je područje ležalo na nalazištima soli, slanih izvora i vodotoka, najvažniji toponimi i hidronimi Tuzle vezani su za so: Rijeka Jala (grčki "jalos" - so), Rijeka Solina Naselje, Salines, župa Soli te grad Tuzla (turski tuz - so). Područje Tuzlanskog kantona baštini slobodarske tekovine, ali i međuljudsku toleranciju i saradnju iz presudnih događanja na tlu Bosne i Hercegovine. U Tuzli je odlučeno da se otkaže poslušnost višestoljetnoj turskoj vladavini 1831.godine. Ovdje je planuo najveći štrajk rudara "Husinska buna" (1920.godine). Početkom oktobra 1943.godine Tuzla je bila najveći grad u Evropi koji je oslobođen od fašističkih zavojevača. Tuzla i njeno šire okruženje je u zbivanjima 1992-1995.godine, pokazala punu odbrambenu snagu, moralne vrijednosti, vjersku i nacionalnu toleranciju i zajedništvo i svoju demokratsku i evropsku orijentaciju. Ostaci materijalne kulture - gradovi, utvrde, kule, vjerski objekti, nadgrobni spomenici, istorijski dokumenti, državne institucije i pisana građa čine vrijedno kulturno-istorijsko blago koje svjedoči o vremenu, ljudima i njihovim djelima, a što vrijedi posjetiti, razgledati, proučiti, zabilježiti, odnosno učinitii dostupnim onima koji ovdje dolaze ili prolaze, koji pokazuju radoznalost i nalaze u tome zadovoljstvo i satisfakciju. Na mjestu današnjeg grada vjerojatno je postojalo naselje u srednjem vijeku, o čemu govori prisutnost većeg broja srednjovjekovnih stećaka na širem i užem području.Današnji Kiseljak je relativno mlado naselje, koje se razvilo zahvaljujući mnogim izvorištima mineralne vode (kiseljaka) duž cijele kotline, a koji uvjetuju razvoj mjesta kao turističkog i banjskog centra. Mnogi svjetski istraživaci, kao sto su Maselier i Chaumette de Fosses, Richard von Erce, Ahmed Dževdet, James Greagh, dr. Otto Blau, navode niz podataka o vrijednosti mineralne vode i njenom korištenju za liječenje, kao i o eksportu vode u bliže i dalje gradove. Nakon austrougarske okupacije, Kiseljak se jače razvija kao banjsko mjesto, te središte trgovine i obrta. Neposredsno iza II svjetskog rata nastupila je stagnacija u razvoju, da bi, tridesetih godina, Kiseljak kao banjsko mjesto ponovo oživio. Poslije II. svjetskog rata Kiseljak izrasta u uređeniju varošicu i postaje središte jedne relativno veće regije. Grade se komunalni i objekti javne službe, stambene zgrade, prometnice, a povećava se i eksploatacija mineralne vode. Danas se Kiseljak intenzivno oporavlja od posljedica tek minulog rata. Pri završetku su radovi na aministrativno-poslovnom centru, stambena izgradnja je ubrzana, infrastrukturni objekti se obnavljaju, saniraju, rekonstruišu. Nove benzinske pumpe, parking-prostori, prodajni objekti, i dr., novo su, ljepše lice ovoga grada. Kiseljak doživljava ekspanziju u svakom pogledu i teži da postane, ako ne najveći i najrazvijeniji, a ono svakako jedan od najvećih i najprosperitetnijih centara srednje Bosne.
