Eduard Miloslavić
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Dr. Eduard Miloslavić
Rođen je 1884. u Oaklandu u Kaliforniji (SAD), od oca Luka iz Postranja, iz Lapačina - Župa dubrovačka i majke Vice rođ. Milković; umro je u St. Louisu, država Missouri, SAD 1952. g. Znanstvenik je svjetskog glasa, ugledni sveučilišni profesor, poznat je u povijesti hrvatske i svjetske medicine.
Otac Luko iz Postranja 1878. g. odlazi u Dubrovnik, te se iste godine ženi Vicom. Nedugo zatim, kao hrvatski emigranti, napuštaju Dubrovnik iz ekonomskih razloga i sele se u Sjedinjene Američke Države. Živjeli su u Kaliforniji, u gradu Oaklandu i tu im se rodilo više djece među kojima i Eduard. Nakon pet godina, ne mogavši se naviknuti na život izvan domovine, vratili su se u Dubrovnik. Tu je Eduard završio osnovnu i srednju školu, a potom je izabrao studij medicine na sveučilištu u Beču.
Već kao student bavio se znanstvenim radom, a svoje članke je objavljivao u dubrovačkim periodičkim listovima. Završivši studij, kao doktor medicine, bio je asistent za patološku anatomiju na Medicinskom fakultetu u Beču. Istodobno je surađivao i s Patološkim institutom Vojne bolnice u Beču, pa se tu istakao kao znanstvenik. U prvom svijetskom ratu bio je mobiliziran u austrougarsku vojsku, a kao vojni liječnik je radio i u Beogradu. Godine 1917. nominiran je docentom na bečkom sveučilištu, a potom i profesorom patologije. Pri kraju rata njegov je ostanak u Beču postao nesiguran i tako je 1920. prihvatio poziv Marquette University u Milwaukee, sav. država Wisconsin, SAD, i odselio u SAD, pa je kao profesor patologije na tom sveučilištu preuzeo Katedru patologije, bakteriologije i forenzičke medicine.
Od 1923. osim što je predavao na Sveučilištu, bio je i glavni liječnik sudski vještak u državi Wisconsin. Slijedećih godina, Doc Milo, kako su ga kolege zvale, bavio se znanstvenim istraživanjem na polju forenzičke patologije, pa je u SAD-e inaugurirao novu specialnost – kriminalističku patologiju. Kao istaknuti specialist bio je uključen u istraživanja kriminalnih nedjela Al Caponeove družine. Bio je vrlo popularan u svojoj sredini i u znanstvenim krugovima.
Jedan je od osnivača International Academy for Forensic Medicine. Postao je članom mnogih američkih i europskih znanstvenih udruženja i akademija. Usto je bio vrlo aktivan među hrvatskim emigrantima, surađujući u njihovim udrugama; bio je i podpredsjednik Croatian Fraternal Union (CFU) u SAD-u.
Kada je učenje sudske medicine postalo obveznim na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, imenovan je redovnim profesorom i šefom Katedre za sudsku medicinu 1932. godine i pozvan je u Zagreb , gdje se potom i doselio iz SAD-a. Tu je osnovao i Institut za sudsko vještačenje; tijekom tri godine napravio ga je gotovo savršenim, pa je smatran najboljim u Europi i Americi. U Institutu je imao labaratorij s balistoskopom, histološki i kemijsko-toksikološki labaratorij, bogati arhiv s fotodokumentacijom, knjižnicu i muzej. Bio je također predavačem pastoralne medicine na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Podučavao je buduće svećenike o problemima zaraze s bolesnicima i umirućima, i mogućim psihopatološkim problemima u ispovijedaonicama. Energično se borijo protiv abortusa i eutanazije, iskorištavajući svaku priliku kako bi iznio svoje gledište. Godine 1937. na tom je fakultetu proglašen i počasnim profesorom pastoralne medicine.
Kao znanstvenik, postao je poznat u cijelom svijetu, pa su mu nudila mjesta istaknuta udruženja liječnika iz Njemačke, Austrije i Londona. 1940. bio je izabran članom prestižnog „Medico-Legal Society“ u Londonu, 1941 unaprijeđen je stalnim članom Tzarist Leopoldine Carolingue Academy of Natural Sciences u Njemačkoj i doktor honoris causa (počasni doktor) na sveučilištu u Beču, gdje je i započeo svoju znanstvenu karijeru. Godine 1941. postao je dekanom Medicinskog fakulteta u Zagrebu; pri nominaciji održao je slavan govor, u kojemu je istaknuo obvezu liječnika da bude primjer, i u medicini i u moralu. Nakon njegove inicijative 1941., već 1944. bio je u Saraevu osnovan Medicinski fakultet u vrijeme NDH režima.
Zbog svijetske slave liječnika sudskog viještaka i specijalista za sudsku medicinu, a posebno za balistoskopiju, pozvan je od International Committee of Red Cross 1943. da osnuje Međunarodno povjerenstvo, koje će istražiti masovni zločin u Katynskoj šumi u Poljskoj. Naime, tijekom zime 1942./43. godine u toj je šumi, 17 km od Smolenskog, pokraj rijeke Dnjepra, u blizini poljskog grada Katyna nađeno sedam velikih jama u kojima je bilo zatrpano 12.000 ubijenih poljskih časnika likvidiranih na početku Drugog Svijetskog Rata. Povjerenstvo je imalo 12 članova, istaknutih svijetskih viještaka iz sudske medicine. Oni su utvrdili pravu istinu o tom masovnom zločinu u Poljskoj; počinio ga je sovijetski komunistički režim, koji je cijelokupni časnički kadar poljske armije likvidirao u Katynskoj šumi u mjesecu ožujku ili travnju 1940. godine.
Poradi te istine, koju je s Međunarodnom komisijom utvrdio, prof. Eduard Miloslavić morao je koncem 1944. godine, pod pritiskom komunističkog režima u Zagrebu, kao persona non grata, napustiti Zagreb i Hrvatsku, pa se vratio u SAD, u St. Louis, Missouri. Tu je bio predavačem na tamošnjem sveučilištu kao profesor sudske medicine, proslavljeni "majstor od balistoskopa", sve do svoje smrti 1952. godine.
