Antofilit

Izvor: Wikipedija

Antofilit

Opće značajke
Kategorija	Mineral
Tip/Grupa	inosilikati, amfiboli
Kemijska formula	(Mg,Fe)₇Si₈O₂₂(OH)₂
Identifikacija
Boja	bijel, blijedozelen, smećkastozelen
Habitus	u štapićastim kristalima, vlaknastim agregatima, u azbestima
Kristalni sustav i klasa	rompski, 2/m 2/m 2/m
Kalavost	savršena po {110}
Lom	školjkast do iverast
Tvrdoća	5.5-6
Sjaj	staklast, sedefast
Indeks loma svjetlosti	α=1.60 - 1.69 β=1.61 - 1.71 γ=1.62 - 1.72; 2V = 70° - 100° => povećava se povećanjem udjela Fe
Pleokroizam	poneki primjerci pokazuju slab pleokroizam
Ogreb	siv
Specifična gustoća	2.9 - 3.4
Talište
Topivost
Prozirnost	poluprozirni do opáki
Dolazi uz minerale	talk, kordijerit, flogopit
Ostalo	prelazi u talk

Antofilit je amfibolski mineral, magnezijsko-željezoviti inosilikatni hidroksid kemijske formule (Mg,Fe)₇Si₈O₂₂(OH)₂. Mineral cummingtonit mu je polimorf. Neke forme antofilita su lamelarne ili vlaknaste i koriste se kao azbest.

[uredi] Porijeklo imena

Ime mu dolazi od latinske riječi anthophyllum, što znači "klinčić", kao uputnica na najčešću boju u kojoj se mineral pojavljuje.

[uredi] Postanak i ležišta

Antofilit je produkt metamorfizma magnezijem bogatih stijena, osobito ultrabazičnih magmatita i nečistih dolomitnih šejlova. Također nastaje kao retrogradni produkt izmjene ortopiroksena i olivina, te kao akcesorni mineral u kordijeritnim gnajsevima i škriljavcima. On je i produkt retrogradnog metamorfizma koji nastaje iz ultrabazičnih stijena, zajedno sa serpentinima.

Ima ga u Pennsylvaniji, na sjeverozapadu New Hampshirea, središnjem Massachusettsu, Franklinu u Sjevernoj Karolini te u Gravelly Rangeu i planini Tobacco Root, na sjverozapadu Montane.

[uredi] Postanak u ultrabazičnim stijenama

Antofilit nastaje raspadanjem talka u ultrabazičnim stijenama, u prisutnosti vode i C O₂ (ugljik (IV)-oksida) progradnom metamorfnom reakcijom. Djelomičan tlak kojeg stvara ugljik (IV)-oksid (XCO₂) u vodenim otopinama pogoduje nastanku antofilita. Veći dioksidni tlak stvara i višu temperaturu

Ultrabazične stijene u čistim vodenim okolišima, bez CO₂ pogodovati će nastanku serpentinsko-antigoritno-brucitno-tremolitnih zajednica (ovisno i udjelu Mg O), a one u amfibolitnom ili granulitnom stupnju metamorfizma piroksenima ili olivinima.

Dakle, metamorfne zajednice ultrabazičnih stijena koje sadrže antofilit zapravo su indikatori facijesa matemorfizma zelenih škriljavaca u prisutnosti metamorfnih fluida bogatih s CO₂.

Tipične metamorfne reakcije zajednica u ultrabazičnim stijenama s niskim (<25% MgO) i one s visokim udjelom magnezijevog oksida (> 25% MgO) su:

Olivin + Tremolit + Talk → Olivin + Tremolit + Antofilit (nizak udio MgO, >550°C, XCO2 <0.6)
Talk + Tremolit + Magnezit → Tremolit + Antofilit + Magnezit (visok udio MgO, >500°C, XCO2 >0.6)
Talk + Magnezit + Tremolit → Antofilit + Tremolit + Magnezit (nizak udio MgO, >500°C, XCO2 >0.6)

Retrogradni antofilit je relativno rijedak u ultrabazičnim stijenama i obično je slabo razvijen zbog nižeg stupnja energije metamorfnih reakcija te zbog općenito dehidriranih stijena (tijekom metamorfizma). Slično, potreba za zamjenskim komponentama ugljik (IV)-oksida u metamorfnim fluidima ograničava pojavu antofilita kao retrogradnog minerala. Uobičajena metamorfna zajednica retrogradnih ultrabazičnih stijena sastavljena je najčešće od serpentina, talka i magnezita.

Retrogradnog antofilita najčešće ima u rasjednim zonama gdje lomovi i rasjedanje stijena omogućuju nastanak pukotina u koje, tijekom retrogradnje, mogu ući fluidi bogati ugljik (IV)-oksidom.