Duh
Izvor: Wikipedija
 |
Predloženo je da se na ovoj stranici postavi razdvojbena stranica. (Rasprava) |
duh (grčki πνεΰμα, lat. spiritus, mens).
- U arhaičnim religijama, duša preminule osobe koja prebiva među preminulim predcima, a nakon eventualnog utjelovljenja opet se vraća u život; sjena, utvara.
- U spiritizmu i okultizmu, duša preminule osobe koja se zaziva preko medija na spiritističkim seansama.
- U monoteističkim religijama, nematerijalno, netjelesno biće, čisti duh (Bog, anđeo, đavao).
- U Starom Zavjetu, božanski duh (ruah) koji nadahnjuje čovjeka i priopćuje mu objavu (proroci).
- U Novom Zavjetu, otvorenost ljudske osobe prema milosti, odgovornosti i konačnom ispunjenju u Bogu. U tom smislu duh oprjeka je puti, a ne tijelu.
- U kršćanskoj teologiji i filozofiji, nematerijalna supstancija (spiritus) koja može biti stvorena (anđeli i čovjek) i nestvorena (Bog). Ljudski duh je nematerijalno počelo, nositelj racionalnog mišljenja i htijenja. Za zemaljskog života u dubokoj je povezanosti s tijelom, prostorom i vremenom. Prema sv. Augustinu, ljudski duh je božansko prosvjetljenje, prema Tomi Akvinskome duh je dioništvo ljudske duše u božanskome. U krćanskih mistika novoplatonovske provenijencije duh je iskra duša, (scintila animae, grčki sinteresis) nerazorivi element u temelju ljudske psihe, "oko kojim duša gleda Boga i on nju".
- U istočnim religijama, osobito u dominantnoj interpretaciji hinduizma, Adavaita Vedanti, apsolut, božansko prapočelo (Brahman), koje je identično s biti ljudske duše (Atman). U diferenciranome monizmu (Višištdadvaita Vedanta) atman je dio ili vid Brahmana, ali mu nije istovjetan u potpunosti.
- U filozofiji, nematerijalna supstancija. Prema Platonu duh (νοΰς) je metafizička praosnova svijeta i ljudske duše. Prema Descartesu duh (spiritus) je misaona supstancija (ens cogitans), nedjeljiva, neprotežna i posve različita od materije. U njemačkom idealizmu duh (Geist) je osnova spoznajnoteorijskih i ontoloških spekulacija. Prema Hegelu duh je stadij u dijalektičkom razvoju ideje, a očituje se u tri oblika (subjektivni ili psihološki, objektivni ili povijesni i apsolutni ili božanski duh). Materijalistički filozofi svode duh na materiju (L. Feuerbach, K. Marx). Prema nekim filozofima duh je oprjeka životu i prirodi (L. Klages, M. Scheler). Novovjekovna zapadnjačka filozofija u trajnoj je dvojbi o supstancijalnosti i osobnosti duha, dok su suvremene prirodne znanosti praktički potpuno izbacile pojam duha iz svoga nazivlja.
