Hugo Grotius
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hugo Grotius (Hugo Grocijus; 1583 - 1645.) je bio novovjekovni holandski filozof, a tematika o kojoj raspravlja spada u domenu prirodnog prava i filozofije prava. Filozofija prava postavlja fundamentalno pitanje biti prirode prava: kako je ono nastalo, šta znači, kakav je odnos prava spram kulture? On je postavio temelje međunarodnom pravu, koje je bazirano na prirodnom pravu.
Hugo Grocijus ponovo reformiše teoriju prirodnog prava. Po njemu je prirodno pravo čovjeka imanentno prirodi. Grotius razlikuje dvije vrste prava: božansko i ljudsko pravo. Božansko je utemeljeno na objavi, a ljudsko na umu. Ovo nam govori da se novovjekovna misao polahko oslobađa religijskih dogmi, jer tu paraleleno postoje i dogme i kategorija uma, koja je temeljna u razmatranju ljudskog prirodnog prava. Ovdje se vidi da je misao okrenuta prema zemaljskoj zbilji a tu je potrebana ,iznova, valorizacija grčke filozofije.
Grotius u nagonu druželjubivosti vidi i izvodi nastanak društva i države. Druželjubivost po njemu nije sloboda nego nužna odlika ljudske priorde. Iz ovoga nagona druželjubivosti nastaju svi oblici društvenosti, pravde i nepravde, a taj nagon se može racionalizirati samo putem države. Država više nije emanacija božanstva, nego je utemeljena na kategoriji uma, kao i samo ljudsko pravo.
