Dragutin Feletar

Izvor: Wikipedija

Dragutin Feletar (Veliki Otok, općina Legrad, 10. srpanj 1941. ), hrvatski znanstvenik.

Spada među one pojedince koji su svojim požrtvovnim radom bitno ujecali na razvoj svoje geografske struke, ali i sredine u kojoj su djelovali. Koprivnica, Podravina, Zagreb, Samobor i Međimurje vjerojatno još uvijek nisu svjesni značaja svega što je on napravio za njih. Najvjerojatnije će vrijeme pokazati kolika je bila važnost njegova rada. Gotovo je nemoguće na vrlo ograničenom prostoru dati sažeti prikaz djelovanja prof. dr. sc. Dragutina Feletara, čovjeka za kojeg, u najmanju ruku, možemo reći da je promijenio znanstvenu i stručnu sliku Podravine pa i sjeverozapadne Hrvatske, ali je znatno utjecao i na širi prostor. Najistaknutiji znanstvenik Koprivnice, ali i na prostoru Podravine i Prigorja te jedan od vodećih hrvatskih geografa i ugledan hrvatski kulturni povjesničar, rođen je u u obrtničkoj obitelji podrijetlom iz susjedne međimurskog mjesta Donja Dubrava. Osnovnu školu je polazio u Donjoj Dubravi i Kotoribi, a nakon toga znamenitu gimnaziju Varaždin . Završio je studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilište u Zagrebu, a već tada se isticao među kolegama te je bio jedan od ponajboljih studenata. Nakon završetka studija kraće je vrijeme radio kao prosvjetni djelatnik da bi se posvetio novinarskoj profesiji u čakovečkom listu «Međimurju» i kasnije na Radio-Čakovcu (kojeg je osnovao). Uz redovne novinarske obveze od ranih je dana nastojao popularizirati spoznaje iz prošlosti i sadašnjosti sjeverozapadne Hrvatske, a posebice Međimurja. Takva nastojanja okrunjena su u njegovoj prvoj monografiji «Iz povijesti Međimurja» (1968. ), koja je bila odlično prihvaćena od najšire međimurske javnosti, ali i iz kulturnih krugova. Ta je knjiga dala početnu afirmaciju mladom kulturnom zanesenjaku koji nakon nje nije stao sa svojom djelatnošću popularizacije povijesne i geografske svijesti. Upornim je radom nizao nakladničke projekte od kojih valja istaknuti «Međimurski kalendar» (1969. ) i njegovog nastavljača «Kajkavski kalendar» (1970.-1972.). Time je u javnosti nastojao potaknuti svijest za čuvanje kulturne baštine na kajkavskom hrvatskom prostoru.

Na tragu tih nastojanja «rodile» su se, za ono vrijeme knjige od neprocjenjive kulturološke vrijednosti, koje su prvenstveno nastale u suradnji s danas uglednim hrvatskim publicistom i novinarom Tomislavom Đurićem, poput «Navik on živi ki zgine pošteno» (od 1971. objavljena u pet izdanja) i «Stari dvorci i gradovi sjeverozapadne Hrvatske» (od 1971. objavljena u četiri izdanja, peto je u pripremi, koautor Tomislav Đurić). U vezi s tim djelatnostima osnovao je Kulturno-prosvjetno društvo «Zrinski» koje je naprosto bilo političkim pritiskom «ugašeno» kao žrtva politike obračuna s tzv. «Hrvatskim proljećem» početkom 1972. godine. Tada mladom Dragutinu Feletaru bila je ugrožena profesionalna i životna egzistencija, a dobio je i etiketu «hrvatskog nacionalista» koja ga je desetljećima sputavala u radu. Spletom sretnih okolnosti uspio je dobiti posao u tiskari «Zrinski» u kojoj je osnovao i uspješno vodio nakladnički odjel, usprkos političkim podmetanjima i ponekad neizdrživim pritiscima, kojima se isključivo zahvaljući vlastitom radu i upornosti uspješno othrvao. Ni tada, kao ni inače u najtežim životnim trenucima, nije pokazivao znakove slabosti već zrelost, snagu, volju za stvaralaštvo i neizmjernu energiju.

U tim, za njega vrlo teškim vremenima, velikim osobnim odricanjima i naporom završio je poslijediplomski studij iz geografije, a kao magistarska radnja mu je priznata knjiga «Podravina» koju je uspio napisati i objaviti 1973. godine zahvaljujući podršci koprivničke «Podravke», iako mu tadašnja politička klima nije bila nimalo sklona. Izvrgnut političkim pristiscima bio je prisiljen napustiti Čakovec i opet spletom sretnih okolnosti dobiti novinarski posao u koprivničkoj prehrambenoj industriji «Podravka» koja je tada naprosto vapila za mladim stručnjacima, a među svoje zaposlene je primala i osobe koje su bile politički «na ledu» (jer su nedostajali stručni kadrovi). Zahvaljujući dolasku u «Podravku» Dragutin Feletar se nastavio razvijati kao stručnjak, usprkos povećanom obimu poslova vezanih uz novinarstvo i odnosa s javnošću. «Podravka» je financijski, organizacijski i kadrovski podržala projekt Dragutina Feletara kojim je pokrenuo «Podravski zbornik» (1975.) i «Biblioteku Podravskog zbornika» (1977. ), kojima je bio višegodišnji urednik. Tu je stvorio temeljnu infrastrukturu na kojoj je kasnije građen stručni i kulturni identitet Podravine kao regionalne cjeline. Danas, nakon gotovo 30 godina od toga možemo biti svjedoci vizionarske uloge Dragutina Feletara i opravdanosti svih projekata koje je pokretao. Vrhunac djelatnosti u poduzeću «Podravka» je svakako njegova velebna monografija «Prilozi za povijest Podravke» (1980. ) za koju možemo reći da je ponajbolja monografija o poduzećima uopće, a svakako ponajbolje djelo iz gospodarske povijesti sjeverozapadne Hrvatske. Radeći na toj monografiji dobio je ponude čitavog niza poduzeća za izradom istraživanja njihove povijesti i sadašnjosti od kojih je neke prihvatio i realizirao u više ili manje kvalitetnim monografijama. Nema ih smisla sve nabrajati jer ih ima na desetke, ali istaknuti ću da taj proces traje do danas jer su posljednja djela o povijesti koprivničkih poduzeća: «Komunalac» (2003. ) i «Elektra» (2005. ).

U okviru dugogodišnijih istraživanja poduzeća sjeverozapadne Hrvatske razvio je metodologiju industrijske geografije koja je rezultirana izradom doktorske disertacije o industriji Podravine (obranjena 1982., objavljena 1984.). Upornim radom afirmirao se u znanstvenog radnika kojega su pozvali da iz koprivničke «Podravke» prijeđe na Odsjek za geografiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ponudu je prihvatio 1983. i redovno napredovao u svim znanstvenim i znanstveno-nastavnim zvanima (od asistenta do trajnog zvanja redovitog profesora). Osim u znanstvenom i nastavničkom radu (razvio je predmete Industrijska geografija i Uvod u geografiju, a predavao je Uvod u statistiku i Afriku, veliki je njegov doprinos i kroz mentorstva u diplomskim i magistarskim radovima te doktorskim disertacijama) osobitu je djelatnost razvio u popularizaciji znanstvenih rezultata, ali i u organizacijskim poslovima.

Doprinos je dao i u organizaciji znanstvenog rada u geografiji kao inicijator, organizator i voditelj znanstvenih projekata. Predstojnik je geografskog zavoda, a obnašao je dužnost pročelnika Odsjeka za geografiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF-a) da bi 2002. bio izabran i za prodekana, a 2004. i dekana PMF-a, jednog od najprestižnijih i najutjecajnijih fakulteta Zagrebačkog sveučilišta. Uz to objavio je na stotine znanstvenih radova i sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Valja istaknuti i dugogodišnju suradnju s HAZU i Leksikografskim zavodom «Miroslav Krleža». U njihovim je izdanjima posebno utjecao da Koprivnica i Podravina budu dostojno i kvalitetno zastupljene. To osobito vrijedi za leksikografska i enciklopedijska izdanja.

U stručnom pogledu je nemjerljiv njegov doprinos. Bio je tajnik i predsjednik Hrvatskog geografskog društva, a obnašao je dužnost glavnog i odgovornog urednika «Geografskog glasnika».). Godine 1993. osnovao je u Koprivnici poduzeće Nakladna kuća "Dr. Feletar" koja se specijalizirala za geografiju i povijest. Pokrenuo je 1994. časopis za popularizaciju geografije i povijesti «Hrvatski zemljopis» (danas «Meridijani»). Iz časopisa je 1995. nastalo posebno poduzeće «Hrvatski zemljopis», koje je iz Zagreba premješteno u Samobor i od 2002. zove se «Meridijani». Nakladna kuća «Dr. Feletar» se 2001. spojila s izdavačkim poduzećem «Hrvatski zemljopis» (danas «Meridijani»). Unutar poduzeća Dragutin Feletar je bio autorom i urednikom na stotine knjiga, a među njima istaknimo monografije gradova (Vukovar – 1994., Koprivnica - 1995. i 1997., Prelog – 1995., Nova Gradiška – 1998. i druge), te vrijednu knjigu o starim zdanjima (u suautorstvu s Tomislavom Đurićem) «Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema» (2002.), kao nastavak slične knjige istih autora iz 1983. godine. Upravo je ovom knjigom kao i identičnim izdanjem vezanim uz prostor sjeverozapadne Hrvatske dao nemjerljivi doprinos popularizaciji i širenju svijesti o važnosti očuvanja i zaštite kulturno-povijesnih spomenika.

Utjecao je na kvalitativno poboljšanje hrvatskih geografskih i povijesnih udžbenika. Krajem 90-tih godina 20. stoljeća, inicirao je projekt izrade i objavljivanja udžbenika iz geografije (zemljopisa) za sve vrste škola. Do zaokruženja projekta je došlo 2003. godine kada pod njegovim vodstvom i dijelom autorstvom objavljeni udžbenici iz geografije za sve razrede i sve vrste škola u Republici Hrvatskoj. Dragutin Feletar je u udžbeničkoj djelatnosti prešao hrvatske granice te je urednički organizirao, a dijelom i autorskoj izradi za geografske udžbenike u Bosni i Hercegovini. Uz to je 2003. inicirao i pokrenuo izrade nove serije udžbenika te bio glavni i odgovorni urednik udžbenika za udžbenike iz povijesti.

Znatno je utjecao na stvaranje civilnog društva u gradu Koprivnici. Svoju je djelatnost započeo u poduzeću «Podravka» gdje je osnovao «KUD Podravka» i posebice današnji ugledni mješoviti pjevački zbor. Preseljenjem iz Donje Dubrave u Koprivnicu (1983.) pojačao je svoju aktivnost na planu razvoja civilnog društva. Osnovao je Geografsko društvo (1984.), Povijesno društvo Koprivnica (1984.) i Ekološko društvo (1989.). Pokrenuo je časopise «Podravski zbornik» (1975.), «Muzejski vjesnik» (1978.), «Scientia Podraviana» (1989.) i «Podravina» (2002.).

Jedna od najvažnijih aktivnosti i inicijativa prof. dr. sc. Dragutina Feletara je bila zaustavljanje gradnje po okoliš štetne hidroelektrane Đurđevac te utjecaj na odbacivanje čitavog projekta te hidroelektrane. Posebno valja istaknuti aktivnosti Dragutina Feletara kojom je u suradnji s Institutom za povijest umjetnosti iz Zagreba pokrenuo veliki projekt «Umjetnička topografija Hrvatske» upravo na primjeru istraživanja Koprivnice i valorizacije njenih kulturno-povijesnih spomenika (rezultat tih nastojanja je knjiga «Koprivnica – grad i spomenici» 1986.). Bio je i obnovitelj Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici. Njegovu djelatnost su prepoznali građani Koprivnice i on je stekao veliki ugled u gradu i široj okolici.

Ne treba zaboraviti ni djelatnost Dragutina Feletara vezanu uz djelatnosti lokalne uprave i samouprave općine i grada Koprivnice. Ta mu je djelatnost bila omogućena tek od 1990. godine jer je do tada bio politički «na ledu» zbog sudjelovanja u «Hrvatskom proljeću». Bio je članom izvršnog vijeća Općine Koprivnica (1990.-1993.), članom poglavarstva Grada Koprivnice (1997.-1999., 2000.-2001.) i predsjednik gradskog vijeća Grada Koprivnice (2001.-2005.). Unutar te djelatnosti bio je autor studija opravdanosti brzih cesta Vrbovec-Križevci-Koprivnica-mađarska granica te Vrbovec-Bjelovar-Virovitica, kao i studije opravdanosti na osnovi koje je osnovana Koprivničko-križevačka županija (1993.), mreže škola Koprivničko-križevačke županije, demografskih studija grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije, inicijator izgradnje nove zgrade gimnazije, uređenja zgrade koprivničkih visokih škola, jedan od inicijatora gradnje podravske brze ceste itd.

Vezano uz grad Koprivnicu i okolicu je autorstvo brojnih istraživanja te autorstva monografija te stvaranje projekta kojim bi svaka župa u Podravini trebala dobiti svoju monografiju. U okviru ove djelatnosti valja istaknuti njegove knjige o Legradu (1971.), Hlebinama (1984.), Koprivnici (gradske monografije objavljene 1986., 1993., 1995. i 1997.), Kuzmincu (1992.), Kunovcu (1993.), Križevcima (1993.), Ludbregu (1997.), Molvama (1998.), Torčecu (2000.), Novigradu Podravskom (2001.) i druge. Od posljednjih projekata valja istaknuti pokretanje multidisciplinarnog znanstvenog časopisa «Podravina» (2002.) kojemu je Dragutin Feletar odgovorni urednik.

Dragutin Feletar je dobio državnu nagradu za popularizaciju znanosti, nagradu za životno djelo Koprivničko križevačke županije (2002.), nagradu za životno djelo Grada Koprivnice (2005.), Medalju grada Koprivnice te još nekoliko javnih priznanja i nagrada.

Godine 2006. izabran je za člana suradnika HAZU i za velikog meštra udruge Družba "Braća hrvatskog zmaja".