ACE inhibitori
Izvor: Wikipedija
ACE inhibitori tj. inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima skupina je lijekova koji se primarno koriste za liječenje hipertenzije i kongestivnog zatajenja srca. Oni su danas uglavnom potisnuli većinu svih drugih antihipertenzivnih lijekova te se može reći da su ACE inhibitori danas lijekovi prvog izbora u liječenju hipertenzije. Stoga, to ih čini jednim od najpropisivanijim lijekovima enormnog značaja.
Sadržaj |
[uredi] Povijest razvoja ACE inhibitora
Prvi ACE inhibitor bio je kaptopril. Razvoj kaptoprila jedan je od prvih velikih uspjeha koncepta dizajna lijekova baziranog na biokemijskim strukturama. Naime, renin-angiotenzin-aldosteronski sustav bio je pomno istraživan tijekom sredine XX stoljeća te se došlo do spoznaje da ovaj sustav sadržava nekoliko važnih elemenata čijom manipulacijom bi se mogla postići kontrola krvnog tlaka. Prve dvije komponente koje su bile pokušane biti blokirane jesu renin i angiotenzin konvertirajući enzim (ACE)]. Kulminacija tih napora bila je izum kaptoprila, prvog ACE inhibitora.
Povijesno gledajući, prvi ACE inhibitor otkriven je u zmijskom otrovu brazilske zmije Bothrops jararaca. Naime, taj je otrov uzrokovao drastičan pad tlaka putem inhibicije angiotenzin konvertirajućeg enzima. Iz otrova te zmije bio je izoliran teprotid, peptid koji je pokazivao osobine ACE inhibitora. Putem QSAR modifikacija dizajniran je kaptopril koji je uz pomoć svoje terminalne sulfhidrilne skupine mogao snažno blokirati ACE. Naime, istraživala se interakcija ACE inhibitora i tripeptidne sekvence Phe-Ala-Pro iz zmijskog teprotida i na osnovu tih saznanja osmišljeni su jednostavniji nepeptidni ACE inhibitori kao što su kaptopril i enalapril. Ali upravo je tripeptid fenilalanin-alanin-prolin nađen kao strukturni dio zmijskog otrova teprotida postao osnova svih ACE inhibitora i struktura tog tripeptida može se nazrijeti u skoro svim ACE inhibitorima. Kasnije se otkrilo da i neke druge zmije luče otrove koji sadržavaju tvari s ACE inhibirajućim djelovanjem.
Kaptopril je izumljen u laboratorijima tadašnje tvrtke Squibb (koja je danas dio korporacije Bristol-Myers Squibb) na osnovu zmijskog teprotida. Međutim tijekom kliničkih istraživanja kaptoprila došlo se do spoznaje da kaptopril posjeduje određene nuspojave. Najdominantniji od njih jesu kašalj, osip i poremećaji okusa (metalni okus ili gubitak okusa). Kašalj je nuspojava zajednička za sve ACE inhibitore, ali osip i poremećaji okusa proizlaze iz sulfhidrilne skupine, a upravo njoj kaptopril može zahvaliti svoj veliki potencijal. Dodatni nedostaci kaptoprila bili su kratko poluvrijeme tako da ga je bilo potrebno uzimati 2-3 puta dnevno.
Razvoj novih ACE inhibitora s dužim poluvremenom kao što je enalapril doveo je do uklanjanja sulfhidrilne skupine. To je dovelo do postupnog povlačenja kaptoprila – iako je u nekim siromašnijim zemljama i dan danas koristi on više nije među najkorištenijim ACE inhibitorima.
[uredi] Mehanizam djelovanja
ACE inhibitori djeluju modulacijom renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAS ili RAAS). Blokirajući angiotenzin konvertirajući enzim ACE inhibitori znatno (ali ne sasvim) blokiraju pretvorbu angiotenzina I u angiotenzin II. U isto vrijeme ACE inhibitori smanjuju degradaciju bradikinina. Stoga ACE inhibitori djeluju na način da snižavaju krvni tlak smanjujući nastajanje jakog vazokonstriktora (angiotenzin II) i smanjujući razgradnju jakog vazodilatatora (bradikinina). Naime, širenje krvnih žila dovodi do pada otpora protjecanju krvi i posljedičnog pada krvnog tlaka.
ACE inhibitori snižavaju arterijski otpor protjecanju krvi i povećavaju venski kapacitet, povećavaju srčani minutni volumen i srčani indeks, snižavaju bubrežno-vaskularni otpor te vode povećavanju izlučivanja natrijeva klorida u urin.
Epidemiološke i kliničke studije pokazale su da ACE inhibitori usporavaju pogoršanje dijabetičke nefropatije neovisno o antihipertenzivnom učinku. Upravo se taj učinak ACE inhibitora koristi u sprječavanju zatajenja bubrega kod dijabetičara. Pokazalo se da su ACE inhibitori učinkoviti i u nekim drugim srčanim bolestima, čak i u pacijenata s normalnim krvnim tlakom. Korištenje maksimalnih doza ACE inhibitora u ovih pacijenata (prevencija dijabetičke nefropatije, kongestivnog zatajenja srca, prevencija kardiovaskularnih bolesti) opravdano je zbog toga što to unaprjeđuje rezultate liječenja, neovisno o učinku ACE inhibitora na snižavanje krvnog tlaka. Takva terapija, dakako, zahtjeva pažljivo i postupno određivanje doze kako bi se spriječile nuspojave zbog brzog padanja tlaka (vrtoglavica, nesvjestica i dr.).
[uredi] Uporaba ACE inhibitora
ACE inhibitori koriste se kod:
- prevencije kardiovaskularnih bolesti
- kongestivnog zatajenja srca
- hipertenzije
- poremećaja lijevog ventrikula
- prevencije zatajenja bubrega u šećernoj bolesti.
U nekim od ovih bolesti i stanja ACE inhibitori koriste se kao lijekovi prvog izbora s obzirom da su se neki ACE inhibitori pokazali superiornim ostalim skupinama lijekova u smanjenju morbiditeta i mortaliteta.
ACE inhibitori ne smiju se koristiti u trudnoći - može doći do ozbiljnih oštećenja ploda pa i smrti fetusa. U dojenju se također ne preporučuju.
ACE inhibitori ne bi se trebali koristiti u slučajevima kada je prethodna upotreba ACE inhibitora uzrokovala angioedem, u slučajevima suženja arterija u bubrezima, a s posebnim oprezom se mogu koristiti u pacijenata s oštećenim bubrezima, u stanjima poremećaja srčanih zalistaka, hipovolemije i [[dehidracija|dehidracije] te hemodijalize brzog toka s poliakrilonitrilnim membranama. Trudnice i žene koje planiraju zatrudnjeti ne bi smjele koristiti ACE inhibitore. Suplementacija kalijem treba biti pod pomnim nadzorom zbog toga što ACE inhibitori mogu uzrokovati preveliku razinu kalija u krvi.
Moguće nuspojave ACE inhibitora jesu hipotenzija, kašalj, hiperkalijemija, glavobolja, mučnina, slabost, povraćanje te oštećenje bubrega. Stalni i uporni kašalj relativno je česta nuspojava koja proizlazi iz činjenice da ACE inhibitori povisuju razinu bradikinina u plućima. Naime, bradikinin je tvar koja izaziva refleks suhog kašlja. Pacijenti koji pate od jakog kašlja često prestaju koristiti ACE inhibitore i prelaze na antagoniste receptora angiotenzina. Osip i poremećaji okusa nisu tako česti, a uglavnom se javljaju kod kaptoprila. Oštećenje bubrega predstavlja znatnu nuspojavu svih ACE inhibitora i povezano je s učinkom angiotenzina II na određene funkcije poput protoka krvi u bubrezima. ACE inhibitori mogu izazvati oštećenje bubrega u pacijenata koji imaju suženje bubrežne arterije. Ovo je osobit problem u pacijenata koji istodobno uzimaju NSAR i diuretike – takozvana " triple whammy " efekt – takvi su pacijenti na vrlo visokom riziku od razvoja bubrežnog zatajenja.
Kod nekih pacijenata se zbog povišenja razine bradikinina zna razviti angioedem, a čini se da je u toj nuspojavi izrazito bitna genetska predisponiranost.
ACE inhibitore prema njihovoj kemijskoj strukturi dijelimo u tri skupine
- ACE inhibitori koji sadržavaju sulfhidrilnu skupinu: kaptopril, prvi ACE inhibitor
- ACE inhibitori koji sadržavaju dikarboksilatnu skupinu. To je najbrojnija skupina u koju spadaju: enalapril, cilazapril, ramipril, kvinapril, perindopril, lizinopril, trandolapril, spirapril, benazepril, delapril, meksipril, temokapril, zofenopril
- ACE inhibitori koji sadržavaju fosfonatnu skupinu: fosinopril
[uredi] Prirodni ACE inhibitori
Mnogi zmijski otrovi sadržavaju peptide koji su jaki ACE inhibitori. Primjerice predoziranje kaptoprilom ima isti učinak kao i ugriz brazilske zmije Bothrops jararaca. Kazokini i laktokini jesu razgradni produkti kazeina i sirutke koji se javljaju nakon konzumacije mliječnih proizvoda, pogotovo kiselog mlijeka. Njihova utjecaj na krvi tlak još je neistražena.
[uredi] Enalapril
Enalapril je derivat dviju aminokiselina: L-alanina i L-prolina. U svojoj strukturi nema sulfhidrilnu skupinu. Enalapril je predlijek koji postaje učinkovit nakon metaboličke aktivacije u enalaprilat u jetri. On izrazito koči enzim koji konvertira angiotenzin (ACE), koji je peptidil-dipeptidaza. ACE pretvara angiotenzin I u angiotenzin II. Posljedica je inhibicije ACE snižena koncentracija plazmatskoga angiotenzina II zbog čega se povećava aktivnost renina u plazmi (zbog uklanjanja negativne povratne veze pri oslobađanju renina) te smanjuje izlučivanje aldosterona.
Enalapril može kočiti i razgrađivanje bradikinina, koji je jak vazodilatacijski peptid. Ipak terapijska djelotvornost tog djelovanja enalaprila nije sasvim jasna.
U bolesnika s normalnom funkcijom bubrega, stabilna koncentracija enalaprilata u plazmi postiže se nakon četiri dana liječenja. Enalapril postupno smanjuje arterijski tlak, dok srčana frekvencija i minutni volumen obično ostaju nepromijenjeni. Smanjuje hipertrofiju lijeve klijetke, također poboljšava koronarnu hemodinamiku, smanjuje sklonost srca ishemičnom oštećenju i učestalost opasnih ventrikulskih aritmija. Smanjuje nekrozu miokarda nakon srčanoga infarkta, poboljšava metabolizam i smanjuje učestalost reperfuzijskih aritmija. Doprinosi očuvanju, pa i poboljšanju bubrežne funkcije te usporava razvoj kroničnih progredirajućih bubrežnih bolesti. Enalapril povoljno utječe na kvalitetu života i smanjuje smrtnost bolesnika. Djelotvoran je bez obzira na dob, spol i loše navike (pušenje) bolesnika te koncentraciju renina u serumu. Ne ometa metabolizam glukoze ni lipoproteina i ne utječe na spolnu funkciju.
Koristi se u liječenju svih stupnjeva esencijalne hipertenzije i renovaskularne hipertenzije, a također, i u liječenju kroničnog srčanog zatajenja, najčešće u kombinaciji s glikozidima digitalisa i/ili diureticima. Nadalje, koristi se i u u klinički stabilnih asimptomatskih bolesnika s disfunkcijom lijeve klijetke (ejekcijska frakcija <35 %) kako bi se usporio razvoj simptomatskog srčanog zatajenja, te umanjila hospitalizacija zbog srčanog zatajenja. Na koncu, enalapril umanjuje učestalost infarkta miokarda, te hospitalizaciju zbog nestabilne angine pectoris. Definirana dnevna doza enalaprila iznosi 10 mg.
 |
Ovaj dio članka nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |
 |
Ovaj članak sadrži pogrešno napisane wikipoveznice. Wikipoveznice treba popraviti u skladu s uputama. |
Enalapril ne smiju koristi trudnice. Također, oprez je potreban u u bolesnika s težim popuštanjem srca i hiponatremijom, u bolesnika s težim otkazivanjem bubrega i u bolesnika s hipotenzijom, u prvom redu onih koji su hipovolemični zbog liječenja diureticima, neslane dijete, proljeva, povraćanja ili hemodijalize. Ako se javi angioedem lica i vrata, edem jezika, glotisa i larinksa, obično je dovoljno prekinuti liječenje enalaprilom i bolesniku dati antihistaminike. Primjenu enalaprila izbjegavamo u bolesnika s obostranim suženjem bubrežnih arterija ili suženjem arterije jedinoga funkcionirajućeg bubrega. Oprez je također potreban u bolesnika s teškom aortnom stenozom ili idiopatskom hipertrofičnom subaortalnom stenozom i generaliziranom aterosklerozom.
Tijekom liječenja enalaprilom može se povisiti serumska koncentracija kalija, posebno u bolesnika s kroničnim otkazivanjem bubrega, pa ne preporučujemo istodobno uzimanje enalaprila i diuretika koji štede kalij kao što su spironolakton, amilorid i triamteren. Zbog povećanoga rizika od anafilaktoidnih reakcija enalapril ne dajemo bolesnicima na hemodijalizi s poliakrilonitrilnim membranama.
Najčešći je neželjeni učinak hipotenzija (naročito poslije prve doze); također se može javiti vrtoglavica, glavobolja, umor, mučnina, kašalj, ortostatska hipotenzija, proljev, zatvor, mišićni grčevi, kožni osip, angioedem, anemija, trombocitopenija, leukopenija, agranulocitoza, promjena okusa, promjena glasa.
[uredi] Lizinopril
Lizinopril je sintetički derivat peptida, dugodjelatni inhibitor enzima pretvorbe angiotenzina I. Inhibicija ACE dovodi do smanjenja angiotenzina II u plazmi i smanjenja lučenja aldosterona, posljedica čega je sniženje krvnog tlaka u bolesnika s hipertenzijom i poboljšanje znakova i simptoma kongestivne insuficijencije srca. Lizinopril se ne veže na druge bjelančevine plazme osim na ACE, ne metabolizira se u tijelu i izlučuje se nepromijenjen u cijelosti putem bubrega. Koristi se za liječenje esencijalne hipertenzije i renovaskularne hipertenzije. Može biti primijenjen sam ili u kombinaciji s drugim antihipertenzivnim lijekovima. Osim toga koristi se i u liječenju insuficijencije srca kao dodatak diureticima te, tamo gdje je nužno, digitalisu. Nadalje, lizinopril se koristi za liječenje hemodinamski stabilnih bolesnika unutar 24 sata od akutnog infarkta miokarda, u svrhu prevencije posljedičnog razvoja zatajenja lijevog ventrikula ili insuficijencije srca, te u svrhu poboljšanja preživljavanja. Lizinopril je indiciran za liječenje bubrežnih i očnih komplikacija dijabetesa melitusa. Dnevna doza lizinoprila kreće se od 5 do 20 mg. Lizinopril ne smiju koristiti trudnice, a dojilje bi morale biti krajnje oprezne. Osim njih lizinopril ne smiju koristiti bolesnici koji imaju ili su imali angioneurotski edem pogotovo ako im se javio nakon što su prethodno uzeli neki drugi ili slični ACE inhibitor. Oprez je potreban u slučaju pacijenata s hipotenzijom, hipotenzija u akutnom srčanom infarktu, aortalnom stenozom, hipertrofičnom kardiomiopatijom, oštećenjem bubrega, u bolesnika na hemodijalizi membranom visokog protoka (npr. AN 69) te u bolesnika koji se moraju podvrgnuti većem kirurškom zahvatu ili tijekom anestezije preparatima koji izazivaju hipotenziju. Lizinopril kao i većina drugih ACE inhibitora izaziva povećanje razine kalija u krvi pa i taj podatak treba uzeti u obzir, pogotovo ukoliko se pacijent liječi diureticima koji štede kalij.
Najčešće nuspojave lizinoprila uočene tijekom kliničkih ispitivanja bile su vrtoglavica, glavobolja, proljev, umor, kašalj i mučnina. Nuspojave koje su se javljale rjeđe bile su: ortostatski učinci (uključujući hipotenziju), osip i tjelesna slabost.
[uredi] Cilazapril
Cilazapril jest inhibitor enzima konvertaze angiotenzina dugotrajna djelovanja. Djeluje na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav inhibirajući pretvorbu inaktivnog angiotenzina I u angiotenzin II koji je jaki vazokonstriktor. Pri preporučenim dozama učinak se u bolesnika s hipertenzijom i u bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca održava tijekom 24 sata. Koristi se za liječenje esencijalne hipertenzije, renovaskularne hipertenzije te u kongestivnom zatajenju srca u bolesnika koji nisu prikladno kontrolirani digitalisom i/ili diureticima. Definirana dnevna doza cilazaprila iznosi 2,5 mg.
Cilazapril se ne smije koristiti u kod trudnica te u osoba s ascitesom. Također, oprez je neophodan kod pacijenata koji pate od simptomatske hipotenzije, oštećene bubrežne funkcije, bolesnika s jednostranom ili obostranom stenozom bubrežne arterije, kao i u onih liječenih diureticima,
Oprez je potreban kod istodobne uporabe cilazaprila i diuretika koji štede kalij jer se može povećati koncentracija kalija u serumu, napose u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom. Uporaba ACE inhibitora u kombinaciji s anesteticima može sniziti krvni tlak i izazvati arterijsku hipotenziju. Najčešće nuspojave jesu glavobolja i vrtoglavica, a rjeđe malaksalost, hipotenzija, dispepsija, mučnina, kožni osip i kašalj. Kao i pri uporabi ostalih ACE inhibitora, i pri uporabi cilazaprila može se također, premda rijetko, pojaviti angioneurotski edem, što zahtijeva prekid liječenja. Povećanje ureje i kreatinina te blagi pad hemoglobina i hematokrita reverzibilne su promjene i rijetko od kliničkog značenja.
[uredi] Ramipril
Ramipril se u jetri metabolizira u ramiprilat, djelatni metabolit ramipril. On je snažan inhibitor enzima angiotenzin konvertaze duga djelovanja. Uporaba ramiprila uzrokuje širenje krvnih žila i, posebice u bolesnika s visokim krvnim tlakom, sniženje krvnog tlaka. Učinak jedne doze lijeka na sniženje krvnog tlaka očigledan je za sat-dva nakon uzimanja, dok je najizraženiji za tri do šest sati. Učinak jedne doze uobičajeno traje 24 sata.
Ramipril je također djelotvoran u liječenju kongestivnog zatajenja srca. U bolesnika u kojih su se nakon akutnog infarkta miokarda pojavili znaci kongestivnog zatajenja srca, ramipril je smanjio rizik od smrti (uključujući i naglu smrt, rizik od progresije teške/rezistentne srčane slabosti te stoga potrebu za odlazak u bolnicu).
U bolesnika s nedijabetičkom ili izraženom dijabetičkom nefropatijom, ramipril smanjuje stupanj napredovanja bubrežnog zatajenja i razvoj krajnjeg bubrežnog oštećenja te potrebu za dijalizom ili bubrežnom transplantacijom. U bolesnika s nedijabetičkom ili početnom dijabetičkom nefropatijom, ramipril smanjuje stupanj izlučivanja albumina.
U preventivnoj primjeni ramipril značajno smanjuje pojavu infarkta miokarda, moždane kapi ili smrti zbog kardiovaskularnih poremećaja u bolesnika s povećanim kardiovaskularnim rizikom zbog srčanih i žilnih bolesti (kao što su izražena koronarna bolest srca, moždana kap u anamnezi ili periferne vaskularne bolesti) ili dijabetesa melitusa povezanog s još najmanje jednim dodatnim faktorom rizika (mikroalbuminurija, hipertenzija, povišene vrijednosti ukupnog kolesterola, niske razine kolesterola velike gustoće, pušenje). Nadalje, ramipril reducira ukupnu smrtnost kao i potrebu za revaskularizacijom te odgađa početak i napredovanje kongestivnog zatajenja srca.
U dijabetičkih i nedijabetičkih bolesnika značajno smanjuje pojavu mikroalbuminurije te rizik od razvoja nefropatije. Ti se učinci pojavljuju u pacijenata s povećanim ili normalnim krvnim tlakom.
Stoga se ramipril koristi u liječenju hipertenzije, kongestivnog zatajenja srca, liječenja bolesnika koji u prvih nekoliko dana nakon infarkta miokarda pokazuju kliničke znake kongestivne zatajenja srca, kod izražene nedijabetička i dijabetička nefropatija te glomerularne nefropatije.
Nadalje, ramipril se koristi u prevenciji infarkta miokarda, moždane kapi ili kardiovaskularne smrti, pogotovo u dijabetičkih bolesnika. Definirana dnevna doza ramiprila iznosi 2,5 mg, ali se kreće u rasponu od 1,25 pa do 5 mg.
Ramipril se ne smije uzimati tijekom trudnoće. Ramipril ne smiju uzimati bolesnici s anamnezom angioneurotskog edema, pri suženju bubrežne arterije, bilateralne ili unilateralne u jedinom bubregu, bolesnici s niskim krvnim tlakom ili nestabilnom cirkulacijom. Također, ne smiju ga uzimati pacijenti koji su na dijalizi s visoko protočnim membranama (npr. poliakrilonitrilne membrane).
Pri liječenju ramiprilom potreban je oprez u pacijenata s hiperstimuliranim reninsko-angiotenzinskim sustavom valja liječiti s osobitim oprezom.
Stoga na početku liječenja ramiprilom valja često mjeriti krvni tlak sve dok se akutni pad krvnog tlaka više ne očekuje. Također oprez je potreban u bolesnika s teškom i posebice s malignom hipertenzijom sa srčanom insuficijencijom, kod teškog zatajenja srca, s izraženim smanjenjem protoka krvi u lijevoj klijetki, s izraženim smanjenjem protoka krvi bubrežne arterije te u bolesnika u kojih već postoji ili tek može nastati nedostatak vode ili soli, u bolesnika s teškom cirozom jetre s prisutnim edemima i/ili ascitesom. Češće mjerenje serumskog kalija potrebno je u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom. Zbog moguće redukcije bijelih krvnih stanica (leukopenije) valja nadzirati krvnu sliku.
Od nuspojava mogu se javiti prekomjerni pad krvnog tlaka, glavobolje, poremećaja ravnoteže, ubrzanog rada srca (tahikardije), slabosti, pospanosti, svjetlucanja pred očima ili oslabljenih reakcija. Često se pojavljuje suh (neproduktivni) nadražajni kašalj., mučnina, porast jetrenih enzima i/ili serumskog bilirubina te žutica zbog smanjenog izlučivanja žučnog pigmenta (kolestatska žutica).
[uredi] Trandolapril
Trandolapril je inhibitor enzima koji konvertira angiotenzin I u angiotenzin II (ACE) te sprečava razgradnju bradikinina. U tijelu se pretvara u aktivni oblik - trandolaprilat. Djeluje na enzim u plazmi, ali, zahvaljujući svojoj izraženoj lipofilnosti, i na tkivni enzim. Konačni učinak je periferna vazodilatacija, smanjenje arterijskoga tlaka i ukupna perifernoga otpora te smanjenje retencije vode i soli. Učinak trandolaprila na sniženje arterijskoga tlaka pojavljuje se jedan sat nakon uzimanja i traje najmanje 24 sata. Koristi se za liječenje esencijalne arterijske hipertenzije u definiranoj dnevnoj dozi od 2 mg. Trandolapril se ne smije primijeniti u slučaju prijašnje pojave angioneurotskog edema, suženja bubrežnih arterija, stanja nakon transplantacije bubrega, suženja aortalnog ili mitralnog ušća srca, hipertrofijske kardiomiopatije, primarno povišene koncentracije aldosterona u krvi, za vrijeme trudnoće i za vrijeme dojenja. Oprez je potreban kod teških oštećenja jetre/ciroze jetre s ascitesom, dijalize, bolesnika s klirensom kreatinina < 30ml/min, neliječena dekompenzirana srčanoga popuštanja te dječje dobi bolesnika. Također, valja odvagnuti korist i riziku u slučajevima proteinurije (>1g/dan), teške poremetnje razine elektrolita, imunoloških bolesti ili kolagenoza (npr. lupus eritematosus, sklerodermija) te istovremenim liječenjem imunosupresivima. Za vrijeme liječenja trandolaprilom ne smije se činiti hemodijaliza ili hemofiltracija na poliakril-nitril-metalil-sulfatnim high flux membranama, zbog opasnosti od jake alergije.
Moguće nuspojave jesu simptomi vrtoglavice, osjećaj slabosti, smetnje vida i sl. Katkada mogu nastupiti ili se pojačati i poremećaji bubrežne funkcije, u pojedinačnim slučajevima sve do akutna zatajenja bubrega, a također i suhi podražajni kašalj i bronhitis U pojedinačnim slučajevima razvijaju se otekline koje zahvaćaju grkljan, ždrijelo, i/ili jezik. Moguća je pojava mučnine, tegoba u gornjemu dijelu trbuha, probavnih smetnji, rijetko kad povraćanja, proljeva, zatvora ili gubitka teka.
[uredi] Fosinopril
Fosinopril je jedinstven među svim ACE inhibitora zbog svoje kemijske strukture - on umjesto karboksilnih skupina sadržava fosfonatne. Kao i svi ACE inhibitori i on je inhibitor angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) namijenjen peroralnom liječenju hipertenzije. Fosinopril je predlijek koji hidrolizom prelazi u aktivni metabolit fosinoprilat koji zatim izravno inhibira ACE te blokira pretvorbu angiotenzina I u angiotenzin II. Angiotenzin II vrlo je snažan vazokonstriktor, a uzrokuje i bubrežnu retenciju natrija i vode putem stimulacije stvaranja aldosterona. ACE inhibitori kao antihipertenzivni lijekovi smanjuju hipertrofiju lijeve klijetke, ne pogoršavaju inzulinsku rezistenciju ili hiperlipidemiju te ne uzrokuju seksualnu disfunkciju. Fosinopril uzrokuje dilataciju arterija te, posljedično, snižava perifernu vaskularnu rezistenciju. U bolesnika s hipertenzijom snižava krvni tlak, i to ni s kakvim ili vrlo blagim učinkom na srčani ritam, udarni ili minutni volumen. Primjena fosinoprila snižava krvni tlak u stojećem i ležećem položaju te je simptomatska hipotenzija vrlo rijetka (nešto češća ako je riječ o hipovolemičnim ili hiponatrijemičnim bolesnicima). Antihipertenzivni je učinak fosinoprila progresivan te je potrebno nekoliko tjedana do postizanja maksimalnoga terapijskog učinka.
Koristi se u liječenju hipertenzije i kongestivnog zatajenja srca. Definirana dnevna doza fosinoprila iznosi 15 mg.
Fosinopril je u restrikcijama vrlo sličan svim ostalim ACE inhibitorima - ne smije se koristiti u trudnoći te u bolesnika u kojih postoji podatak o ACE inhibitorima induciranom angioedemu, angioedemu ili idiopatskom angioedemu. U bolesnika je sa stenozom renalne arterije fosinopril se ne bi smio koristiti budući da može doći do bubrežnog zatajenja. Mjere opreza potrebne su u slučajevima angioedema, hipotenzije, poremećaja bubrežne funkcije, hiperkalijemije, kirurških anestezija, neutropenija/agranulocitoza, te poremećaj funkcije jetre. Najčešće su nuspojave vrtoglavica, kašalj, mučnina i povraćanje. Rjeđe se javljaju proljev, seksualna disfunkcija, povišene vrijednosti transaminaza, hiperkalijemija i angioedem, dermatitis, urtikarija, poremećaj okusa, opstipacija, nadutost, suhoća usta, artritis, bubrežno zatajenje, poremećaj prostate.
[uredi] Kombinacije ACE inhibitora i drugih antihipertenzivnih lijekova
Kako se liječenje hipertenzije rijetko provodi samo jednim lijekom tako se došlo do zaključna da su kombinacije antihipertenzivnih lijekova opravdane. Do određivanja koji lijek će se s kojim kombinirati u fiksne kombinacije dolazi nakon dugih godina bogate kliničke prakse - naime, dolazi se do jasnih spoznaja koji lijekovi u kojim dozama primijenjeni zajedno dovode do poboljšanog zajedničkog, sinergijskog učinka kod većine pacijenata. Tim kombinacijama postiže se da pacijenti lakše surađuju i da se bolje pridržavaju terapije - umjesto nekoliko trebaju popiti obično samo jednu tabletu dnevno. ACE inhibitori se kombiniraju u fiksne kombinacije s diureticima i blokatorima kalcijevih kanala. ACE inhibitori se vrlo često kombiniraju s diureticima radi boljeg postizanja kontrole hipertenzije (obično tiazid), kada sam ACE inhibitor nije dovoljno učinkovit ili u slučajevima kroničnog srčanog zatajenja (obično furosemid). Stoga na tržištu postoje posebni lijekovi koji su kombinacija ACE inhibitora i diuretika hidroklorotiazida u obliku jedinstvene tablete koja omogućuje jednostavniju primjenu. Kombinacija ACE inhibitora i hidroklorotiazida je zanimljiva i sa strane kalija – iako hidroklorotiazid snižava razinu kalija u krvi ACE inhibitori uzrokuju povišenje razine kalija u krvi stoga se ta dva učinka zbrajaju i poništavaju, pa do disbalansa kalija ne dolazi. Ove fiksne kombinacije pokazale su se vrlo učinkovitim i svrsishodnim i njihova upotreba je u porastu. Skoro svaki ACE inhibitor ima svoju fiksnu kombinaciju s hidroklorotiazidom.
Osim s diureticima, ACE inhibitori se kombiniraju i s blokatorima kalcijevih kanala. Primjerice, na hrvatskom tržištu postoji fiksna kombinacija verapamila u obliku s postupnim otpuštanjem i trandolaprila. To predstavlja kompatibilnu kombinaciju sinergističkog antihipertenzivnog učinka. Ista kombinacija lijekova ima neutralni učinak na metabolizam lipida i ugljikohidrata. Klinička iskustva ukazuju na nefroprotektivni učinak ove kombinacije, što je osobito značajno u liječenju hipertenzije u bolesnika s dijabetesom i drugih bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Obje komponente ove kombinacije imaju koristan učinak u sekundarnoj prevenciji nakon preboljelog infarkta srca. Osim trandolaprila u svijetu se s blokatorima kalcijevih kanala kombinira još i ramipril.
Napomena:Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet s internetskih stranica Farmakologija. Vidi Dozvola Farmakologija.com.
