Žrtve Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije
Izvor: Wikipedija
 |
Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |
Najširi je pojam demografski gubici rata. Iz njega se Stvarni ratni gubici (poginuli, ubijeni i umrli usred ratnih zbivanja, odnosno "žrtve rata" u najširem smislu) dobivaju kada se od demografskih gubitaka odbije čisti demografski gubitak i saldo migracija.
Posebni članci o ovoj temi:
- Žrtve fašističkog terora na području Jugoslavije 1941-1945
- Žrtve komunističkog terora na području Jugoslavije 1941-1948
- Bleiburg i križni put: Broj žrtava
- Srbi u NDH: Broj žrtava
- Koncentracijski logor Jasenovac: Broj žrtava
Sadržaj |
[uredi] Izvori podataka o žrtvama rata
Popisi žrtava rata 1946-1964.
Popis iz 1964: 597.323.
Ukupne žrtve za Hrvatsku iz raznih publikacija (Žerjavić)
Demografski proračun
Lah i Vogelnik. Razni. Žerjavić i Kočović.
[uredi] Broj stanovnika Kraljevine Jugoslavije 1941.
Poslijeratna statistika, proračunavajući broj stanovnika Kraljevine Jugoslavije, na dan 31. ožujka 1941. (deset godina nakon prethodnog, a ujedno neposredno pred rat), prihvatila je brojku od 15.973.000, koja je za 146.000 veća od one koja bi se dobila primjenom iskazanih stopa prirodnog priraštaja (podaci o živorođenim i umrlim po godinama 1931-1939, koje je objavljivao Statistički ured Kraljevine Jugoslavije). Žerjavić u svojim daljim izračunavanjima demografskog gubitka prihvaća taj veći broj, napominjući da nije sigurno da je raniji popis obuhvatio sve stanovništvo, a bilo je i neregistriranih novorođenih. (Žerjavić, str. 109-110)
Statistički ured Kraljevine Jugoslavije objavljivao je podatke o živorođenima i umrlima, po godinama, oe 1921. do 1939. godine. (Razlika među tim brojevima j estopa prirodnog priraštaja; nisu uračunate migracije, što u usporedbi sa stvarnim rezultatima popisa može dovesti do razlika). Tijekom 1920-ih godina postoje varijacije u stopi prirodnog priraštaja. Za cijelu Kraljevinu Jugoslaviju stopa priraštaja u razdoblju 1921-1931, izračunato iz rezultata popisa tih godina, bila je prosječno 1,50% godišnje.
Tijekom 1930-ih godina međutim stopa prirodnog priraštaja stalno opada, što je osobito izraženo u drugoj polovi tog razdoblja. Godine 1931. bila je 1,38%, zatim 1935. pada na 1,31%, godine 1937. na 1,21% te konačno godine 1939. na samo 1,10%. (Žerjavić, str. 109, str. 116 i prilog I.4, str. 231).
Najveći broj živorođenih na području Kraljevine SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije bio je 1930. godine: 489.270, nakon čega pada i 1939. iznosi samo 403.938. Prirodni priraštaj (razlika broja rođenih i umrlih) pada sa 227.773 godine 1930. na 170.742 godine 1939. (Žerjavić, str. 186) Postoje naravno i različita kretanja za pojedine banovine, odnosno republike, ali tendencija pada postoji u svima.
[uredi] Nacionalnosti po popisima 1921. i 1931.
Kada iskazujemo podatke po narodnostima, treba imati u vidu da popisi iz 1921. i 1931. nisu sadržavali tu stavku. Popisivao se materinji jezik i religija. Zato treba pretpostavljeni broj pripadnika pojedinog naroda naknadno preračunati. Pri tome su naravno moguće određene greške, ali sigurno ne velike, jer vjera i nacja snažno su povezane. Npr. neki koji su se 1948. izjasnili kao Srbi mogli su pripadi drugim vjerama, a ne pravoslavlju, a ima i Hrvata koji nisu katolici. Nema načina da to procjenimo, ali radi se o malom broju ljudi.
Kao materinji jezik postoji "srpskohrvatski" kojim po tadašnjem shvaćanju govore ne samo svi Srbi, Hrvati, Crnogorci i Muslimani (Bošnjaci), nego i Slovenci i Makedonci. Naravno, prilikom popisa su i neki pojedinci, koji će se 1948. nacionalno izraziti da pripadaju nekoj nacionalnoj manjina, mogli izjaviti da im je materinji jezik srpskohrvatski; no ta greška nije velika.
[uredi] Izračunavanje očekivanog broja stanovnika 1948.
Da bi se izračunao koliki bi bio pretpostavljeni broj stanovnika Jugoslavije 1948. godine da nije bilo rata, treba usvojiti neku pretpostavku o tome kakva bi bila stopa rasta stanovništva u tom periodu.
Nema podataka o prirodnom prirašaju za godine 1940-1946. Nakon rata, u razdoblju 1945-1948 i kasnije, došlo je naravno do porasta broja novorođenih. Stopa prirodnog priraštaja za 1946. nije zabilježena, za 1947. iznosi za cijelu Jugoslaviju 1,39%, a za 1948. 1,46%; to je dakle još uvijek niže od prosječne stope rasta u razdoblju 1921-1931. (Žerjavić, str. 116) Slijedeći popis stanovništva izvršen je već 1953., i pokazao je prosječnu stopu rasta od 1,40% u tih pet godina. Nakon toga slijedi opet znatni pad: u razdoblju 1953-1961. stopa rasta je samo 1,10%. (Žerjavić, str 119)
Prema tome, opadanje stope rasta je dugoročni fenomen, usporen samo u prvim poslijeratnim godinama. Osobito je izraženo opadanje stope rasta u godinama pred Drugi svjetski rat. Logično je dakle pretpostaviti da stopa za period 1941-1948. mora biti niža nego za prethodnih deset godina. »Kako iammo podatke o stopi rasta za razdoblje 1935-1939, treba samo ocijeniti ima li ikakve osnove za pretpostavku da bi se taj pad, u uvjetima predratne Jugoslavije, zaustavio ili bi se pak povećao. Čini se da nije bilo privrednih ili društveno-političkih uvjeta koji bi stopu rasta okrenuli naviše i vjerojatno je da bi na oko 1% stagnirala. Izvjestan porast nakon 1941. mogao bi se očekivati na osnovi većeg nataliteta poslije 1920, jer su 1941. te generacije došle u fertilnu dob, što bi prirastu u razdoblju od 1942. do 1945. moglo pridonijeti oko 10%. Koncem 1944. mnogi su krajevi već bili oslobođeni,. pa se za godine 1945. i 1946. mora računati s povećanjem stope rasta prema onoj registriranoj za 1947. godinu, koja je iznosila 1,39%.« (Žerjavić, str. 118)
Žerjavić računa sa stopom rasta od 1,20% za Jugoslaviju u cjelini, uz različita kretanja za pojedine Republike i pokrajine. (Žerjavić, tabela 8, str. 119)
