Šimun Kožičić Benja
Izvor: Wikipedija
Šimun Kožičić Benja (Zadar, oko 1460. - Zadar, 1536.), modruški biskup i osnivač glagoljske tiskare u Rijeci.
Rođen je u uglednoj zadarskoj patricijskoj obitelji Benja - Kožičića, od majke Mlečanke iz ugledne obitelji Contarini. Iako su roditelji htjeli da postane vojnik odlučio se za svečenićki poziv. Nakon školovanja u Zadru i Rimu 1502. godine postaje zadarskim kanonikom i upravitelj crkve Sv. Ivana izvan luke u Zadru.
Modruškim biskupom imenuje ga papa Julije II. 1509. godine u vrijeme opće nesigurnosti izazvane porazom hrvatske vojske na Krbavskome polju 1493. godine.
Kožičić je napisao poznato djelo "Psaltir" što je zapravo knjižica-molitvenik u kojoj se nalaze neke osnovne kršćanske molitve, te neki psalmi i druge pjesme za moljenje i pjevanje na misi. Takve su knjižice bile ujedno i početnice iz kojih su pripravnici za svećeničku službu i drugi vjernici učili čitati. Na prvoj stranici Kožičićeva "Psaltira" sasvim na vrhu stranice nalazi se bukvar, tj. popis svih hrvatskih slova napisan hrvatskim glagoljskim pismom. Zatim dolaze molitve Očenaš, Zdravo Marijo i početak Vjerovanja apostolskog.
Na lateranskom koncilu u Rimu 1513. godine Šimun Kožičić Benja govori o nevoljama svoje domovine (De Croatae desolatione-Osamljena Hrvatska) i traži pomoć. Nakon što su Turci upali u Modruš, Benja odlazi u Rijeku gdje 1530. godine osniva glagoljsku tiskaru.
Do 1531. godine tiska još 5 glagoljskih knjiga: "Oficij rimski" (molitvenik), "Knjižice krsta" (mali ritual), "Misal hruacki" (misal), "Knjižice od žitija rimskih arhijerov i cesarov" (povijesno djelo o rimskim papama i carevima) i "Od bitja redovničkog knjižice" (priručnik o tome kakav treba biti redovnik).
Godine 1532. vraća se u Zadar gdje je umire u ožujku 1536. godine. Sahranjen ju u franjevačkom samostanu Sv. Jeronima u Ugljanu, a njegov je brat Ivan Donat ondje postavio nadgrobni spomenik. Retrospektivni portret biskupa Šimuna Kožičića Benje nalazi se u Narodnom muzeju u Zadru.
