Historijski tekstovi na bosanskoj ikavici
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
[uredi] Historijski tekstovi na bosanskoj ikavici
V ime Oca i Sina i Svetago duha amin. Se leži Viganj Milošević. Služi banu Stipanu i kralju Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Grubi i kralju Ostoji. I u to vrime dojde i svadi se Ostoja kralj se hercegom i z Bosnom i na Ugre poje Ostoja. To vrime mene Vignja dojde končina na svom plemenitom pod Kočerinom i molju vas, ne nastupajte na me. Ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti kako jesam ja.
(Stećak kod Kočerina kraj Širokog Briga, 1411.)
V ime Oca i Sina i Svetago duha amen. Se je kami Radojica Bilića. Milostiju božijom i pomoćiju roda moga izidah mnogočasnu grobnicu i postavih si kamen na grobnici mojej i ugotovih si vični dom za života svojega, ako hoće gospodin Bog, sebi i drugu mojemu. Molju bratiju i strine i neviste: pristupite i žalite me i ne popirajte me nogama, jere ćete biti vi kakov jesam ja, a ja neću biti kakovi jeste vi. [A se] pisa Veseoko Kukulamović.
Staro selo, Jajce, po Jagiću oko 1500
Vidimo da je vernakular na stećcima u 15. st. štokavsko-čakavski ikavski idiom (čakavizmi: "dojde", "poje", "bil",..ikavski oblici: "vrime", "Stipko", "vični", neviste",...te jedan štokavski particip: "legao"). Nalazimo i pokoji crkvenoslavizam i zastarjeli oblik ("svetago", "se", ..).
U slučaju pjesme bošnjačkog pisca i leksikografa Mehmeda Uskufija imamo zanimljiv primjer štokavsko ikavskoga vernakulara u kojem nema turcizama ili islamskih orijentalizama. Tekst je zanimljiv i zbog ščakavskoga oblika ("išćemo"), a po jeziku je štokavsko ikavski. Interesantno je i to da kojih 150 do 200 godina nakon Osmanskoga osvojenja islamski leksik ne dominira (niti ga uopće ima) u ovoj pjesmi koja pripada bošnjačkoj alhamijado književnosti.
MOLIMO SE TEBI, BOŽE
Molimo se tebi, Bože,
ukaži smilje nami.
Lik išćemo sebi, Bože:
ukaži smilje nami.
Uruči nam - nije nešto,
već molidba jedna isto;
omiluj nas, lipo, čisto,
ukaži smilje nami.
Ne muči nas ti rastankom,
oveseli srce sastankom,
i javi nam i još sankom:
ukaži smilje nami.
Za tobom srce nam tuži
milostim uviravavši
ne odbijaj i ne ruži:
ukaži smilje nami.
Život othodi dan po dan;
ne zaborav', Bože jedan,
moli ti se Huvo jadan:
ukaži smilje nami.
Mehmed Hevaji Uskjufi, Tuzla, oko 1630
