Silmarilion
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Autor | DŽ.R.R. Tolkin, 1977. |
|---|---|
| Originalni naziv | The Silmarillion |
| Jezik | engleski, sindarin, |
| Žanr | Fantastika, mod. mitologija |
| Vrsta djela | Pripovijetke |
| Vrijeme i mjesto nastanka | 1917-1973, Oxford-Engleska |
| Pripovjedač | Neimenovan |
| Gledište | Treće lice; objektivno |
| Vrijeme radnje | I,II,III Doba |
| Mjesto radnje | Srednja Zemlja |
| Glavni lik | / |
| Vrhunac | ? |
| Teme | ? |
Sadržaj |
[uredi] O piscu
[uredi] Radnja
Silmarilion je pripovijedanje o Starijim Danima, ili Prvom Dobu Tolkinovog Svijeta. To je drevna drama na koju se osvrču likovi u Gospodaru Prstenova, i u čijim događajima su neki od njih učestvovali. Priče Silmariliona smještene su u doba kad je Morgot, prvi Mracni Gospodar, živio u Srednjoj Zemlji, a visokorodni vilenjaci vodili rat protiv njega za povratak Silmarila. U knjigu je ukljućeno nekoliko kraćih dijela, od kojih delo O Prstenovima Moći govori o velikim dogadjajima na kraju Treceg Doba, koji oblikuju radnju Gospodara prstenova.
[uredi] Pregled
Silmarilion se sastoji od pet dijelova:
- Ainulindalë- o stvaranju Ea, Tolkinovog univerzuma
- Valaquenta- kratki opis Valara i Maiara, nadnaravnih bića
- Quenta Silmarilion- obis događaja prije i tokom Prvog Doba
- Akallabeth- historija Drugog Doba
- O prstenovima moći i Trećem Dobu
Treći dio je takođe poznat i kao Prevodi sa vilenjačkog jezika . Ovih pet dijelova su u stvari odvojena djela, međutim Tolkin ih je želio objaviti zajedno.
Silmarilion je kompleksno djelo koje izražava široki spektar evropske mitologije kao što je finski ep Kalevala, isladske sage ili keltski mitovi. Na primjer, ime vrhovnog božanstva, Eru lluvatar (Onaj koji je otac svih) je očito preuzet iz norveške mitologije. arhajski stil i uzvišenost Ainulindalë naliči na Stari testament. Ostrvska civilizacija Numenor podsječa na Atlantidu- jedno od imena koje je Tolkin dao ovoj zemlji je Atalantë, iako je ovu riječ Tolkin izveo iz jezika vilenjaka.
[uredi] Razvoj teksta
Prvi nacrti Silmariliona su nastali početkon 1917, kada je Tolkin kao britanski oficir, ležao u bolnici radi rovovske groznice. Tada je ove priče nazvao Knjiga izgubljenih priča. Poslije rata, pokušao je izdati neke od priča, ali su ga mnogi izdavači odbili, okarakterisavši njegovo djelo kao bajku koja nije pogodna odraslim čitaocima. Pokušao je još jednom, nakon što je objavio Hobita 1937; ali i tada djelo je viđeno kao previše komplikovano. DŽ.R.R. Tolkin|Tolkin je zamoljen da napiše nastavk Hobitu, koji če kasnije postati značajna knjiga Gospodar prstenova (Prstenova družina, Dvije Kule, i Povratak kralja).
Tolkin nikada nije napustio ove priče. On je Silmarilion smatrao najvažnijim svojim djelom, nevidjevši u njemu samo genezu Srednje Zemlje i događaja u Hobitu i Gospodaru prstenova, nego čitavo jezgro njegovog stvaralaštva. On je nastavio raditi na ovim pričama sljedečih nekoliko decenija, prerađujući ideje, sve do svoje smrti 1973.
[uredi] Poslije Tolkinove smrti
Nekoliko godine poslije očeve smrti, Kristofer Tolkin je radio na nekim djelima, koja su ponekad bila samo nacrti, da bi bila dosljedna i hronološki tačna. Neki dijelovi Quenta Silmariliona su čak bili ne napisani tako da je Kristofer Tolkin u pomoć pozvao pisca fantastike Guy Gavriel Kaya. Kao konačni rezultat, sa geneologijama, kartama i indeksom, knjiga je izdata 1977.
