Grb

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Grb je simbolički znak kao obilježje jedne države, naroda, grada, plemićke obitelji ili pojedinca.

[uredi] Historija

Slaveni su riječ grb primili od njemačke riječi Erbe (nasljedstvo). Prve grbove donijeli su na svojim štitovima ratnici koji su se vratili iz I. krstaškog rata (1099.). Grbovi su se nosili na štitovima, što je danas još glavna osnova svakog grba, s ciljem da bi se ratnici međusobno raspoznavali. Nepismeni ratnički svijet onog vremena u svom komuniciranju počeo se prepoznavati prema grbovima. Od krstaša grbovi su se proširili po čitavoj Evropi.

Do početka 13. vijeka grb se sastojao samo od štita. Tek od druge polovine 13. stoljeća nad grb se postavlja kaciga s nakitom iz koje viri kratki plašt. Time je grb dobio svoje osnovne elemente: štit, kacigu, nakit i plašt.

[uredi] Metodologija

Znanost koja se bavi izučavanjem grbova naziva grboslovlje ili heraldika. Znanstvenici koji se bave ovim područjem nazivaju se heraldi.

Štit ima svoju "geografsku podjelu", mogli bismo je prikazati ovako:

A B C

D E F

G H I

A je desni gornji kut, B je glava, E, je srce, H je podnožje, I je lijevi donji kut štita. ADG je desna strana, BEH stup, a CFI lijeva strana štita. Ako je u glavnom štitu manji štit, on je položen u sredini i naziva se "štitić" ili "srce štita". U grbovima je u osnovi bila dopuštena upotreba samo četiriju boja (crvene, plave, crne, zelene) i dviju kovina (zlato i srebro).