Latinska ćuprija
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Latinska ćuprija je jedan od najstarijih sarajevskih mostova, a mijenjao se s vremenom, od prvog drvenog mosta koji je stajao na istom tom mjestu, pa sve do današnjeg oblika.
Kako smo već rekli prvi most na ovom mjestu je bio od drveta, i spominje se u popisu bosanskog sandžaka iz 1541. Sagradio ga je sarač Husein, sin nekog Širmerda. Kameni most gradi sarajevski ajan Ali Ajni-beg godine 1565. Poplava koja je pogodila Sarajevo 1791. oštetila je most, a sredstva za njegovu obnovu izdvaja Hadži Abdulah Briga. Obnova je uslijedila 1798/99. godine. Na obnovi su učestvovali domaći majstori, kako se spominje u tadašnjim dokumentima.
Smatra se da je most imao četiri stuba na kojima je ležalo pet lukova, ali regulacijom Miljacke u XIX vijeku jedan stub biva zazidan, a ćuprija ostaje sa četiri luka. U masi iznad pilona možemo vidjeti dva olakšavajuća okulusa, koje vidimo i kao jedan od simbola grada u grbu Sarajeva. U doba Austro-Ugarske mostu su dodani konzolni trotoari. Građen je od sedre i krečnjaka.
Inače ovaj most je povezivao desnu obalu Miljacke sa dijelom grada gdje je stanovalo kršćansko (katoličko) stanovništvo, koje je u narodu bilo poznato kao Latinluk, pa je tako i dobio ime Latinska ćuprija. Pored mosta je, godine 1914., izvršen atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju (događaj poznat kao sarajevski atentat, i koji se uzima kao povod Prvog svjetskog rata), te im je na mostu podignut spomenik, koji je porušen 1918. Dijelovi spomenika se čuvaju u nekom od muzeja u Sarajevu. U periodu između dva svjetska rata, kao i poslije Drugog svjetskog rata pa do agresije na Bosnu i Hercegovinu, most je nosio naziv mladića koji je izvršio atentat na ove ličnosti, Gavrila Principa, da bi 1992. ponovo vratio stari naziv.
