Zidine i rimska graditeljska tehnika
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
|
Zidine i rimska graditeljska tehnika
Rimljani su uglavnom u gradnji primjenjivali grčke i etrurske tehnike čiji je temelj bila pečena cigla koja se obrađivala suho i bez žbuke. Ako je kamenje imalo nepravilan oblik govorilo se o opus siliceum, a ako je bilo pravilno o opus quadratum. Kamenje se međusobno povezivalo klinovima i kukama ili ih je spajala sama težina. Taj se način gradnje počeo primjenjivati krajem republike, poglavito u Saturnovu hramu i Marcelovu kazalištu. Unatoč tome, ova tehnika je donijela sa sobom dva velika nedostatka. Usprkos fantastičnom tehničkom razvoju dizalica (Rimljani su se služili koloturom koji im je omogućavao da podignu kamene blokove teške više desetaka tona) postupci podizanja i sastavljanje blokova ostavili su tragove. Bilo je nemoguće položiti uže oko kamenog bloka i podići ga nekoliko metara u vis bez da se na nekom mjestu prethodno ne predvidi kakav urez ili izbočenje koje pomaže pri hvatanju. Što se tiče klinova i kuka njihova posljedica nije bila samo udubljenje u kamenu, već im je nedostatak bio taj što nisu mogli jamčiti stabilnost građevine ukoliko bi na različitim točkama došlo do potresanja. Tlo na kojem su morali raditi rimski graditelji odlikovalo se izuzetnom gipkošću, tako da je nejednaka dubina temelja pojedinih dijelova morala utjecati na ravnotežu, a u skaldu s time i na otpornost cjeline. Jedan od razloga za polet rimskog zidanja zidina valja potražiti u tehničkom pronalasku koji se razvio i upotrebljavao od 2.st. a zvao se opus caementicum ili lijevani zid. U tom postupku potrebna je daščana obloga u koju se stavlja žbuka. Na taj sloj žbuke slaže se naizmjence sloj kamena i lomljenog kamena dok se ne postigne željena visina zida. Iako su Rimljanima beton, a vjerovatno i cement, bili nepoznati u pravom smislu, dobili su tom tehnikom posebno učinkovitu metodu za izradu solidne sirove građevine. Ta tehnika nije bila samo brza u izvedbi nego i nadasve ekonomična jer se moglo upotrebljavati otpadno kamenje. Zid se na kraju oblagao malim lomljenim kamenjem ili ciglama. Spomenuta tehnika omogućavala je da se podignu lukovi i svodovi velike nosivosti.
