Borba kod Jakovlja
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Dio štaba Zagrebačkog Odreda nalazio se u lipnju — zajedno sa jednim bataljonom — u selu Kraljev Vrh. Tu smo od terenskih radnika doznali da se sprema odlazak grupe legionara Muslimana u Zagreb, na proslavu otvorenja džamije, u Zagrebu. To je ranije bio umjetnički paviljon, prije rata podignut na tadanjem Trgu kralja Petra I ili kako su ga Zagrepčani po ranijem nazivu zvali Trg N. Ustaške su vlasti paviljon pretvorile u džamiju i podigli tri minareta.
Proslava je bila u lipnju 1944. Za tu priliku trebala je na proslavu doći i grupa legionara sa »istočnog bojišta«, koji su bili na liječenju i oporavku u Stubičkim Toplicama.
Jedna naša četa otišla je na zadatak i u blizini sela Jakovlje postavila zasjedu. Sa tom je jedinicom posao i Zlatko Kvaternik, komandant jednog od bataljona Odreda. Prije odlaska jedinica je dobila nekoliko mitraljeza i šmajsera, tako da je njena vatrena udarna snaga bila znatno ojačana. Kratko vrijeme nakon što je zasjeda postavljena, naišla su tri kamiona, puna legionara. Komandant je dao znak i istoga su časa zapucala sva raspoloživa sredstva. Vatra je bila neobično jaka i precizna, svi su kamioni zaustavljeni, a sa bočnih je stranica otpadalo pod udarcima metaka iverje. Krv je začas obojila kamione i cestu. Razlijegali su se krici bola i iznenađenja. Nakon toga prvog uspješnog rafala pala je i komanda »na juriš«. Borci su jurnuli na kamione sa kojih se jedva čuo poneki pucanj. Likvidirani su svi legionari ni jedan nije uspio pobjeći. Točnog broja poginulih legionara više se ne sjećam. Od naših boraca imali smo dva lako ranjena. U napadu i borbi zarobili smo dosta pušaka, dva mitraljeza, nekoliko šmajsera i pištolja, nekoliko uniformi, nešto cipela i sanitetskog materijala, medu kojima i jedan posve ispravan rengenski aparat. Sanitetski je materijal, zajedno sa rengenskim aparatom nekoliko dana kasnije poslan u Moslavinu.
Nekoliko dana kasnije selo Jakovlje bilo je spaljeno u znak odmazde za ovaj napad. Time se ujedno htjelo pokazati i okolnim selima kakva ih kazna čeka za suradnju sa partizanima. Usprkos tome ni jedno se selo — izuzev pojedinaca u njima — nije udaljilo od nas, nego nas je i dalje u svemu potpomagalo.
