Ebu-Bekr
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ebu-Bekr r.a., punim imenom ‘Abdu’llah ibn Abi Quhafah je bio jedan od prvih muslimana. Poslanik Muhammed s.a.v.s. ga je prozvao Es-Siddik, što znači iskreni. Taj nadimak je sa ponosom i sa pravom nosio sve do svog preseljenja na Ahiret. Moderna historija ga pamti uglavnom po tome što je bio prvi Halifa.
Sadržaj |
[uredi] Ebu-Bekr r.a. prije islama
Rođen je u uglednoj porodici Banu Taim iz plemena Kurejš. Otac mu je bio Abdullah, nadimka Ebu-Kuhafe, a majka Selma, kći Ebu-Kuhafinog amidže.
Ebu-Bekr Es-Siddik, r.a. je bio svijetle puti, visok i vitka stasa, upalih očiju i visoka čela. Njegov fizički izgled odisao je prijatnošću i elegancijom.
Još u vremenu džahilijeta Ebu-Bekr r.a. se ukrasio moralom. Bio je prijatan sagovornik, imao je blagu narav. Nije pio alkohol i nije živio bestidničkim životom. Bio je tragalac za znanjem, pa je tako stekao visok stepen obrazovanja. U svome narodu je bio poznat kao najbolji poznavalac porijekla i rososlova Kurejšija. A bio je, također, odličan poznavalac historije i porijekla i ostalih Arapa.
Bio je trgovac. Trgovao je odjećom i platnom. Zahvaljujući svojim vrlinama, veoma brzo je napredovao u svome poslu. Stekao je dva stada kamila i ovaca, što je prema ondašnjim mjerilima bilo pravo bogatstvo. Stanovao je u oblasti u kojoj su stanovali bogataši i trgovci, nedaleko od mjesta gdje je stanovao Muhammed ibn Abdullah. Njih dvojica su se vrlo brzo upoznali zbog toga što su bili približno istih godina, a i dijelili su mišljenja o moralu, ophođenju i vladanju. Počeli su se družiti i postali su najbolji prijatelji.
[uredi] Život u islamu
Pripovijedao je Ebu-Dž'asfer es-Semin da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sačekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra, koji se nije ni dvoumio, niti oklijevao; čim sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio."
Odmah po primanju islama, Ebu-Bekr je pozivao i druge u islam, te je, uz Allahovu milost, u tome i uspjevao. Tako su Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S'ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn Džerrah i mnogi drugi vrijedni i čestiti ljudi primili islam.
Uložio je gotovo cijeli svoj imetak na Allahovom putu, oslobađajući robove i udjeljujući milostinju. Tako je poznato da je jednom prilikom, prolazeći, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kojega je njegov gospodar položio na užareni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima. Odmah je ponudio da ga otkupi, što je i učinio. Bilal je kasnije postao poznat po tome što je bio prvi mujezin.
[uredi] Prvi halifa
| Halife | ||
|---|---|---|
| prije | Ebu-Bekr | poslije |
| – | 632–634 | Omer |
Odmah po smrti Poslanika s.a.v.s., došlo je do nesuglasica među ensarijama i muhadžirima oko toga ko će preuzeti na sebe pravo na upravljanje hilafetom. Ensarije su predlagale S'ada ibn Ubadu kao budućeg halifu. Međutim, nakon govora Ebu-Bekra r.a., većina ensarija shvati da muhadžiri, tačnije kurejšije imaju pravo da iz svojih redova izaberu halifu. Tada je Ebu-Bekr predložio Omera r.a. za halifu. No, međutim, Omer i ostali odlučiše da se glasa za Ebu-Bekra. Izabraše ga svi, osim S'ada ibn Ubadea. Tada je Ebu-Bekr izrekao svoj čuveni govor:
- "Ljudi... izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji od vas, pa ako budem postupao ispravno, vi me pomozite, a ako budem griješio, vi me spriječite u tome. Istina je emanet. Laž je obmana. Slabić među vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki među vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono što Allah zahtijeva. Narod neće ostaviti džihad na Allahovom putu, a da neće biti ponižen; niti će se razvrat proširiti među narodom, a da neće taj narod biti stavljen na kušnju. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku, nema mi pokornosti.
- Ustanite na namaz, Allah vam se smilovao!"
Neka arapska plemena su se odmah nakon smrti Poslanika a.s. odmetnula od islama, te se novi halifa odmah uhvatio u koštac sa njima. Neka su plemena odbijala davati zekat, neki su htjeli odbaciti vjerske obaveze, a neka su htjela vlast nad Arapskim poluotokom. Počeli su se pojavljivati lažni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. Halifa je djelovao promptno, i odmah poslao vojsku u sve krajeve gdje se pojavilo odmetništvo. Plod toga je bio povratak jedinstva na Poluotoku pod okriljem islama. Poveo je brojne vojne pohode, svakim danom šireći islamsku državu. U svega 2 godine i nekoliko mjeseci svoga halifata osvojio je Irak, Šam, brojne druge gradove i pokrajine. Poslije bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je shvatio da je potrebno sakupiti Kur'an u jednu zbirku. Zatražio je od Zejda ibn Sabita da to učini. Povodom toga Alija r.a. je rekao: "Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslužniji za sakupljanje Kur'ana u jednu knjigu."
[uredi] Preseljenje (Smrt)
Dok su se muslimani spremali za bitku na Jermuku, Ebu-Bekr r.a. se razbolio i u takvom stanju je počeo razmišljati o situaciji i stanju među muslimanima. Razmišljao je šta će biti nakon njegove smrti. Zbog toga je zovnuo Osmana ibn Affana i rekao mu da zapiše sljedeći tekst:
- "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su riječi Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog života na dunjaluku, napuštajući ga i približavajući se životu Ahireta, na kojem će svaki nevjernik povjerovati, svaki griješnik se uvjeriti i svaki lažac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba r.a., pa ga slušajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono što ja znam o njemu, a budućnost ne poznajem. Zalimi će sigurno saznati šta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost."
Zadnje što je Ebu-Bekr r.a., izgovorio bilo je: "Gospodaru, usmrti me kao muslimana i učini me od dobrih." Umro je u ponedjeljak, 21. džumadel-ahira, 13HG u šezdeset trećoj godini života. Umro je navečer nakon zalaska sunca, ukopan je iste večeri u blizini Poslanika s.a.v.s.
Omer r.a. rekao je o njemu, između ostalog: "Teško je stići i prašinu za tobom, a kamo li tebe dostići!"
