Muzika u Bosni i Hercegovini
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bosna i Hercegovina pripada krugu zemalja, u kojem muzika ima dugu i vrijednu tradiciju, koja se i danas njeguje. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih utjecaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Najčuvenija je sevdalinka, ljubavna pjesma karakterističnog izraza, koja u Bosni ima veoma dugu tradiciju, a odlikuje je sentimentalna muzikalnost i poetski, romantični tekst melankoličnog ugođaja. To ni ne čudi, jer je u osnovi turske riječi "sevdah" - ljubav. Uporedo s tradicionalnom vrstom muzike, zadnjih su se desetljeća u Bosni i Hercegovini razvili i novi muzički žanrovi (pop, šlager, šansona, jazz, rock´n´roll, heavy metal, hip hop, house, techno), čime ne zaostajemo za ostalim zemljama civiliziranog svijeta. Muzika se kod nas može podijeliti u nekoliko kategorija.
 |
Odjeljak isključivo posvećen Bosni i Hercegovini |
Sadržaj |
[uredi] Sevdalinka
Sevdalinka je tradicionalna bosanska pjesma i zaštitni znak bosanskog kulturnog miljea. Nastala je u osmansko doba, kada je kod Bošnjaka sa orijentalnim načinom života i islamom došla i izrazita karakterizacija među polovima. U ovom okružju nastaju prve sevdalinke, ljubavne pjesme, uglavnom melankoličnog i sjetnog raspoloženja(sevdah=ljubav). S vremenom sevdalinke postaju pjesme, u kojima se nepoznati narodni pjesnik dotiče i važnijih historijskih zbivanja, ali i trenutaka iz bosanske svakodnevnice. Sevdalinke se kao tekstualno-muzički žanr prvotno nisu zapisivale, nego su se prenosile s koljena na koljeno, te su stoga moguće dvije ili više (tekstualnih) verzija jedne pjesme. One su se pjevala na skoro svim važnijim događajima, a izvodili su se obično uz narodne muzičke instrumente saz i/li šargiju . Od svih svojih izvođača tradicionalne pjesme Bosna i Hercegovina najviše je ponosna na svoje interpretatore tradicionalne gradske ljubavne pjesme sevdalinke, koji su rasli u okrilju nekadašnjeg ansambla muzičkog programa Radiotelevizije Sarajevo. Sa valova radija svoje su velike karijere u bivšoj Jugoslaviji počeli šampioni sevdalinke, kao što su: Zaim Imamović, Safet Isović, Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra Deović, Nedžad Salković, a danas zvuke sevdalinke svijetom pronose veoma uspješni ansambli poput mostarkog "Mostar Sevdah Reuniona", te Jadranka Stojaković i Damir Imamović.
[uredi] Narodna muzika
Tokom 1970-ih muzički krajolik Bosne i Hercegovine sve je više pod uticajem tzv. narodne muzike, koja je uz pratnju harmonike i ne rijetko velikog ansambla na tren osvojila uglavnom ruralne i manje obrazovane dijelove stanovništva zemlje. Narodne su se pjesme sprva još i orijentirale prema sevdalinci, koja je bila neka vrsta rodonačelnika, no s komercijalizacijom ove vrste muzike i pojavom turbo folka iz Srbije narodna muzika neminovno gubi na kvaliteti, potencirajući umjesto (prvu) "klasu" tek (jeftinu) "masu". Narodna se muzika može podijeliti u dvije kategorije:
[uredi] (Izvorna) Narodna muzika
Narodna muzika, tzv. novokomponovana muzika ili jednostavno folk (njem. Volk - narod) naziv je muzičkog žanra, koji se u Bosni pojavio tokom 1970-ih, a znatnije proširio u narednih 20-ak godina, da bi u potpunosti preuzeo primat na muzičkoj sceni kod nas. Ovo je svojevrsan oblik tzv. narodne muzike, koji se još aktivno oslanjao na tradicionalnu sevdalinku. Autori kompozicija bila su poznata imena domaće muzičke scene, a tekstovi su, baš kao i u sevdalinkama, bili uglavnom ljubavnog ili domoljubnog/lokalpatriotskog karaktera, u kojima se slavila Bosna i život njenih gradova. Pjesme su se izvodile uz veliki ansambl narodnih instrumenata, gdje je harmonika imala glavnu ulogu. Slušajući danas te prvotne pjesme narodne, novokomponovane muzike iz 1970-ih (primjerice Tomu Zdravkovića), stiče se dojam, kako se radi o klasičnoj (narodnoj) šansoni, gdje su autor i izvođač pazili na svaki detalj: od muzike, teksta i aranžmana, preko izbora ansambla i pratećih vokala, do same izvedbe izvođača. Procvatu i općem prihvaćanju narodne muzike u društvu pridonijeli su ne samo diskografska industrija sa "SarajevoDiskom" na čelu, nego i domaći festivali narodne muzike na Ilidži i u Vogošći, te program Radiotelevizije Sarajevo, sa emisijama poput "U đul-bašči", "Filigran" i druge. Narodna i tradicionalna muzika, uz koju je išao i (plesni) folklor obojen raznim etno-motivima balkanske i orijentalne muzike čine bosansku muzičku scenu još raznovrsnijom i unikatnijom. Prvu ligu pjevača narodne i tzv. novokomponovane muzike danas čine: Halid Bešlić, Halid Muslimović, Haris Džinović, Hanka Paldum, Šemsa Suljaković, Fahreta Jahić alias Lepa Brena, Ferid Avdić, Šerif Konjević i drugi, koji uživaju veliku popularnost, ne samo kod nas, nego i u zemljama regije.
[uredi] Turbo folk
Ozbiljni muzički kritičari pojavu turbo folka nazivaju pojavom općenarodnog kiča i muzičkog šunda, čije je porijeklo Srbija. U govoru urbanih masa u Jugoistočnoj Europi turbo folk se pejorativno naziva još i ćirilica. Ova vrsta muzike izrazito je komercijalna i sa općim propastom tranzicijskih društava od Hrvatske, preko Bosne, do Srbije i Makedonije proširila se i u sredine i do ljudi, koji takvu vrstu muzike ne bi slušali u normalnim građanskim uvjetima. Turbo folk je muzika sive mase slušatelja, koji su s ratovima na Balkanu izgubili svaku iluziju i nade u život kakav su primjerice vodili njihovi roditelji za vrijeme socijalističke Jugoslavije, kad se urbano slušateljstvo orijentiralo prema ozbiljnijoj muzici ili prema festivalima Sanremo i Eurosong. Turbo folk na muzički način oslikava sistem poremećenih vrijednosti na jugoistoku Europe. Predstavnici turbo folka u Bosni i Hercegovini su: Kemal Malovčić, Asim Bajrić i drugi.
[uredi] Zabavna muzika
Za vrijeme bivše Jugoslavije, pogotovo tokom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina, zabavna muzika bila je muzika srednjeg sloja bosanskog građanstva i novih intelektualnih slojeva u društvu, koji su se htjeli osloboditi "ruralnog i nazadnog". Poklonici zabavne muzike živjeli su uglavnom u urbanim centrima zemlje, a Sarajevo je na mapi zabavnomuzičkih zbivanja u Jugoslaviji bilo jednako važno kao i Split, Zagreb i Beograd. Sprva se zabavna muzika veoma stidljivo pojavila na našoj zabavnoglazbenoj sceni, prije svega zato što joj je nedostajala muzička infrastruktura, odnosno državni radio i televizija, lokalne radio stanice, domaći festivali, revijalni mediji, te napose diskografske kuće. Stvaranjem ovog okruženja, čije su koordinate činili RTV Sarajevo, diskografske kuće "Diskoton" i "Sarajevodisk", festivali poput "Vašeg šlagera sezone" i revije "Ven" stvoren je bio put većem razvoju zabavne muzike kod nas. Sarajevo je bio muzički centar, iz kojeg su potekli današnji i nekadašnji šampioni zabavne muzike i šlageristike kod nas. Njihovi najznačajniji predstavnici su: Kemal Monteno, Alen Islamović, Mladen Vojičić Tifa, Željko Bebek, Neda Ukraden, Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Davorin Popović, Ismeta Krvavac, Sabahudin Kurt, Mahir Paloš, Jasna Gospić, Zerina Cokoja, Henda, Dino Merlin, Amila Glamočak, Alma Čardžić, a među novim zvijezdama ističu se: Fuad Backović Deen, Mija Martina, Selma Bajrami,Igor Vukojević, Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović i drugi. Iz Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Dragan Stojnić, Ibrica Jusić, Krunoslav Slabinac, Bisera Veletanlić, Senka Veletanlić, Ivo Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić, Romana, "Femminem", Ružica Čavić. U bivšoj Jugoslaviji, a i danas, Bosna i Hercegovina se izdavajala čitavim nizom veoma uspješnih pop i rock formacija, među kojima su: "Indexi", "Bijelo dugme", "Ambasadori", "Teška industrija", "Plavi orkestar", "Crvena jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Divlje Jagode", "Merlin", "Hari Mata Hari" bile najpopularnije.
[uredi] Urbana muzika
Bosna i Hercegovina je i jedna od prvih zemalja alternativne i urbane kulture u regiji, koja se može pohvaliti veoma kreativnom i mladom scenom. Ovdje u prvom redu valja spomenuti našeg najpoznatijeg hip-hop pjevača Edina Osmića, poznatijeg kao Edo Maajka, čija slava prelazi i područje Balkana. Ostali važniji MC-iji su: Frenkie, Sani, Mayer, Hamaz, Billy, te grupe: "Mučenička grupa", "Disciplinska komisija", i druge.
[uredi] Heavy metal
Heavy metal je vrsta muzike karakterizirana agresivnim i brzim ritmovima, gitarističkim distorzijama i virtuoznim solažama. Korijeni heavy metala leže u hard rocku usmjerenom na gitaru i bubnjeve. Heavy metal je na vrhuncu bio tokom osamdesetih.
[uredi] Progresivni metal
Progresivni metal je žešća verzija progresivnog rocka, koja se karakterizira korištenjem kompleksnih kompozicionih struktura, neobičnih ritmova i virtuoznog instrumentalnog sviranja. Visoki nivo muzičke vještine je često kombiniran sa pjevanjem koja ima formu epičkog tekstualnog koncepta, koji često rezultira podugačkim pjesmama i koncepcijskim albumima. Zbog ovih faktora, progresivni metal se vrlo rijetko čuje na standardnim radio stanicama i televizijskim programima.
[uredi] Noise
Noise, buka ili po nekim teoretičarima sam "zvuk" u svojoj primarnoj verziji. Neki smatraju da noise uopće nije muzika. Treba napomenuti da se ovaj zvuk ne može jednostavno klasificirati, pa se preporuča konzumiranje buke kao jednog od njinteresantnijih pristupa muzici. U Bosni i Hercegovini neki su bendovi dosegli interesantan i zavidan nivo buke, oslanjajući se na iskustva noise-a kao stilskog backgrounda, mada ne i samo njega, a to su: New faraday collision, Temple Texas, Viktor Liebezeit, Idlness Distribution, Dlake, Vuneny, Rupa u zidu, Damir Avdić-Diplomatz, Caviar spectator trio, Luxusmahr, SCH. Od 2002. do 2006. u Sarajevu je i djelovala bezprofitna izdavačka kuća Casasaur, bazirana uglavnom na noise-u iz Sarajeva.
