Bihaćki HVO

Izvor: Wikipedija

Bihaćki HVO je vojna organizacija nastala 92. u Bihaću radi obrane grada i njegove okolice od srpske agresije. Postrojbe HVO-a u Bihaću ni u jednom trenutku rata u BiH nisu bile u sukobu s Armijom BiH. Čitavo vrijeme su se borile za jedinstvenu i cjelovitu nedjeljivu državu Bosnu i Hercegovinu. Nisu imale nikakve veze sa HVO-om "Hrvatske republike Herceg-Bosne".

HDZ općine Bihać je donio odluku, u momentu agresije srpskih snaga na Bosansku Krupu da stranka HDZ preraste u organizaciju koja će obuhvatiti sve Hrvate bez obzira na politička uvjerenja, kao i one koji joj se žele pridružiti. Rješenje je nađeno u imenu Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Predsjednik Bihaćkog HVO-a Tomislav Dretar bio je potpredsjednik Predsjedništva Općine Bihać i član Predsjedništva Okruga Bihać, potpredsjednik Izvršnog odbora Općine Bihać bio je Hrvat Mladen Šenda, a zamjenik Komandanta ŠTO Bihać Hrvat Matija Ćosić, bivši kapetan JNA, kao i sekretar Sekretarijata za narodnu obranu Općine Bihać Hrvat Vid Šantić, Zapovjednik Aerodroma potpukovnik Goran Bulut, također Hrvat, potpukovnik u Štabu Zrakoplovnog korpusa Ivan Prša - "Hrvat" ali ne i član HVO-a jer naprotiv, bio mu je otvoreni protivnik koji je HVO držao Dretarovom privatnom vojskom. Pa, potpukovnik pilot nadzvučnih aviona Josip Barunović dozapovjednik u Stožeru HVO-a i jedan od osnivača zrakoplovstva (zrakoplovne grupe) u ratnom Bihaću, načelnik štaba 502. hrvatsko-muslimanske pješačke brigade Petog korpusa potonji zapovjednik HVO-a general-major Vlado Šantić; kao i brojni drugi.

Zvanična izjava Prvog Predsjednika i Zapovjednika Bihaćkog Hrvatskog vijeća odbrane pukovnika Tomislava Dretara glasi:

Hrvatsko vijeće obrane u Bihaću, samonikla je organizacija Hrvata u Bihaću koji su, spoznavši da je rat Srbije protiv Hrvatske pokrenut s ciljem osvajačkog pohoda za stjecanje novih teritorija, kao toliko puta u srpskoj povijesti i da se radi o zatiranju svih onih koji se zovu Hrvatima, kao toliko puta u povijesti, i da će se rat proširiti i na BiH s istim ciljem, ali da će genocidni pohod Srba sručiti se i na Bošnjake, taj moment morali dočekati spremni i udruženi sa svojim susjedima - Bošnjacima.

Bihaćki HVO je osnovao Prvu hrvatsku bihaćku pješačku bojnu koju je Tomislav Dretar doveo pod zapovjedništvo Komande ŠTO Bihać, a nedugo zatim je ona ušla u sastav Druge hrvatsko-muslimanske pješačke brigade, čiji je komandant bio kapetan Atif Dudaković, netom pristigao iz Mladićeve artiljerije iz Knina, a načelnik štaba bio Vlado Šantić također netom pristigao iz okružja svog ujaka Mate Bobana, koji će kasnije, nakon nasilnog smjenjivanja Tomislava Dretara i više neuspjelih pokušaja atentata preuzeti zapovjedništvo nad HVO-om i staviti ga pod zapovjedništvo Mate Bobana. Iako su odnosi HVO-a i Armije BiH ostali dobri tijekom cijelog rata, odnosi između Dudakovića i Šantića su bili otvoren o sukobljeni.

Vlado Šantić je postavljen na mjesto Načelnika spomenutog štaba ne samo protiv volje legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u Bihaću, već i bez znanja Predsjedništva Općine Bihać u čijoj je nadležnosti tada bilo postavljanje ljudi na čelna mjesta u OPŠTO-u Bihać. Vlado Šantić je postavljen po osobnoj i privatnoj volji Irfana Ljubijankića i Nenada Ibrahimpašića, dakle po volji Bošnjaka a ne Hrvata.

Čelništvo Bihaćkog HVO-a je bilo svjesno da će kad tad Ustav BiH ponovo doći na scenu i da će tada za povijest biti izbrisane sve protuustavno osnovane institucije, a njihovi agenti biti smatrani kršiteljima Ustava Republike BiH. Zato je Bihaćki HVO najmanje do kraja 1992. godine, pod komandom Tomislava Dretara bio hrvatski element u obrani Ustava i teritorije Republike BiH, združen s bošnjačkim elementom zajedničke i jedinstvene države.

Tomislav Dretar je smijenjen na inicijativu liječnika Ante Šantića na neregularan način i to s omjerom 50% glasova protiv njegovog smjenjivanja, 48% za njegovo smjenjivanje i jedan uzdržani glas. Tomislav Dretar nije glasao.

Poslije nestanka Vlade Šantića, pod misterioznim okolnostima, za Zapovjdnika HVO-a općine Bihać došao je potpukovnik JNA, inače načelnik Doma JNA u Bihaću i potonji brigadir Armije BiH Ivan Prša. Koji je od samog početka bio odbojan prema ulasku u HVO. Dogovor Armije BiH i HVO Bihać obuhvaćao je stav da se zapovjednici postrojbi nacionalno jednorodnih biraju i postavljaju od nadležnih nacionalnih struktura, što nije bio slučaj s Pršom Ivanom danas SDP liderom u Bihaću. U toj stranci Hrvati ne čine ni 1% članstva.

[uredi] Fotodokumentacija Bihaćkog HVO-a

Zapovjedništvo Bihaćkog HVO-a: Tomislav Dretar, zapovjednik, Matija Ćosić, dozapovjednik, Nedjeljko Radošević, povjerenik za vojna pitanja, Branko Čavor, zapovjednik 101. Bihaćke hrvatske pješačke bojne, Ante Šimić "Šare", povjerenik za policiju, Zapovjednik zavaljskog odreda, Zapovjednik Skočajskog odreda	Zapovjedništvo HVO Okruga Bihać na Šmrekovcu kod Velike Kladuše:Tomislav Dretar, Nedjeljko Radošević, Ilija Perković, Mića Cindrić, Matija Ćosić, Branko Čavor, Goran Bulut, Vid Šantić, "Brko" , Ante Šimić "Šare" i dr.	Sjednica Bihaćkog_HVO-a u Općini Bihać	Dva_barjaka
Tri barjaka	Jedan fax Glavnom stožeru HV-a iz lipnja 1992.	Proglas Blaža Kraljevića objavljen je i u Bihaću	Utemeljitelji bihaćkog HDZ-a