Georgije Pisida
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Georgije Pisida (kraj 6. - 7. vijek), jedan od najznačajnijih bizantskih pjesnika.
Georgije je svoj nadimak dobio prema rodnoj pokrajini Pisidi. Živi u Carigradu u doba cara Heraklija (610-641) i patrijarha Sergija (610-639). Prolazi zvanja i titule skevofilaks (čuvar crkvenog posuđa) i hratofilaksa (arhivara) u Aja Sofiji. Pisao je teološko-filozofske, dogmatsko-polemične i historijske pjesme te epigrame. Svojim pjesmama Pisida je značajno utjecao na bizantinsko pjesništvo. Njegove pjesme odaju umjetnika bujne mašte, širokog znanja, čista jezika, bogatog i biranog rječnika. On uzdiže svoga cara i patrijarha kao stubove pravde i sreće, dok njihove neprijatelje fanatično mrzi.
U historijske pjesme spada i pjesma o Heraklijevom pohodu protiv Perzije 622 (Expeditio persica). Ona ima 1088 stihova a pjesnik je i sam učestvovao u pohodu, vjerovatno kao dvorski pjesnik.
Pisida je napisao i poemu o avarsko-slavenskoj opsadi Carigrada 626. godine (Bellum avaricum). Ona ima 541 stih, posvećen je patrijarhu Sergiju, a njeno glavno obilježje je lik Bogorodice koji pomaže Bizantincima da se odbrane. U pjesmi je predstavljeno da je Bogorodica lično potopila slavenske monoksile koji su učestvovali u opsadi Carigrada. Za opsadu Carigrada navodi: 'Sloven udružen sa Hunom, Skit sa Bugarinom, a sa druge strane Međanin (Perzijanac) sa Skitom, svi ti narodi, različiti po jeziku i udaljeni jedni od drugih, zajednički zaratiše protiv nas.'
Treći čuveni spjev je Heraklijada (Heraclias) sa 471 stihom. Povod za nastanak pjesme je vijest o smrti perzijskog kralja Hozroa 628., što se proslavlja kroz ime cara Heraklija. U Heraklijadi Georgije Pisida pominje slavenske gusare u Egejskom moru.
Među očuvanim msnjim poemama ističe se ona koja govori o Heraklijevom vraćanju svetog križa iz Perzije u Jerusalim 628. (Restitutio crucis).
Veliki Pisidin spjev o stvaranju svijeta (Hexaemeron) značajan je zbog toga što je preveden na slavenske jezike 1385.
