Domicile conjugal
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Domicile conjugal | |
Originalni naziv: | Domicile conjugal |
Godina produkcije: | |
Zemlja produkcije: | Francuska |
Jezik: | francuski |
Žanr: | romantična komedija |
Režija: | François Truffaut |
Scenarist: | François Truffaut |
Muzika: | |
Uloge: | =Jean-Pierre Léaud, Claude Jade, Daniel Ceccaldi, Claire Duhamel, Hiroko Berghauer |
Producent: | |
Kompanija: | |
Trajanje: | 92 minute |
Popis filmova |
Zaprosivši voljenu Christine (Claude Jade), 26-godišnji je Antoine Doinel (Jean-Pierre Léaud) napokon zaplovio u bračnu luku i čini se da više ništa ne može ugroziti sreću ovo dvoje mladih. Antoine tako uživa u poslu cvjećara, dok Christine radi kao profesorica violine. Također, ne mogu se požaliti ni na novi zajednički stan u čijem su komšiluku neobični, ali simpatični ljudi. Ipak, Antoine će nakon nezgode sa cvijećem uskoro promijeniti posao i zaposliti se u jednoj američkoj firmi koja se bavi maketama brodova na daljinsko upravljanje. Jednog dana upoznat će zavodljivu Japanku Kyoko (H. Berghauer). Unatoč Christininoj trudnoći Antoine se upusti u vezu s Kyoko.
Samo dvije godine nakon umjetničkog i komercijalnog uspjeha trećeg dijela sage o životu svog filmskog alter ega Antoinea Doi-nela "Ukradeni poljupci", francuski je režiser François Truffaut snimio novi nastavak Antoineovih filmskih dogodovština – "Zajednièki sto i postelja". Film govorio Doinelovom ulasku brak, i to sa dugogodišnjom djevojkom Christine. Međutim, njihova će se veza vrlo brzo suoćiti s prvim krizama, te napokon i pravim razlozima za razvod. Unatoć ovom poprilićno ozbiljnom zapletu koji je režiser ponovno poluautobiografski vezao za vlastita iskustva, Truffautov je film zadržao vedar i lepršav ton prethodnika. Tako je i dalje riješo šarmantnoj humorističnoj drami čijeg glavnog junaka trese životni optimizam, romantićarski duh i uvjerenje da se svi problemi u životu mogu riješiti namanje-više bezbolan naćin. Kao i u svim ostalim nastavcima filmske priče o Antoineu Doinelu, u glavnoj je ulozi glumačka ikona novog vala Jean-Pierre Léaud, dok je Léaudova partnerica opet Claude Jade (Topaz Alfred Hitchcocka). Osnovna razlika u odnosu na prethodna tri filma o Antoineovim životnim, ljubavnim i inim dvojbama jest Truffautovo nastojanje da svog junaka predstavi kao mladog čovjeka na ključnoj razdjelnici između bezbrižne mladosti i niza zadaća koje donose zrelije godine.