Tumačenje snova
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
|
Tumačenje snova od Sigmunda Frojda.U ovoj knjizi on se bavi: problemima sna, metodama tumacenja sna o izvorima sna i iznosi mnogo zanimljivih snova od svojih kolega i prijatelja, pa tako i Frojd govori o svojim snovima. Naučno razumijevanje sna uprkos višehiljadugodišnjim nastojanjima,napredovalo je veoma malo. Kod naroda starog vijeka je postojala predpostavka da snovi stoje u vezi sa svijetom nadljudski bica u koja su vjerovali i da oni donose otkrovljenja od strane bogova i demona. San je definiran kao duševna djelatnost čovjeka koji spava ukoliko spava. U svom djelu Grupe daje podjelu snova na dvije klase:na jednu grupu treba da utice samo sadašnjost(ili proslost) dok je ona bez značaja za budućnost,druga grupa smatra se, da odredjuje budućnost. Sa promjenljivim procjenjivanjem sna,stajao je zadatak u vezi ”tumačenja sna”. Kod snova su uglavnom očekivana objašnjenja sna i posto ljudi sve snove nisu razumjeli neposredno, nisu mogli znati da li neki nerazumljivi san možda ipak predskazuje nešto značajno, nastojalo se da se nerazumljiva sadržina sna može zamjeniti shvatljivom i pri tom sadržajnom. Pisati istoriju o problemima sna bilo je teško, jer ma koliko da je na pojedinim mjestima postalo dragocjeno, ne može se primjetiti napredak u izvijesnim pravcima. Većina pisaca, smatrala se pobunjenim da u spavanju i o snu raspravljaju kao o jednoj povezanosti i da po pravilu tome pridodaju i ocjenjivanje analognih stanja koja spadaju u psihopatologiju i slučajeva sličnih snu (kao što su halucinacije,vizije isl.). U najnovijim radovima pojavljuje se težnja da se kao predmet raspravljanja uzme neko pojedinačno pitanje iz oblasti doživljavanja sna. Frojd govori da se u tako tamnim stvarima objašnjenje može postići samo nizom detaljnih ispitivanja, takođe tvrdi da je to u suštini psihološki problem.U ovoj knjizi osvrnut ćemo se na probleme sna, metode tumačenja sna, posebno zanimljiva tema je "san kao ispunjenje želje". Frojd takođe govori još i o materijalu snova, izvorima snova i o radu sna.
Na samom početku knjige Frojd govori o odnosu sna prema budnom stanju.Naivni sud čovjeka koji se probudio predpostavlja da je san-ako već dolazi iz nekog drugog svijeta-spavača ipak odnjeo u neki drugi svijet. Stari fiziolog Burdah (Burdach), kome dugujemo duhovito opisivanje sna, rekao je "… nikad se ne ponavlja život preko dana sa svim svojim naporima i uživanjima,radostima i bolom, već naportiv, san teži da nas svega toga oslobodi. Čak i ako je čitava duša bila ispunjena jednim predmetom ili dubokim bolom, san nam daje ili nešto sasvim strano, ili on iz stvarnosti uzima samo pojedine elemente za stvaranje svojih kombinacija, ili pak ulazi samo u skalu našeg raspoloženja i simbolizira stvarnost."Nasuprot ovom mišljenju, neki pisci zastupali su mišljenje; Hafner: "San prije svega nastavlja budno stanje,naši se snovi uvijek priključuju na predstave koje su kratko vrijeme prije toga bile u svijesti". Mogli bismo reći: Što god nam se pruža, materijal za to, on uzima iz stvarnosti, ma kako god postupao on zapravo, nikad ne može da se odvoji od realnog svijeta tj. od onog što smo s polja ili iznutra već doživjeli. Po Frojdu jedan od izvora iz kojeg san uzima materijal za reprodukovanje takav materijal kojeg se u misaonoj djelatnosti budnog stanja ne sjećamo i koji nije upotrebljavan, jeste život u djetinjstvu. Folkelt: "Naročito je značajno to kako rado sjećanja iz djetinjstva i mladosti ulaze u san. Ono na što već odavno ne mislimo, što je već odavno izgubilo važnost za nas, na to nas san neumorno podsjeća." Ovdje Frojd govori o jednom svom snu u kojem je utisak kojeg se treba sjetiti zamijenjen jednim odnosom, “ u snu sam vidjeo jednu ličnost za koju sam u snu znao da je ljekar u mom zavičajnom mjestu,lice te osobe nije bilo jasno i ličnost se pomiješala sa predstavom jednog od mojih gimnazijski profesora koga jos danas ponekad slučajno sretnem. Kakav odnos obje ove ličnosti povezuje kasnije zu budnom stanju nisam mogao protumačiti. Ali kad sam se kod svoje majke raspitao za ljekara koji me je liječio u mojim prvim godinama djetinjstva, saznao sam da je imao samo jedno oko, a jedno oko ima i moj profesor gimnazije čiju je ličnost u snu pokrila kičnost ljekara “. Prošlo je trideset godina kako ljekara nisam vidjeo i u budnom stanju nisam ni mislio na njega. Može se reći da fenomen sanjanja reduciramo na fenomem sjećanja, da u snu vidimo izražavanje jedne reproducirane djelatnosti koja i noću ne miruje i koja je sama sebi cilj. Raspravljanja o uzrocima koji izazivaju snove zauzimaju najširi prostor u izlaganjima pisaca. Stari, za koje je san važio kao božansko poslanstvo, za san nisu morali da traže izvor nadražaja, znači san je potekao iz božanske ili demonske sile. Mnogi pisci smatraju da uzroci smetnji u spavanj, dakle izvori sna mogu biti mnogostruke vrste i da tjelesni nadražaji kao i duševna uzbuđenja primaju ulogu izazivača sna. Pojavljuju se četiri vrste izvora sna, to je ujedno i podjela snova: 1. Spoljni (objektivni) čulni nadražaji čulni nadražaji dok spavamo mogu vrlo lako postati izvor sna. Kada želimo da spavamo svi težimo jednoj situaciji. Zatvaramo sve čulne kanale, oči zaštitimo ostala čula od svakog nadražaja, zatim zaspimo ali nam nikada u potpunosti ne polazi za rukom da u tome uspijemo. Takvih nadražaja ima čitav niz, npr. ako noću izgubimo pokrivač,onda ćemo možda sanjati da idemo goli, ili da smo pali u vodu, ili ako nam glava slučajno dospije pod jastuk, onda sanjamo kako nam stijena visi nad glavom. 2. Unutrašnji (subjektivni) čulni nadražaj Subjektivnim čulnim nadraživanjima kao izvoru snova pripada prvenstvo što ne zavise od spoljašnjeg slučaja. Glavni dokaz za to da subjektivna čula na nadraživanja imaju snagu da izazivaju snove pružaju tzv. Hipnagogičke halucinacije koje je Johanes Miler opisao kao "fantastičnja priviđanja" . To su žive slike pune promjena koje se pojavljaju u periodu usnuća. Priviđanja sačinjavaju najglavniji dio naših snova. 3. Unutrašnji (organski) tjelesni nadražaj Izražene smetnje unutrašnjih organa očigledno kod čitavog niza osoba djeluju kao izazivači sna. Ukazuje se na učestalost snova straha kod ljudi koji boluju od srca i pluća. U njihovoj sadržini igra ulogu situacija smrti pod strašnim okolnostima, npr. san o ispadanju zuba. 4. Psihički izvori nadražaja Ovo je izvor koji ne treba pocjenjivati i koji bi pored onog što je za vrijeme spavanja postalo interesantno bio dovoljan da objasni porijeklo svih slika sna.
Zašto se san zaboravlja poslije buđenja? Ušlo je u poslovicu da se san ujutru “ raziđe “. čovjek je naravno sposoban da se sna sjeća, za san mi znamo samo po sjećanju na njega poslije buđenja,ali vrlo često vjerujemo da ga se samo nepotpuno sjećamo, dok je u noći postojalo više od njega; mozemo posmatrati kako se u toku dana do neznatnih fragmenata gubi sjećanje koje je ujutru bilo jos svježe. Često znamo da smo sanjali, ali ne znamo sto smo sanjali. I tako smo se u toj mjeri navikli na iskustvo da je san podložen zaboravu,da ne odbacujemo kao apsurdnu mogućnost, da je noću mogao sanjati i onaj čovjek koji ujutru ne zna nista ni o sasdržini sna niti o činjenici da je sanjao. Ali događa se da snovi pokazuju izvanrednu postojanost u sjećanju. Kod svojih pacijenata Frojd je analizirao snove koji su se kod njih odigrali prije dvadeset godina, pa ipak nista nisu izgubili od svoje svježine sjećanja. Pri zaboravu snova djeluju svi oni razlozi koji u budnom životu izazivaju zaboravljeno. Radeštok tvrdi da baš najneobičnije snove najbolje pamtimo. Ko se naprimjer više interesuje za san za to vrijeme sanjat će više nego obično, a svojih će se snova lakše i češće sjećati. Zanimljivu tezu o etičkim snovima iznosi Hafner, ako ne računamo rijetke izuzetke bit će krepostan čovijek i u snu pun vrline, on će se odupirati iskušenjima, opirat će se mržnji, a čovjek grijeha naći će po pravilu i u snu slike koje je imao pred sobom u budnom stanju. Ukoliko je zivot čistiji utoliko je čistiji i san i obrnuto. " Ne moze se, naime zamisliti ni jedna akcija u snu čiji prvi motiv ne bi na bilo koji način prije toga prošao kao želja, požuda ili impuls kroz dušu budnoga čovjeka ". O tom prvom impulsu bi se moglo reći: San te nije pronašao, on se samo na to ugledao i ispleo ga, on je obradio samo jednu neznatnu količinu istorijskog maerijala koji je kod nas prije toga bio našao i to u dramatskom obliku; on je na scenu doveo apostolovu riječ „ Ko mrzi svoga brata taj je ubica„. Čovjek se osjeća odgovornim za snivačeve zablude, ne za cjelokupni zbir njihov , ali svakako za izvijestan procenat od njih. Ukratko ako u ovom smislu , koji se teško može pobijati, razumijemo Hristovu rijec“ Iz pakosnog srca dolaze pakosne misli “ onda cemo se jedva osloboditi ubjeđenja da svaki grijeh načinjen u snu nosi sa sobom bar jedan nejasan minimum krivice. Prema Robertovoj teoriji: podstrek za snijevanje nalazi se samo u duši u njenoj preopterećenosti koja zahtijeva rasterećenje. U vezi sa kliničkim i etiološlim odnosima između sna i psihoza Frojd saopštava sljedeća svoja zapažanja kao paradigme. Honbaum saopštava da se prvo izbijanje ludila često pripisivalo obespokojavajućem strašnom snu i da je dominantna predstava u vezi sa ovim snom. Sante de Sanktis navodi slična promatranja paranoičara i u pojedinih od ovih paranoičara izjavljuje da je san determinirani uzrok ludila. Psihoza se odjednom može stvoriti pojvom efikasnog sna, koji sadržava sumanuto objašnjenje, ili se može polagano razvijati kroz niz daljih snova koji još imaju da se bore protiv sumnje. U jednom De Sanktisovom slučaju pridružili su se ovom snu laki histerični napadi , a poslije toga se javilo uplašeno melanholično stanje. Fere govori o jednom snu koji je za posljedicu imao histeričnu paralizu. Ovdje nam se san prikazuje kao etiologija duševne poremećenosti , mada isto tako vodimo računa o stanju stvari ako izjavimo da se duševni poremećaj prvi put ispoljio u snu , najprije probio tek u snu. Čovjeku koga muče tjelesne i duševne patnje san pruža ono što mu je stvarnost odbila da pruži,npr: žena koja je izgubila dijete delirira u materinskim radostima. Sa predpostavkom da se snovi mogu tumačiti Frojd ulazi u sukob sa vladajućom teorijom o snovima, izuzev Šernerove; jer " tumačiti san „ znači dati njegov “ smisao “. Simboličko tumačenje sna pripada u samom početku kod onih snova koji nam izgledaju nerazumljivi i zbrkani. Primjer za ovaj san: kada je biblijski Josif dao faraonovom snu. Sedam debelih krava, pa poslije njih dolazi sedam mršavih, a to zamjenjuje, sedam gladnih godina i sedam plodnih godina. Vecina artificijalni snova koje su stvorili pjesnici određena je za takvo simboličko tumačenje, jer oni misao koju je pjesnik dao daju u onom prerušenju za koje nalaze da odgovara karakteristikama naših snova poznatim iz iskustva. Mišljenje da se san bavi budnošću, čije oblikovanje on unaprijed naslućuje, to mišljenje postaje motivom da se smisao sna dobijen simboličkim tumačenjem stavlja u budućnost sa jednim biće, desiće se“ Sa snom se postupa kao sa nekom vrstom tajnog pisma, u kojem se svaki znak mijenja u neki drugi znak sa poznatim značenjem. Ja sam naprimjer sanjao o jednom pismu, ali i o jednoj sahrani i slično; ja sad bacam pogled u sanovnik i vidim da “ pismo “ treba prevesti sa “ neugodnost “, a “ sahranu “ sa “ vjeridbom “.ostaje mi na volju da sad od glavnih riječi koje sam odgonetnuo stvori sadržajnu vezu, koju cu ubuduće primiti kao takvu. Sigurno su to nepovezani i zbrkani snovi od kojih je potekao podsticaj za stvaranje metode šifriranja. Poslije završenog posla na tumačenju sna, san se može prepoznati kao ispunjenje želje, što je jako zanimljivo i budi u nama posebno interesovanje za snovima. Snovi često pokazuju karakter ispunjenja želje. Frojd napominje da postoji jedan san koji može da izazove u sebi kad god to zaželi ”Ako uveče jedem sardele, masline ili neka slana jela, osjetim noću žeđ koja me probudi, ali pri buđenju predhodi jedan san koji svaki put ima istu sadržinu, da pijem vodu. Snovi male djece često su jednostavna ispunjenja želje i onda, nasuprot snovima odraslih ljudi uopše neinteresantni. Oni ne daju nikakve zagonetke za rješavanje , ali su od neprocijenjene vrijednosti za dokazivanje da san u svojoj najbitnijoj suštini znači ispunjenje želje. Ako sad postavim tvrdnju da je ispunjenje želje smisao svakog sna i da prema tome nema drugi snova do snova želja,onda sam unaprijed siguran da ću naići na veliko protivljenje. Ima dovoljno velik broj snova koji objavljuju i najneprijatniju sadržinu,ali u njima nema nikakvog traga nekog ispunjenja želje. Pesimistički filozof Edvard fon Hartman u teoriji o ispunjenju želja nalazi se zasigurno najdalje. U svom djelu " filozofija nesvjesnog " on kaže što se sna tiče" to zajedno sa njim sve muke i nevolje budnog života prelaze u stanje spavanja, samo jedno ne sto obrazovanog čovjeka donekle može pomiriti sa životom, naučno uživanje i uživanje u umjetnosti…" Međutim Frojd tvrdi da nizom primjera i tumačenja sna, san je naime ispunjenje želje. O materijalu snova i izvorima sna Frojd navodi kao izvor recentno i indiferentno u snu. Ovdje prije svega postavljamo tvrdnju da se u svakom snu može naći nadovezivanje na doživljaje proteklog dana. U snu se mogu pojavljivati utisci iz najranijeg doba života, kojima pamćenje u budnom stanju ne raspolaže. Ovdje govorimo o infantilnim izvorima sna. Nervni nadražaji i somatski nadražaji bili bi somatski izvori sna tj. prema mnogim autorima jedini izvori sna. Izvijestan broj snova koje je gotovo svako na isti način sanjao. A za koje smo navikli da predpostavimo da i kod svakog čovjeka imaju isto značenje. To su tipični snovi kojima posvećujemo naročito interesovanje. Oni kod svih ljudi vode porijeklo iz istih izvora, pogodni su da nam daju razjašnjenja o izvorima sna. Pri tumačenju tipičnih snova, po pravilu odkazuju posmisli snivača koje su nas vodile ka razumjevanju sna ili one postaju nejasne i nedovoljne, tako da svoj zadatak ne možemo riješiti uz njihovu pomoć. Jedan niz snova koji se mogu nazvati tipičnim snovima, jesu snovi sa sadržinom da su umrli neki dragi rođaci, roditelji, brat ili sestra. Prvo što će svakom postati jasno pri upoređivanju sadržaja i misli sna jeste da je ovdje bio obavljen vanredan rad na sažimanju. San je oskudan, siromašan u poređenju sa obimom i bogatstvom misli sna. Nikad nismo sigurni da smo jedan san potpuno protumačili: čak i ako rješenje izgleda zadovoljavajuće i bez praznina, ipak još uvijek ostaje mogućnost da se kroz isti san ispoljava još i neki drugi smisao. Kvota sažimanja, dakle ne može se odrediti. Analiza besmislenih tvorevina riječi u snu naročito je pogodno za to da se prikaže stepen sažimanja u radu sna. San je drukčije centriran, njegova sadržina je grupisana u oko drugih elemenata kao središta nego što su misli sna.Oni elementi što se u sadržaju sna ističu kao bitni sastavni dijelovi ne igraju istu ulogu u mislima sna. Ono što je u mislima sna bitna sadržina u snu ne mora biti zastupljeno. U procesu stvaranja sna zbiva se prenošenje i pomijeranje psihičkih intenziteta pojedinih elemenata i kao posljedica toga pojavljuje se razlika između teksta sadržine sna i misli sna. Proces koji mi tako suponiramo, jeste upravo bitni dio rada sna: on zaslužuje naziv pomijeranje sna. Sažimanje i pomijeranje sna su glavni faktori kojima možemo pripisati oblik koji je sam primio. Materijal koji se dobija pri tumačenju sna ima različite vrijednosti, jedan dio tog materijala sačinjavaju bitne misli sna, drugi dio smo navikli da snu pripisujemo naznatno značenje. Pri tumačenju svakog elementa sna sumnjivo je da li: treba da se uzme u pozitivnom ili negativnom smislu (relacija suprotnosti) treba da se protumači istorijski treba da se protumači simbolički njegovo tumačenje treba da polazi od teksta.
Kod rada sna ne treba pretpostavit da u njemu djeluje neka naročita simbolizirajuča aktivnost duše, nego da se san koristi ovakvim simbolizovanjima koja su već sadržana u nesvjesnom mišljenju, stoga što ona bolje odgovaraju zahtjevima konstrukcije sna zbog njihove mogućnosti predstavljanja.
Zaključak,
Tumačenje snova po meni je tema u koju treba uložiti dosta truda da se obradi i analizira sve što se tiče sna.U ovoj knjizi Frojd iznosi mnogo zanimljivih teorija o snu i navodi dosta primjera svojih prijatelja i pacijenata o njihovim snovima. Tema koja je u meni probudila posebno interesovanje je "san je ispunjenje želje". U početku se nisam složila da je to ispunjenje želje, ali ako se to protumači i odrede bitni elementi sna, koliko god se protivili da je ono što smo sanjali naša želja, kad se protumači to je ustvari ispunjenje neke naše druge želje. Snovi ispunjavaju želje koje su se danju pojavile i ostale neispunjene, takvi snovi su jednostavno i neprekrivena ispunjenja želje. Ovdje možemo navesti jedan primjer šestogodišnje djevojčice, čiji otac je prekinuo šetnju prije postignutog cilja, jer je vrijeme bilo poodmaklo. Na povratku pao joj je u oči putokaz koji je ukazivao na jedno drugo izletište i otac joj je obećao da će je drugi put i tamo odvesti. Idućeg jutra je oca dočekala sa saopštenjem da je s njim bila i na jednom i na drugom mjestu. Frojd u jednom dijelu knjige govori o etičkim osjećanjima u snu i navodi “ U snu je istina, uprkos svakom maskiranju u nešto uzvišeno ili nešto nisko ;svoju sopstvenu ličnost mi prepoznajemo ... Jedan čestit čovjek ni u snu ne može izvršiti neki nečastan zločin, ili ako se to ipak dogodi, onda se toga užasava kao nečega što je strani njegovoj prirodi “. Slažem se sa ovim jer mislim da Mi u snu se prikazujemo onakvi kakvi smo u budnom stanju, sa svim našim osobinama, samo što u snu drugačije reagiramo na neke situacije,ali smo u suštini Mi smo ono sto smo bili u budnom stanju. Na kraju bih dodala da san ima dosta veze sa psihologijom, mali broj ljudi smatra da je san sopstvena psihička funkcija snivača. Ali što se tiče daljih pitanja značajnih za psihologiju (na nesvjesno u mislima sna, na njegov odnos prema svijesti) njihovo rješenje se mora odložiti dok se ne objasni postanak ostalih psihopatskih tvorevina, kao i histeričkih simptoma i prinudnih ideja. Čitajući ovu knjigu, a također i analizirajući saznala sam mnogo o primjerima snova Frojdovih pacijenata i njegovih prijatelja i kolega i kako su oni protumačeni. Stoga sam pokušala protumačiti neke svoje snove koje su me duže vrijeme mučili, iako sam izdvojila neke elemente i pokušala ih protumačiti, nisam dobila zadovoljavajuće rezultate. Mislim da za to nisam kompetentna, pa sam odgovore potražila u sanovniku. Knjigu bih preporučila svima onima koji žele da saznaju nešto više o snu, jer dok čitate ovu knjigu razmišljate o sopstvenim snovima,možete kroz niz primjera pronaći svoje snove koje ste nekad sanjali, ali niste toliko pridavali važnosti. Vidjet ćete kako je sve zanimljivo i u vama će se probuditi još veće interesovanje za snovima.
