Muhamed Nerkesija
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Muhamed Nerkesija (Sarajevo, 1584 - Gebza kod Istanbula, 1635).
Veoma cijenjen kao prozni pisac i na prostorima Osmanskog Carstva. Radio kao profesor medrese i kao kadija u više mjesta u Bosni, te u Carigradu, Solunu i Albaniji. Za kratkog života stekao je veliki ugled kao pisac, pa je poslan u Carigrad da bude službeni hroničar carskog pohoda na Revan. Na tom putu je i umro.
Napisao je pet proznih tekstova - Hemsa (Petoknjižje), te monografiju o beglerbegu Murteza-paši Bošnjaku. Njegova zbirka pisama uglednim ličnostima Munšeat, kao vrhunac njegove stilske umješnosti, dugo je važila kao uzor u epistolarnoj književnosti na turskom jeziku.
Nerkesija je veoma uspješan divanski pjesnik, i ovdje je vrlo uočljiv bogat jezički izraz. Stihovi su mu raspjevani, lepršavi, lirski. Cijenjen je i po medhijama i kasidama. Svojom ukupnom književnom djelatnošču Nerkesija je u vrhu pjesništva na turskom jeziku.
[uredi] Poezija
(O nebesa, gdje je smilovanje), (Kad mi riječ sa jezika pođe...), (Ak' u loptu zatvorenu...), (Nerkesija, uzm' u ruku...), (Dnevnik brige...), (Odvojih se od Sarajeva...), (O smrti...), (Palača ovog svijeta...)
